Da čujemo - tko je majka, a tko nemajka?

ZAR SMO doista na to spali da gotovo nema dana i teme, a da se na kraju žene ne porječkaju tko je majka, a tko nemajka? 
 

Ako se pokrene tema o dojenju tu više nema dvije strane, tu se sada miješaju sva različita mišljenja koja idu od onih da su samo majke koje doje prave majke jer samo one imaju tu poveznicu s djetetom. Zaista? Majka koja svoje dijete hrani na bočicu čini to tako da dijete položi na komodicu i iz daleka joj daje bočicu? Majka koja ne doji ne mazi se sa svojom bebom kad god joj se prohtje? 
 

Ali ne, nije to isto, beba koja siše mamu zdravija je jer se hrani najboljom hranom na svijetu, hranom koju joj je priroda podarila, a one koje ne doje su zlobne i sebične jer nisu mogle ustrajati ni kada su im popucale bradavice, ni kada ih bebe nisu mogle izvući ni na one smiješne plastične šeširiće? Ne, one nisu majke jer nisu ustrajale? 
 

I njihove bebe nikada neće osjetiti tu emocionalnu bliskost kao bebe koje zaspu na sisi, doslovno, uz mamu koja također zaspe uz svoju bebu. Tata - snađi se i danas negdje drugdje jer beba ima prednost unatoč tome što ima svoj kinderbet.  Beba je ipak beba, a majka koja daje prednost svojoj bebi u odnosu na muža prava je požrtvovna majka. Ali, ajme, kakve sramote - da citiramo jedan od komentara - "Spavati s bebom šest mjeseci?! Pa kako će spavat s muškarcem? Dojiti dijete, do kad? Do osnovne škole? Pa šta je, muzara? Ljudska prava žena umiru pod ovakvim gadostima, ali vi ste već ionako zaključile da feminizam nije in. Idite se moliti nekom popu, kokoši glupe, jer vas je muž ionako nogirao. Tko bi i bio s vama." 
 

I onda majka koja misli da čini najbolje tako što doji svoje dijete ležećki, da si ne krivi kičmu i samim time olakša taj proces samoj sebi, onda ona ispada apsolutna nemajka. Odnosno, miljenice onih ptica koje nose bebe prozvale bi je majkom godine zbog toga. Tko je tu onda lud? 

Povede se tema o epiduralnoj pa odmah u napad na svako mišljenje. Epiduralna je zakon jer zaista umanjuje bolove. Ma zamisli, ako nisi spremna pretrpjeti životinjske bolove da bi rodila svoje dijete onda nisi ni zaslužila da imaš dijete! I kažu to one koje rodile kao od šale, jer da nisu, da su trpjele bolove duže od cijelog dana, danas bi vjerojatno i same bile u grupi onih koje sada sa zlobnim smiješkom zovu nemajke. 

 

A porod je tek prva stavka. Beba je stigla, beba plače, beba traži, majčina energija iz minute u minutu curi naočigled, kao u crtiću, ali nedaobgog da pravoj majci ikada priznate da ste noćas imale lagani slom živaca jer vas je vašoj zlato milijun puta probudilo u želji da malo s njim gugućete i igrate se iako je nevažnih 4:35. Ne, to pravoj majci ne smijete ni priznati jer će vas odmah sasuti drvljem i kamenjem jer kako vas uopće nije sram svoje potrebe stavljati ispred potrebe tog nedužnog malog bića. Ako ga niste htjele, što ste ga uopće i rodile? Epiduralnom! Ili, pf, carskim rezom! To ste sigurno potplatile doktore! 

 

I onda kreće odgoj. Onaj tko lupi dijete po guzi, ili se izdere na svoje dijete koje je taman u onoj slatkoj fazi guranja granica i otkrivanja riječi neću, povikale ste na dijete jer iz osmog puta nije htjelo prestati skakati po laptopu? Ajme kakva nemajka! I još po laptopu! Neka ti i bude tako kada nisi u stanju svake sekunde educirati i zabavljati svoje vlastito dijete! Pa što ako na televiziji nema ništa pametno u kasno popodne, to je vrijeme kada trebate biti aktivni i kreativni sa svojim djetetom! Kakve li ste vi to majke! 


 

I onda majke koje su neke sasvim obične majke, žene koje se vraćaju frustrirane s posla jer ih je taj dan sustavno maltretiralo nekoliko skroz nevažnih osoba u njihovom životu, i vraćaju se iscrpljene, a da njihov radni dan praktički još nije ni počeo. Počinje tek onda kada bi se trebali opustiti. 
 

Oh, vjerujemo da bi sve majke silno željele vratiti se s posla i posvetiti se svom djetetu kako god znale, htjele i umjele, no stvarnost je ipak prečesto drugačija. Budimo realni, ako će svaka majka imati kućnu pomoćnicu i muža spremnog učiniti apsolutno sve što žena mora napraviti svaki prokleti dan, e onda bi valjda i svaka majka zaslužila taj društveno važan epitet majke. Ali, ne! O, ne! Zašto bi život bio tako jednostavan? 
 

Pa studije kažu da bi se djecu trebalo ostaviti da se sami zabavljaju! Kakve su to fame da bi im mame i tate trebali biti kreatori baš svake sekunde igre! Pa što činimo toj svojoj djeci, učimo ih da ništa ne mogu bez nas? Ajme kakve nemajke koje se toliko trude oko svoje djece! 
 

Ne, te koje se toliko trude baš svaku sekundu posvetiti se svom djetetu - ne baš su te prave majke! 

I one majke koje će za svoje šmrkavo dijete posegnuti za cijelom riznicom prirodnih i alternativnih pripravaka te gomilom farmaceutike koje ni nema na našem tržištu kako bi spriječili bolest svoga zlata, to su prave majke, a ne one koje neće ni trepnuti okom i dijete baš takvo načeto prehladom ostaviti vani da se igra i divlja. To nisu majke, to su supermajke. Ili nemajke? Kako god želite. 
 

I one koje znaju svoju djecu pretvoriti u dobra bića koja će na prvu riječ odmah skočiti i pospremiti baš sve igračke - to su prave majke, baš one koje će se nasmijati slici razbacane sobe s citatom da nažalost tek mali postotak djece ima tu crtu u sebi da bez pogovora naprave sve što se od njih traži. Nasmijat će se jer i one imaju sličan slučaj u svojoj obitelji, no to nikada baš nikada neće javno priznati. Ta ipak su one prave majke! Premajke mogli bi ih čak nazvati. 


 

Stižemo tako i do ortodoksnijih primjera majki koje se već svrstavaju u svakakve službene kategorije majki! O da - to su moderne majke, povezujuće majke, razvojne majke, majke slobodnog duha, autoritativne majke, i svaka od njih svijetom kroči sa svojom knjigom-dvije u kojoj baš točno piše kako se posvetiti djetetu. Oh, da, zaboravili smo i na feminističke majke - one koje svoju djecu uče da točno znaju da pišek i pišica nisu to nego su to vulve i penisi, i to je silno važno da djeca znaju jer bez toga neće biti dobra djeca. I baš zato što ih baš one uče kako da se znaju postaviti prema drugima, kako da znaju reći ne nečemu što ne žele, to ih čini majkama svih majki jer su suvremene i jer nijedna druga vrsta majki ili nemajki, kako god ih nazvali, neće nikada svoje dijete naučiti da zna reći ne stvarima, situacijama i ljudima koje ne žele u svojoj blizini. 
 

I prave su majke one koje će cijelu sebe dati svom djetetu dok će piti treću kavu svaki dan dok čeka da dijete završi prvo s ritmikom, pa klavirom, pa francuskim, pa će se posve neumorne vratiti kući sa svojim sretnim i ispunjenim djetetom u kuću koja će mirišati po domaćim kolačima i ljepilu jer su prije svih tih aktivnosti, a poslije radne smjene, uspjeli iskreirati veliku kartonsku kuhinju. 

Za to vrijeme nemajke će peći kolače, pospremiti suđe koje se još od jutra skorilo na stolu, oprati gomilu veša, platiti račune i obaviti trgovinu kako bi mogle skuhati ručak za sutra jer eto, ima i onih koji su u cijeloj ovoj priči barem dvaput dnevno jako gladni. 


 

I na kraju, što nam ostaje. U natezanju između majki i nemajki, majki slobodnog duha i onih autoritativnih, ostat će djeca koja će jednog dana odlučiti krenuti svojim putem. Djeca kojima nikada neće biti važno je li njihova majka ili nemajka, je li ih dojila tri godine i rodila s dvije doze epiduralne, ili ih je puštala da se često zaigraju sami, ostat će djeca kojima će jedino i samo jedino biti važno da je njihova (ne)majka - njihova mama. 
 

Djeci, a ona bi svim kategorijama majki ipak trebala biti najvažnija, ostat će samo to jesu li ih njihove majke voljele, pazile i mazile. Jer kada ogolimo ovu temu do kraja, ostaje skroz nevažno tko živi s epitetom majke ili nemajke, tko se ravna po kojoj metodi i autoru, bitno je da ste svom djetetu uvijek i zauvijek jedna, jedina i najvažnija majka. 
 

I kada god osjetite potrebu kamenovati one koje su različite od vas sjetite se da su i te druge isto toliko mame kao i vi, svaka sa svojim mogućnostima, prilikama i karakteristikama.