Foto: Privatna fotografija, Ilustracija Index
NAKON prvog članka u seriji “Mame su s Venere, tate su s Marsa” gdje sam pisao o razlikama u pristupu, dobio sam zanimljiv komentar jednog čitatelja koji kaže (da parafraziram) kako se ne slaže sa mnom jer smatra da sam uloge podijelio tradicijski umjesto da kažem da su mama i tata jednaki.
Mislio sam da to ne moram posebno naglašavati, ali opet – i ovaj blog je relativno novo iskustvo za mene, pogotovo jer sam inače pisao o tehničkim i stručnim temama. Kada govorimo o ljudima, vezi, emocijama koje su sastavni dio svakoga od nas – objašnjenja nikad dovoljno.
Dakle, ranije sam govorio o razlikama u pristupu ali i činjenici da su upravo mame češće s djecom nego tate. Osobno ne vidim u tome problem, no dobio sam zanimljiv komentar koji ću ovdje podijeliti s vama:
Kod nas, tradicija i indoktrinacija od malih nogu uči svih da uloge trebaju biti spolno podijeljene. Kako u roditeljstvu, tako i u partnerskom odnosu. Zapravo jako slično ovom postu koji si napisao. To se pokazalo krivim iz više razloga i takvo prenošenje informacija s koljena na koljeno stvara jedan zatvoreni krug pat pozicije odgoja obzirom da su vremena poprilično drugačija nego prije.
Dopustite da vam objasnim.
Jesmo li zaista s djecom koliko bismo željeli biti?
Nažalost – nismo. Htjeli vi to priznati ili ne, pogotovo kada dobijete prvo dijete, s njime ćete jako teško (kao tate) provoditi vremena koliko biste željeli. Još u toj prvoj trudnoći puno ste vremena potrošili da naučite što vas čeka, da pripremite kuću ili stan za dolazak nekog novog u vašu obitelj. I to je predivna stvar – dok ne pretjerujete. Promjene su dobre, no budite sigurni da ste oboje (i vi i mama) na istoj valnoj duljini. Također, sve te promjene iziskuju vremena i ljudi se nerijetko “zaborave” i vrijeme gube na najmanjim sitnicama. Na taj način zanemaruju svoj posao, valjda misleći da će sve stići nadoknaditi kada se dijete rodi.
I sâm sam počinio istu pogrešku, zato vam ovo govorim iz vlastitog iskustva. Usporite, iako se 9 mjeseci čini kao malo vremena, zapravo ćete imati sasvim dovoljno vremena da obavite sve što ste planirali. I ne samo to – nemojte zaboraviti provoditi vrijeme zajedno, razgovarati, raditi stvari koje ste i ranije radili. Postati ćete roditelji, naravno da vam nije svejedno. Jer, sve što zanemarite u tih devet mjeseci, a prvenstveno tu mislim posao – morati ćete nadoknaditi kada se dijete rodi.
I na kraju, kada se dijete rodi, koliko vremena zaista stignete provesti s njim? U krajnjoj liniji, kada morate odabrati hoćete li imati novca za plaćanje računa, kredita ili kupnju pelena i dječje hrane – vjerojatno ćete se odlučiti da radite svojih 8 sati (iako danas, nažalost, mnogi rade i više zbog općenito loše situacije u zemlji) i onda još malo. Prvo i osnovno što morate shvatiti je – ne očajavajte. Niste jedini u takvoj situaciji i ono što morate napraviti je da slobodno vrijeme koje imate iskoristite najbolje što možete.
Prije nekoliko dana sam pričao sa čovjekom kojeg sam nedavno upoznao. On mi je ispričao anegdotu o tome koliko je vremena provodio na poslu kada su mu djeca bila mala što je na kraju rezultiralo crtežom u vrtiću gdje tate nema na slici i kako se osjećao.
Svjesno ili ne, pogotovo ako se bavite poslom o kojem razmišljate ne samo 8, nego 24 sata dnevno ili kao ja – radite sami za sebe, nećete imati dovoljno vremena kojeg možete provesti s djecom, stoga se potrudite da vrijeme koje provodite s njima bude kvalitetno. Ne razmišljajte o poslu. Radite s vašom djecom sve ono što mislite da će im se svidjeti. Sjetite se što su vaši roditelji radili s vama, kako su oni provodili zajedničke trenutku – što vam se sviđalo, a što nije – i onda to primijenite u vlastitom slučaju.
Pat pozicija – stvarno?
Komentator također kaže kako se prenošenje (unaprijed predefiniranih) rodnih uloga s koljena na koljeno pokazalo krivim iz više razloga, jer su danas odnosi drugačiji nego prije. Slažem se. No, isto tako, nitko vam neće zabraniti da razmišljate vlastitom glavom i da odgoju djeteta pristupite na način kojeg vi smatrate najboljim. A to “prenošenje uloga” jednostavno zaboravite i prestanite “uloge” koristiti kao ispriku za nešto što ne želite ili nemate vremena napraviti.
Neopisivo je krivo svrstati tatu u “zabavljača” a mamu u “temelj”. Postoje razne studije koje pokazuju da aktivno sudjelovanje oba spola roditelja od prvog dana imaju daleko više pozitivnog ishoda nego da je jedan roditelj primaran a drugi pasivniji. Bez obzira na spol roditelja. Kako u ponašanju prema klincima, tako i u podjeli kućanskih aktivnosti i obveza, samo iz razloga što uče od nas. Raznovrsnost pristupa istim stvarima oba roditelja u klincima razvija daleko veći broj sinapsi, shodno tome i inteligenciju te u finalu pshihofizičke sposobnosti.
Kada sam napisao da su mame temelj, a tate prozori (a ne zabavljači), prvenstveno sam se metaforički izrazio o važnosti i jednih i drugih na djetetovo odrastanje. Zamislite uostalom kuću gdje nema pola prozora i povucite paralelu s tatom koji je indiferentan u odgoju djeteta.
Najgore je biti indiferentan i nezainteresiran. Uostalom, to je (i) vaše dijete – jednako ste odgovorni za njegov razvoj i zato ne smijete biti pasivni. Biti roditelj je najvažnija uloga koju možete dobiti u životu i zato se valja potruditi da je dobro uvježbate. Zajedništvo u odlukama oko djeteta (a tu prvenstveno mislim na roditelje koji ne žive zajedno) je “must have”.
No, ne vidim ništa loše u tome da roditelji mijenjaju uloge. Današnje su društvo i način života strahovito brzi i nema smisla da se svi ponašamo prema unaprijed definiranim pravilima (mama čuva djecu, tata radi), kao što nema smisla niti da “nasilno” dijelimo uloge za koje možda nismo spremni. Što mislim pod tim “nismo spremni”?
Ništa loše. Zapravo, radi se o tome da smatram kako je biti roditelj privilegija i nagrada. No kao i svaka nagrada i roditeljstvo nije uvijek med i mlijeko. Roditelji su također umorni, pospani, bolesni, bezvoljni… Razlika je u tome što toga moramo biti svjesni i dati sve od sebe da te trenutke prođemo čim prije jer su naša djeca ipak ta koja trebaju našu pažnju. I zato je dobro da i tata i mama dijele poslove, da tata pospremi stan i da mama radi “gluposti” s djetetom u parku. Ali isto tako, ako će u nekom razdoblju djetetova života te uloge biti “podijeljenije” nego inače – to ne vidim kao smak svijeta.
Budite svoji. Tako ćete najviše pomoći svojem djetetu. Nemojte previše slušati druge. Iako svatko ponekad ima dobar savjet, biti roditelj je nešto što je najbolje i najljepše otkriti sam. Da, u tom procesu ćete raditi greške, ali greška je samo ako iz nje ništa ne naučiš. I zapamtite – vi najbolje poznajete svoje dijete, znate što mu treba i kada mu treba. Uživajte u tome.
Blog Emanuela Blagonića pratite ovdje.