Foto: 123rf
PIŠEM jer jednostavno više ne mogu, ne znam kako da više nosim sa svojom svekrvom koja mi uništava brak.
Kada sam prohodala sa svojim mužem nisam ni u najcrnjim mislima pomislila da ću se ikada ovako morati boriti za sreću u svom braku. Da se razumijemo, mi se i dalje jako volimo i imamo doista mnogo zajedničkih interesa no kada je u pitanju njegova mama on jednostavno nema snagu reći joj bilo što i uvijek staje na njenu stranu. A ja je više ne mogu podnijeti. Ni njega kada kaže da je ona njegova stara majka.
Puno puta sam pokušavala biti i ostati s njom u barem prividno dobrim odnosima, no uzalud. Ona je prava kontrol frikuša, manipulativna glumica koja čini mi se samo smišlja pakosti s kojima će me sasuti. Čak me ni ne zove imenom već "ženom s kojom njen sin nažalost živi".
I ne prestaje se žaliti svima oko sebe za sve što sam ja napravila. Sve okreće u svoju korist, i za nju su svi sretni jer su dobili bolje snahe, samo je ona jadna tako nesretna. Ona je zapravo vještica koja ima problema s iracionalnim strahom da njenom sinu nitko neće biti bolji od nje. Ona se toliko boji da će izgubiti svog sina, a zapravo ne cijeni ni mene ni njega. Jer da ga cijeni pustila bi nas da imamo normalan brak. Mislim, zar to nije nešto što bi svaka normalna majka trebala željeti svom djetetu? Ona ne. Njoj je važna samo i isključivo ona.
I što je najvažnije, moj muž joj nije jedino dijete, ima još jednog sina i kćer i svi su poženjeni , no ni s drugom snahom nije u dobrim odnosima. Osim onda kada njoj blati mene. Tada su najbolje prijateljice. Odnosno, tada ona tako misli.
A koliko daleko ide u svojim nastojanjima da nas sve izmanipulira govore sve njene spletke koje radi protiv nas snaha. Šogor je naime čisto zlato. On smije raditi sve i dolaziti gdje god hoće dok nama snahama doslovno brani da se družimo.
Ponekad je toliko prokleta da nam vraća čak i poklone koje smo joj kupili, jer ni oni nisu nikada dovoljno dobri. I ne vrati ih samo s namjerom da nam pokaže da to njoj ne treba, već nam pritom pošalje i pismo s gađenjem, s panikom da smo joj tim poklonom htjeli samo napakostiti.
No to ne znači da nas izbjegava. Oh ne vrlo nam rado dođe u posjetu čisto da provjeri kako se ponašam prema njenom sinu, a onda kao u onim najgorim parodijama o svekrvama počne čistiti, preuređivati kuhinju, pljuvati po svemu što skuham i što držim u frižideru. I čim odem na put eto nje da pomognem mom mužu. Čak je jednom otišla toliko daleko da je za vrijeme mog godišnjeg odmora rezervirala obiteljsko putovanje na koje ja nisam bila pozvana!
Od svog muža konstantno tražim da shvati te njene igrice jer njemu je uvijek lakše reći - ma pusti je, stara je i osamljena, nije ona to tako mislila. Samo je htjela pomoći! I onda opet ja ispadam aždaja, ona koja laže samo da je ne bi morali pozvati kod nas u goste. I naravno da se onda svađamo i ljutimo jedan na drugog, a ona nam je doslovno jedina zapreka sreći jer sve ostalo između nas štima kao i prvog dana.
Doduše, bilo je nekoliko puta kada je sam svjedočio njenoj spački, ona jednostavno nije skužila da joj sin iza leđa kada me je krenula omalovažavati. I tada je pukao. No, što mislite kako se stara manipulatorica izvukla? Krokodilskim suzama i optužbama da njen dragi sin ni ne zna s kim živi, da je naišao baš u trenutku kada mi je krenula odgovarati na moje optužbe. I svašta je izmislila da sam joj rekla, jer po njenom, uvijek sam ja ta koja počinje svađu. "Što misliš dragi sine zašto je ne volim? Jer će sve, baš sve uraditi kako bi te zauvijek uzela iz ruku ove stare i osamljene majke kojoj ste vi djeca sve što ima i voli u životu!" I naravno, sin je popustio jer zaista nije čuo što sam joj rekla prije nego što je naišao. A nisam joj rekla ništa s obzirom da njoj ni ne treba povod da bi me napala.
I naravno moj muž je izmanipuliran jer je ona prema njemu, dok su sami, tako brižna majka koja jedino želi da njeno dijete bude sretno. Daje mu čak i savjete kako da mene smekša, jer sam, prema njenim riječima, ona koja je uvijek narogušena, mrzovoljna i vječito umorna te sam radi toga toliko strašna žena koja se ne zna brinuti o sebi, a kamoli o njemu. Jer znate, o njemu se netko uvijek mora brinuti s obzirom da ga ona nije naučila kako da bude samostalan. I to nažalost nisam na njemu uočila kada sam se zaljubila.
Da se razumijemo, ja tu ženu čak i ne mrzim toliko koliko je žalim jer je toliko nesretna i nesređena žena koja nije u stanju vidjeti vlastite postupke. Njoj su uvijek drugi krivi za sve, a kada joj prođe nekoliko dana bez ikakvih trzavica ona ih jednostavno sama izmisli, sve nas posvađa i tako navede svoje sinove da joj dođu jadnoj u posjet kako bi se imala kome žaliti. A njih dvojca kao dva slijepca - povjeruju svakoj njenoj riječi jer ipak ona je oduvijek bila njihova obiteljska kraljica. Kćer ne - ona nije mogla biti kraljica, ta je uloga u njihovoj obitelji odavno zauzeta te čak i danas svoju kćer ne smatra dostojnom svog društva valjda zato da je ne bi skinula s kraljičinog trona.
Nedavno sam mužu rekla kako mislim da bi bilo jako dobro da njegova majka konačno nađe neku drugu zanimaciju umjesto da se sustavno bavi spletkama i našim izmišljenim problemima jer ja to više ne mogu trpjeti. Doslovno sam mu rekla da će se naš brak raspasti radi nje jer ja više ne mogu trpjeti ni nju, njene ispade i laži, a ni njega koji je vječito na njenoj strani i ne shvaća koliko nije u pravu. Nemamo djece, želimo ih kao i svaki normalan bračni par, no ja nisam sigurna da želim dobiti dijete s nekim tko me neće znati zaštiti pred osobom čije su otrovne strelice odavno uperene u mene.
Moj muž je inače osoba puna snova i čvrstom vjerujem da je u stanju ispuniti svaki san koji sanja, no i tu se uvijek uplete kraljica koja ga spušta na zemlju jer smatra da on nije dovoljno dobar za više od ovoga što ima. I kada mu to kažem on odgovara da mu se čini kako su neke stvari normalnom čovjeku poput njega nedostižne. Samo zato što ga je ona uvjerila u to. Inače je osoba koja želi da sve bude na svom mjestu, da svi i sve oko njega budu okej, i zato ga sve ove situacije između mene i njegove mame, šogorice i nje, sve te negativne priče ustvari jako muče, ali ne zna kako pomoći ni sebi, ni njoj.
Predložila sam mu i bračno savjetovalište kako bi mu stručna osoba pokušala otvoriti oči, no on jednostavno ne želi svoje probleme pričati nepoznatim ljudima, posebno zato što jako često uopće ne vidi problem. Mi izmišljamo, mi preuveličavamo.
Volim svog muža, no njegova će nas mama uništiti, jer čak i kada nije fizički tu, njena je prokleta pojava uvijek negdje oko nas.
I vjerujem da nisam jedina koja se ovako lomi.