Foto: 123rf
HODANJE i igra važni su faktori za razvoj djeteta, međutim mnogi roditelji to sve češće zaboravljaju.
Postoji nešto smiješno i sputavajuće u djetetu koje može hodati, a vozi se u kolicima dok mu nožice gotovo stružu po podu, a položaj njegova tijela pokazuje vidnu neudobnost, skvrčeno u prostoru namijenjenom bebama.
Istovremeno, takav prizor otvara niz kulturalnih vrućih tema, kao što su: pretjerano ugađanje mladim generacijama od najranije dobi, ekscentričnost nove kulture roditeljstva, tendencija da više sjedimo nego hodamo i slično. Nameću se i pitanja “zašto roditelji to rade?”.
Ako znamo da se mozak intenzivno razvija u prvim godinama života, a da smo mi živa bića za hodanje, jasno je da dijete mora hodati.
Mogući razlozi zbog kojih se roditelji odlučuju voziti dijete u gotovo premalim kolicima zasigurno uključuju onaj vezan za predugo hodanje. Naime, ukoliko obitelj unaprijed zna da je čeka veća pješačka ruta, mama i tata su unaprijed svjesni da dijete to neće izdržati. Ukoliko ga nemaju namjere nositi, kolica su logično rješenje.
Najozbiljniji problem je kada roditelji svoje dijete voze u kolicima do druge godine, ponekad treće, a ponekad čak i četvrte godine. Važno je da roditelji znaju da se mozak djeteta intenzivno razvija u prvim godinama života, te da su živa bića stvorena za hodanje, zbog čega dijete mora što više hodati.
Gdje je ta granica kada je dijete jednostavno preveliko za kolica? Kako je odrediti?
Ne zna se. Možda je vrijeme za izlazak iz kolica kada nožice postanu stvarno predugačke, pa ih dijete mora savijati u koljenima ili kad se stopala vuku po podu. Možda će dijete samo odrediti vrijeme kada primijeti da ga ljudi gledaju u čudu dok se gradom vozi kao beba.
Najbolje igre za djecu su one u kojima djeca trebaju razmišljati, a najbolje je da su te igre napravljene tako da djeca komuniciraju s drugom djecom i da se kreću. Organizirajte vrijeme svog djeteta, te mu omogućite da što više vremena provodi na igralištu i u prirodi.