Prema obiteljskoj i bračnoj savjetnici, Tini Fey, djetinjstvo je temelj našeg emocionalnog razvoja – ono što proživimo u tim ranim godinama, oblikuje nas za cijeli život. Nedostatak topline i ljubavi može ostaviti dubok trag, ali to ne znači da takve osobe ne mogu prevladati te izazove. Mnogi uspijevaju razviti emocionalnu otpornost i izgraditi sretan život unatoč izazovnim počecima.
Ipak, postoje određene osobine koje su česte među ljudima koji su odrasli bez mnogo nježnosti i topline. Savjetnica je izdvojila nekoliko.
1. Poteškoće u uspostavljanju veza
"Ljudi su društvena bića koja žude za povezivanjem, ali oni koji su odrasli s malo topline mogu imati poteškoće u formiranju emocionalnih veza. Kao da pokušavaju govoriti jezik koji nikada nisu naučili. To ne znači da ne žele povezanost, već im često nedostaju alati i iskustvo", objašnjava Fey za Hack Spirit.
Uz strpljenje i podršku, mnogi ipak uspijevaju razviti duboke i značajne odnose, dodaje savjetnica.
2. Intenzivna potreba za neovisnošću
Osobe koje su odrasle bez emocionalne podrške često razviju snažan osjećaj neovisnosti, što je poput instinkta preživljavanja.
Fey ističe: "Oslanjajući se isključivo na sebe, takve su osobe izgradile otpornost i samopouzdanje. Ipak, ova osobina može otežati prihvaćanje pomoći i otvaranje prema drugima, što zahtijeva svjesno nastojanje da se pronađe ravnoteža između samostalnosti i povjerenja u ljude."
3. Osjetljivost na odbacivanje
"Odbacivanje je dio života, ali za osobe koje su odrasle bez ljubavi, to može biti izrazito bolno. Takve osobe često očekuju odbijanje čak i u neutralnim situacijama što može aktivirati iste dijelove mozga kao i fizička bol. Ovo nije pretjerana reakcija, već duboko ukorijenjen mehanizam razvijen tijekom formativnih godina", napominje savjetnica.
4. Izuzetna samostalnost
Mnogi koji nisu imali emocionalnu podršku u djetinjstvu nauče se oslanjati isključivo na sebe. To može dovesti do izuzetne otpornosti, ali i do izolacije i nepovjerenja prema drugima.
"Ova strategija, koja je bila korisna u djetinjstvu, može biti manje funkcionalna u odrasloj dobi što zahtijeva svjesnu prilagodbu. Razumijevanje ovih znakova nije samo alat za bolje razumijevanje sebe ili drugih, već i prilika za razvijanje empatije i podrške onima koji možda još uvijek nose tragove svog djetinjstva", zaključila je Fey.