Foto: Shutterstock
ZDRAVA prehrana, iako uglavnom površno medijski promovirana, vrlo je popularna tema i o njoj se mnogo govori. Psihologija prehrane također je zastupljena tema te je roditeljima danas poznata preporuka da se hrana, posebno slatkiši, ne bi trebali koristiti kao nagrada ili kazna.
Stvaranje emocionalne veze s hranom ili određenom vrstom hrane rezultira dugoročnim posljedicama. Na tim temeljima i u odrasloj dobi hranu koristimo kao kaznu ili nagradu. Ona nas primjerice usrećuje, ispunjava, no tu govorimo o emocionalnom zadovoljstvu. Hrana je hrana, njezina primarna uloga treba biti ishrana organizma na svim razinama.
Izbor, percepcija hrane kroz ulogu hranjenja suprotnu jedenju, odnosno ispunjavanju želudca i drugih potreba osim hranjenja, temelj je zdrave prehrane i dugoročno održanja zdrave tjelesne težine. Temelji se postavljaju kroz djetinjstvo.
Otkad je moje mlađe dijete zbog nepoznatog uzroka oboljelo od dijabetesa tipa 1, šećerne bolesti koja se sve češće dijagnosticira kod djece te u sve mlađoj dobi, posebno sam osjetljiva na šećer, odnosno sve ugljikohidrate i štetne, procesuirane masnoće. Svjesna sam reakcija koje izolirani šećer izaziva u našem organizmu i danas ogromne ponude zdravijih alternativa na našem tržištu.
Zaista ne postoji niti jedan ispravan razlog korištenju izoliranog šećera ili drugih ispraznih kalorija te pratećih aditiva putem slatkiša, grickalica, procesuiranih sokova i sličnog. A tko bi to trebao znati bolje od pedagoga i drugog osoblja koje radi s djecom te samih roditelja?
I tko bi trebao bolje znati da je danas veliki broj djece dijabetičara, djece s raznim alergijama na aditive, gluten, djece koja boluju od celijakije, dermatitisa, djece s poremećajima u ponašanju, malignim oboljenjima i slično? Je li ponuda slatkiša generalno „dobro djelo“ ili djelo neosviještenih i/ili nemarnih osoba? Ima li ponuda slatkiša generalno namjenu potkupljivanja?
Iz vlastitog iskustva...
Baka: ne dolazi nam u goste bez kolača, palačinki, čokoladice ili slično uz objašnjenje da mora djetetu (jednom) nešto darovati.
U parku: grupa roditelja svakodnevno donosi grickalice, peciva, sladolede i sl. te nudi svu djecu prisutnu u parku.
Zbor: nakon sata djeca na izlazu dobivaju bombone.
Ritmika: nakon sata djecu se nagrađuje bombonima.
Na autobusnoj stanici: prilazi nam nepoznata starija gospođa „kad si tako dobar evo ti nagrada“ i uručuje čokoladno jaje.
Na sastanku u vrtiću: ulazi zaposlenica vrtića s bombonijerom u rukama i nudi, bez pitanja, prvo djecu, a zatim i mene.
Izlet s vrtićem: obveza za sve roditelje bila je donijeti nešto od slatkiša koji će se tijekom tjedna dijeliti. Moje starije dijete u tih tjedan dana nije pojelo niti jednu voćku.
Upis u školu: prvi dan grupni odlazak djece s psihologom u drugu učionicu uz nagradu čokoladicom. Drugi dan na stolu učiteljice zdjelica s bombonima, a nakon razgovora poruka nama, pred djetetom: „Reci što sam ti rekla.“ „ Mama, trebaš mi sada kupiti sladoled jer sam bila jako dobra.“