Ilustracija: Index
NEKADA, za generacija naših mama, žene su najčešće radile do kraja trudnoće te odlazile na rodiljni dopust u zakonskom roku koji je to od njih zahtijevao, mjesec i pol odnosno najkasnije 28 dana prije termina porođaja. Danas većina trudnica odlazi na tzv. čuvanje trudnoće/komplikacije u trudnoći puno prije zakonskog roka, a neke unatoč urednim trudnoćama već i od samih početaka trudnoće.
Nekako si mislim, čekaj – i to je buduća majka? Majka koja bi trebala biti oličenje ženske snage i sposobnosti, aktivna, spremna na sve, gura u svakoj situaciji, "hendla" sve kao da ima 5 ruku i supermoći svih superjunaka u jednom malom ženskom tijelu. No nažalost, praviti se nesposoban danas je očito popularno u svim segmentima života, pa tako i tijekom trudnoće.
Paradoks ovog iskrivljenog društva koje nam s jedne strane nameće ideal samostalne neovisne žene modernog doba, gotovo svemoguće kojoj ne treba nitko i ništa, dok s druge strane iste te djevojke i žene jedva čekaju uhvatiti 'dobru priliku' pa da žive na tuđi račun, ne rade ništa (po mogućnosti) i iskoriste trudnoću poput liječničke ispričnice za školu, samo što ih ova 'ispričava' za sve što u tom trenutku ne žele ili im se ne da u životu. Ništa čudno s obzirom na to da sam nemalo puta kao reakciju na svoju trudnoću dobila upravo riječi poput: „Sad uživaj i nek drugi rade za tebe.“, „Razmazi se i priušti si.“ ... i sl.
Trudnoća je jedno posebno stanje i razdoblje u životu svake žene. Uz nju dolaze i različite promjene u tijelu, reakcije organizma, simptomi već svima znani poput mučnina, emocionalne nestabilnosti, raznih boluckanja, i slično, ali sve je to za ljude i to ne znači da smo mi žene, trudnice manje sposobne za bilo što. Možda bi, pored svih tih silnih tečaja za buduće majke trebalo napraviti i jedan kratki početnički o tome kako trudnoća nije bolest.
"Promjene su prirodne, ali ponekad su otežavajuće i utječu na svakodnevan život. Normalno je da se u početku trudnici više spava i da mora češće mokriti. Ako ne može raditi kao prije, poslodavci joj predlažu bolovanje. A zapravo većina trudnica ne mora na bolovanje. 85 posto trudnoća je normalno, niskorizično i trudnice mogu voditi život kao do tad i uživati u svojoj trudnoći. Trudnoća je sasvim prirodna stvar, ali se na početku tijelo mora prilagoditi", kaže prof. Višnja Latin, čisto da ne ispadne da mlatim praznu slamu.
Ja sam u 7. mjesecu trudnoće. Radim najnormalnije. Prošla sam kroz ovih punih preko 6 mjeseci sve simptome od povraćanja, vrtoglavica, čestog mokrenja, bolova u leđima, grčeva, naleta umora...ali u tom trenutku situaciju okrenem na pozitivu, ne na samosažalijevanje. Stvarno je puno toga 'u glavi', kako si sami posložimo stvari. Vi odlučujete hoće li vaša čaša biti 'napola puna' ili 'napola prazna'. Svaki od tih simptoma podsjeti me na moju bebicu koja u meni raste i znam da je to sve samo trenutna poteškoća.
Našalim se s bebom kako me zeza već sada, drago mi je da mi se tako 'javi', izmami mi osmjeh i idem dalje. Moj posao je osmosatni, fizički intenzivan i konstantno sam u pokretu. Tijekom 8 h, možda 20-ak minuta provedem sjedeći. Također sam izložena 'zarazama' jer radim s malom djecom koja su često bolesna, ali isto tako ste izloženi i u tramvaju/autobusu/ zatvorenom kafiću/ centrima s velikom koncentracijom ljudi/ u čekaonicama po domovima zdravlja i laboratorijima i zapravo, kud god krenuli. Radim na svom imunitetu, i ne zamaram se takvim stvarima. Uz to nemam kada pretjerivati u hrani jer nisam doma pored frižidera, konstantno sam u pokretu pa mi se ne nakuplja višak kilograma/tekućine, ne treba mi dodatno vježbanje, šetnje i sl., profesionalno napredujem, osjećam se korisno i ponosno što se tako dobro držimo i na kraju krajeva, financije ne trpe, a to puno znači kada stiže beba. Možda sam ja takva osoba, takav karakter, ali kada navečer legnem u krevet, osjećam se poput super-žene i baš je dobro! Zapravo, trudnoća me naučila koliko zapravo mogu 'više' nego što sam mislila, pomičem vlastite granice, puno više cijenim sebe i ono što imam, ali i svoje najbliže. Jedna lijepa lekcija za cijeli život...
Normalno je da ako se u trudnoći, ponekad i od samog početka, pojave komplikacije da će se svaka trudnica držati savjeta liječnika, mirovati, koristiti lijekove, čuvati trudnoću i napraviti sve kako bi zaštitila svoje dijete i njegovo zdravlje. No kao što rekoh, nikada neću moći razumjeti mlade, zdrave trudnice koje od samog početka trudnoće unaprijed proračunato trče po doznake s ciljem; biti kući, ne raditi ništa. I uvijek one nađu neki razlog, naporan im je posao (a kome nije), mogućnost ' zaraze' da pokupe neku virozu/gripu/ i sl.( zarazit ćeš se prije dok sjediš u zatvorenom shopping centru koji vrti isti zrak danima i ispijaš treću kavu u danu), uvijek je tu unaprijed smišljen razlog u rukavu jer to je ionako sve dobro iskalkulirano od samog početka. I tako, imam ih oko sebe, gledam (a i naslušam se) kako od sebe rade nesposobnjakovićke, spavaju do podne, povrate i od toga naprave sapunicu, još koji sat popodne odspavaju jer su se jadne iscrpile, ako 'uspiju skupiti snage' naprave ručak i onda o tome rade hvalospjeve na društvenim mrežama, odu do shopping centra i na kavu, navečer ide runda jadanja i zapomaganja za muža da užicaju još dodatnu dozu pažnje i sažaljenja i onda sve ispočetka. Kažu one – uživaju u trudnoći. Meni neshvatljivo ali to je valjda dio ovog mentaliteta. Koliko god svi prigovarali da nema posla, nema novaca, da svi samo kradu, muljaju i traže rupe u zakonu, ali svi jedva dočekaju da se nađu u situaciji da ne moraju raditi ništa i da baš oni omaste brk upravo nekom od tih rupa rupica. Napominjem još jednom, ovdje ne mislim na sve one koje nažalost imaju komplikacije u trudnoći i primorane su mirovati!
Ako si već problem 'ne rade same', danas problem trudnicama može predstavljati ne posao, već poslodavac. Privatnici su dosta rigorozni, često nemaju razumijevanja i nisu upoznati s trudnoćom kao stanjem već vas odmah svrstaju u koš 'nesposobna'. Ako se nalazite u takvoj situaciji i nemate baš previše izbora. U početku možete prikriti trudnoću dok prođu prva tri mjeseca koja su najkritičnija a kasnije porazgovarajte s poslodavcem, budite iskreni, recite mu kako se osjećate i dali možete u potpunosti obavljati sve što se od vas traži. Također napomenite vaše namjere (koliko dugo još mislite raditi i slično) te ih podsjetite da sve i u slučaju da se dogodi da morate otići na bolovanje tj. komplikacije u trudnoći, te troškove pokriva država i oni kao poslodavci nemaju nikakve troškove spram vas.
Odluku o tome hoćete li nastaviti raditi tijekom trudnoće, koliko dugo ili ćete prestati u konačnici donosite sami u skladu s vašom situacijom. Svatko od nas zna što je najbolje za njega. Svatko od nas zna što određenim postupcima dobiva ili gubi. Promislite dobro, raspitajte se o svim mogućim rizicima, informirajte se o svoj potrebnoj papirologiji i mislite pozitivno!
Ne posustajte na svaki mali slatki podsjetnik trudnoće koji vam tijelo pošalje (iako ponekad bio i bolan). Vi ne da ste buduća mama, vi već jeste mama i vaše najveće blago je tu, ispod vašeg srca. Neka vam ono bude poticaj za svaki novi dan, i rješenje za svaku situaciju u kojoj se nađete!