Danas je blagdan Svih svetih. Mnogi će posjetiti posljednja počivališta svojih najmilijih, a nekim roditeljima nameće se pitanje treba li djecu voditi na groblje. Kako bismo doznali odgovor na to pitanje i dobili više informacija o tome kako uopće razgovarati s djecom o smrti, obratili smo se Ivi Gospodnetić i Mari Modrić, voditeljicama savjetovališta za roditelje "OK roditelj".
"Smatram da na pitanje treba li djecu voditi na groblje nema univerzalnog odgovora. Roditeljima koji traže odgovor na ovo pitanje predložila bih da uzmu u obzir dva faktora. Prvi je dijete - njegove potrebe, sposobnosti i osobine. Može li dijete razumjeti što se događa, na koji način mu to možemo približiti, što može dobro dobiti za sebe odlaskom na groblje? Drugi faktor su roditelji - imamo li u trenutku posjeta groblju dovoljno kapaciteta da budemo tu za svoje dijete, da mu pružimo sigurnost i da budemo podrška? Na primjer, da odgovorimo na puno pitanja koje će dijete imati, da mu objasnimo gdje idemo, što radimo i zašto to radimo", kaže nam Iva Gospodnetić, magistra psihologije i edukantica psihoterapije.
Ako roditelji procijene da djetetu ili njima ne bi odgovaralo ići na groblje, u redu je, bez obzira na sve običaje, umjesto odlaska na groblje odabrati neki drugi ritual koji će im više odgovarati, dodala je Gospodnetić.
"Odlazak na groblje može biti lijep i svečan trenutak u kojem se s djecom prisjećamo umrlih ljudi, u kojem prepričavamo naša iskustva i dijelimo sjećanja. To može biti i prilika za povezivanje s drugim bliskim ljudima koji dijele slične osjećaje i iskustva s preminulima", govori nam.
Mara Modrić ističe da je "smrt dio života i životnog ciklusa", pa misli da je "važno djecu uključiti u one rituale koji i nama pomažu da se prisjetimo svojih umrlih".
"Bilo bi dobro djecu odvesti na groblje, uzeti u obzir djetetovu dob i njegovo poimanje života i smrti. Mlađoj djeci vrlo jednostavnim jezikom možemo objasniti zašto idemo na groblje i što tamo obilježavamo, dok je djeci školskog uzrasta već malo jasnije jer, osim kod kuće, o smrti i životnom ciklusu uče i u školi te razvojno mogu bolje pojmiti smrt i umiranje", pojasnila je Modrić, magistra edukacijske rehabilitacije i edukantica psihoterapije.
"Nema razloga da izbjegavamo temu smrti"
Naše smo sugovornice pitali kako pripremiti dijete za blagdan Svih svetih, čak i ako ostaje kod kuće. Kako mu objasniti gdje roditelji ili bake i djedovi idu, a ono ne može?
"Nema razloga da izbjegavamo temu smrti. Blagdan Svih svetih i Dušni dan, koji mu prethodi, katolički su blagdani uz koje se vežu različiti rituali. Ako su roditelji odabrali odgajati dijete u vjeri i to je važno za njihovu obitelj, onda i objašnjenje blagdana i rituala može biti u kontekstu kršćanstva. Ako roditelji ne odgajaju djecu tako i ne sudjeluju u ritualima koji se vežu uz njih, djeci mogu objasniti da su to blagdani i običaji koji su drugim ljudima važni. To može biti prilika za razgovor o tome kako ljudi mogu različito pristupati istim situacijama, odnosno otvaramo priliku da djecu učimo prihvaćanju i poštovanju raznolikosti", savjetuje Gospodnetić.
Modrić i u ovom slučaju naglašava da treba prilagoditi razgovor dobi djeteta i načinu na koji poima svijet.
"U našoj je kulturi prisutno prisjećanje na umrle oko blagdana Svih svetih, pa je dobro iskoristiti ovo vrijeme i djeci pružiti priliku da i oni sudjeluju u nekim ritualima. Bez obzira bili religiozni ili ne, blagdan Svih svetih je i državni blagdan te se na neki način sigurno obilježava i u predškolskim ustanovama i kroz školski program, kroz nastavne sadržaje i međupredmetne teme. Zato bi bilo dobro da roditelji i djeca zajedno obilježe ovaj blagdan, kojim god ritualom da odaberu. Ovo bi bio dobar trenutak da roditelji promisle kakav odnos imaju prema tuzi, štite li svoju djecu od tuge i procesa tugovanja. Mi, odrasli, bismo trebali biti model ponašanja djeci, pa je sasvim u redu da im pokažemo na koji način se prisjećamo umrlih", napominje.
"Na pitanja odgovarajte iskreno, bez previše detalja"
Kada su sprovodi u pitanju, često možemo čuti kako djeci nije mjesto na njima. Gospodnetić govori da ima dojam da se time više štite odrasli nego djeca, jer se time izbjegava razgovor o smrti i nošenje s neugodnim osjećajima koje bi dijete moglo imati.
"Poštujem odluku roditelja koji procijene da na sprovodu neće imati dovoljno kapaciteta da budu uz dijete i pruže mu sigurnost i podršku. Tada je ispravno odabrati da dijete ne sudjeluje na sprovodu. Umjesto toga, predložila bih roditeljima da odaberu neki ritual kojim će dijete obilježiti svoj odnos s osobom i imati priliku za opraštanje. To može biti i nešto jednostavno poput paljenja svijeće, razgovora o osobi, pregledavanja zajedničkih fotografija ili crtanja crteža", sugerira te ističe da je važno djetetu dati priliku da se oprosti od osobe koja je preminula i biti uz njega u procesu tugovanja.
"Ako roditelji procjene da mogu biti uz dijete tijekom sprovoda, bilo bi dobro djetetu ranije objasniti gdje ide, kako će to izgledati i zašto to radimo. Uz priliku za oproštaj, sprovod može biti i prilika da s djetetom razgovaramo i svojim primjerom pokažemo da je u redu osjećati tugu i da je ona očekivana kada više nemamo nešto što smo jako voljeli", poručila je.
"Sprovod kao ritual posljednjeg opraštanja od umrlih ima važno mjesto u procesu tugovanja i teško je jednoznačno odgovoriti u kojoj dobi bi djeca mogla prisustvovati ispraćajima najmilijih. Važno je uzeti u obzir i neke druge karakteristike djeteta. Moje mišljenje je da djeca mogu prisustvovati sprovodu svojih najmilijih ako smo im mi, odrasli, u tim trenucima podrška i ako smo ih dobro pripremili", kaže Modrić.
Ako roditelji odluče povesti dijete na sprovod, važno je dijete pripremiti. To znači jednostavnim jezikom opisati kako će događaj izgledati i što će se događati.
"Djetetu treba objasniti što nam sprovod znači, da je to oproštaj s osobom koju smo voljeli i koja više nema. Pripremite dijete na ono što će sve vidjeti i koje bi osjećaje moglo osjetiti. Važno je da djeca vide roditelje kad su tužni i kada tuguju za najmilijima. Djeca tako uče da su svi osjećaji važni i dobrodošli. Bilo bi dobro da roditelji budu spremni na različita pitanja i da na njih odgovaraju iskreno, bez previše detalja. Ako su roditelji religiozni, važno je ipak da dobro naprave razliku između toga što se dogodilo (netko je umro i više ga nema) i onoga u što vjeruju (npr. vjerovanje u kršćanstvu da duše umrlih odlaze u raj)", zaključila je Modrić.