STO ŽENA sto različitih priča s poroda. I to je prava istina za svakoga koga zanima što točno može očekivati tijekom i nakon poroda. Čak i one koje su rodile nekoliko puta vjerojatno mogu ispričati nekoliko različitih priča i iskustava, pa makar svaki put rodile dijete slične porođajne težine i svaki put u istoj bolnici. Zašto? Zato što je svaki porod drugačiji.
Poza za rađanje
Činjenica je da bi sve trudnice htjele pročitati da će ih u bolnici dočekati srdačno i stručno osoblje, da će na onih nekoliko pregleda prije samog poroda moći dogovoriti kakav točno porod žele, da će ih osoblje provesti rađaonom kako bi znale gdje će se dogoditi taj veliki čin. No, budimo realni, ne nalazimo se u Belgiji, Švicarskoj ili privatnoj holivudskoj klinici. Nije Hrvatska naravno ništa lošija od mnogih zemalja, niti su nam rađaone na razini onih iz Čada, no većina naših rodilišta nažalost još uvijek nema mogućnost pružiti rodilji baš sve što ona želi. Pomaci su doduše vidljivi u bolnicama s predznakom "prijatelja djece", ali ne u svima pa bi se primjerice za način poroda trebalo ranije raspitati koja bolnica u blizini ima tu mogućnost. Govorimo o nekoliko metoda rađanja koje danas popularno zovemo alternativnim, iako su stara koliko i samo rađanje. Riječ je o porodu u sjedećem položaju, klečeći, čučeći, porodu na sve četiri, na boku, porodu u kadi (vodi), porodu na stolčiću ... dok se za vrijeme trudova trudnica može poslužiti pilates loptom za skakutanje i opuštanje. No sve te metode, odnosno poze za rađanje nažalost neće proći u bolnicama koje se još uvijek revno drže stola za rađanje i često neudobnog i ustvari neprirodnog ležećeg položaja. Naime, putanja bebe iz maternice, kroz zdjelicu pa van nije ravna već ide u obliku slova "J" pa bi ustvari najlakši izgon bio upravo čučeći (stolčići su srećom sve češći inventar) jer ta poza bebi olakšava da lakše "ispadne", a ne da, što je primjer ležećeg stava s nogama u zraku, beba prvo krene ravno, pa kroz zdjelicu, a onda tek snažnim maminim tiskanjem gura prema gore da bi konačno izišla van.
Imate li sreće da se nalazite u blizini "prijateljske" bolnice svakako se probajte dogovoriti ili barem raspitati o najlakšem načinu, ili onom kojeg ćete vi smatrati najlakšim. A za sve one kojima su "suđene" obične bolnice znajte da najčešće dolazite na mjesto gdje vas baš neće maziti i paziti koliko bi trebali. I tu naravno možete imati želje. Primjerice, možete glasno tražiti epiduralnu i sigurno ćete ju dobiti. Ako ne nakon prvog traženja, nakon drugog sigurno hoćete. Za sve ostalo, teško da će nekoliko doktora i šačica primalja imati vremena posve vam se posvetiti jer će kroz rađaonu i toga dana proći i doći barem 15-ak mama i beba. Naravno, ukoliko ćete biti od onih sretnica koje će roditi u roku samo jedne doktorske smjene.
Partnerska podrška na porodu
Ukoliko želite da na porodu,tom iznimno osjetljivom činu bude i vaš partner, tu privilegiju možete zaslužiti samo s potpisanim papirom zajedničkog trudničkog tečaja. Bez toga rijetko će koja bolnica dozvoliti boravak vašeg "autsajdera". A iako velika većina žena doista želi svog dragog da im bude podrška u rađaoni možda bi neke rodilje ipak trebale malo promisliti o toj ideji. Naime, ako je vaš partner slab na krv, onda vam možda baš i neće biti od neke koristi. S druge strane dosta je i onih muževa nešto rabijatnije prirode pa ako nešto krene nizbrdo jadna bi se rodilja mogla naći u poziciji da osim vlastitih bolnih trudova još mora brinuti i o tome da ju mužić ne osramoti svojim ispadom.
Za sve one kojima su muževi između ove dvije crnje solucije, svakako neka pokušaju uživati u blagodatima njima tako bliske osobe. Jer porod ne traje kratko pa je vrijeme, bolove i suze svakako bolje kratiti u društvu voljene osobe.
Idealan vs realan porod
Ukoliko neka rodilja ispriča da je svoju bebu rodila u roku dva-tri sata i da pritom nije popucala, znajte da je riječ o idealnom - ni teškom ni dugom porodu. I takav je naravno bio bolan, osim ako svo to vrijeme trudnicu nije držala doza epiduralne. Eh, kada bi svaka rodila tako! No, smiješno će zvučati, ali nažalost, rijetke su žene koje su prirodno nadarene za takav porod, posebno prvorotkinje kada je to prvo iskustvo i prvo prohodavanje zdjelice. I ne, ne želimo biti baba-roge koje plaše, ali normalan porod najčešće traje duže, mnogo duže, pucanje je poprilično redovna pojava (uz činjenicu da su mnoge žene rezane, a a da za to možda uopće nije postojala potreba), a o brojnim komplikacijama koje završavaju carskim rezom da i ne govorimo. Zato je možda bolje unaprijed se pripremiti da će sam porod (od prvog truda, ili od pucanja vodenjaka pa sve do zadnjeg izgona) trajati puno duže od dva-tri sata, a to može biti 10-12 sati, ili u ekstremnijim slučajevima - i do nekoliko dana - ukoliko se od početka radilo o takozvanim lažnim trudovima, sporom otvaranju, mazohističkom čekanju jer se prvorotkinje običava što duže držati kako bi rodile prirodnim putem ...
No, drage buduće mame, neka vas sve to ne brine, jer kada čujete prvi plač i osjetite dodir svoje bebe, sva će bol nestati u sekundi. Čak i onda kada vas satima nakon poroda prođe grč maternice istovjetan trudu (kada se maternica intenzivno steže ka svojoj prirodnoj veličini, a stezanje je usko povezano s dojenjem) i tada će vam bol biti posve nevažna. I to zaista nije tek puka utjeha koju će reći svaka mama. To je činjenica koju će preživjeti svaka nova babinjača (službeni naziv za frišku mamicu). Stoga zapamtite i ukoliko je tijekom poroda potrebno, mantrajte na sav glas - žena je stvorena za rađanje i vi ćete to preživjeti!
Vi ste jake i važnije ste od doktora!
Kada bismo mogle birati idealno bi bilo da svaku ženu porađa žena koja je i sama prošla to iskustvo. Tek u tom slučaju mogle bi očekivati da će doktor doista znati kroz što žena prolazi na porodu (uz bolove tu su i vrlo turbulentna emocionalna stanja). No, najčešće ćete ipak doći u smjenu muškog doktora koji rađanje odrađuje kao na traci, i s obzirom na bogato iskustvo, najčešće više nema živaca za "mušice" svake naredne buduće mame. Čast iznimkama naravno, jer ima i divnih doktora koju su strpljivi, pažljivi i za svaku pohvalu, no nažalost ima i onih koji na rađanje gledaju kao na jedan njima posve uobičajen zahvat.
Upravo zato morate znati da su doktori i primalje tu za Vas, da su vaše mušice vaše velike potrebe u tom iznimno teškom i osjetljivom činu rađanja i da vi imate svako pravo na sve te svoje želje. To naravno ne znači da ćete usred trudova zahtijevati sladoled od mentola, ali ako vam dođe da vičete - vičite bez obzira što se doktor na vas dere da stišate glas. Ukoliko vam dođe da se dignete (ako sam izgon još nije počeo) dignite se, tražite da vas na minutu skinu s aparata (ctg koji mjeri otkucaje srca i intenzitet trudova), tražite epiduralnu ili neke blaže lijekove protiv bolova. Tražite svoja prava, ne dajte se smesti jer nijedan vas doktor neće usred poroda poslati kući ako ste ga naljutili! Govorimo to jer mnoga se neugodna iskustva vežu ne uz bol, ona se otrpi, već uz često vrlo loše ophođenje prema rodiljama. Zato ako treba, budite i vi kao i oni, ne dajte se smesti, budite glasnije, ako treba i ratobornije, sve da si barem malo udovoljite u tim teškim trenucima.
Dosta je primjera da doktori primjerice inzistiraju na ravno postavljenom krevetu pa ako osjećate potrebu da vam se naslon digne tražite to bez ustezanja. Ako će tako vama biti lakše, tko je doktor da vam određuje pozu?! Oni su tu da ženi koja je stvorena za rađanje pripomogne u tom činu. Slušajte njihove naputke, dišite i tiskajte kada vam kažu, ali ako mislite da nešto možete same, na svoj način (promjena poze, želja da probate bez rezanja) tada nikako ne dajte da vas ušutkaju. Porod je čin tijekom kojeg vaše tijelo rađa vašu bebu! Pa stoga sretno, i ne brinite, vi ćete to preživjeti!