Posljedice s kojima se susreću djeca razvedenih roditelja ne utječu samo na njihovu osobnost i identitet već i na sposobnost izgradnje zdravih odnosa, povezanosti i stabilnosti kasnije u životu. Prema podacima UNICEF-a, procjenjuje se da će 50 posto djece doživjeti razvod svojih roditelja prije 18. godine života. Ta statistika ukazuje na značajan utjecaj razvoda na djecu i naglašava potrebu za pružanjem adekvatne podrške tijekom takvih promjena u obiteljskom okruženju.
Dakle, s obzirom na te podatke, nemoguće je zanemariti suptilne osobine odraslih čiji su se roditelji razveli. Iako možda nisu bili svjesni utjecaja rastave kao djeca, u odrasloj dobi često osjete njezine manifestacije u svakodnevnom životu.
Prema istraživanjima, ovo su osobine djece razvedenih roditelja.
1. Sabotiraju zdrave veze
Odrasla djeca razvedenih roditelja često nose osjećaj nelagode kada je riječ o iskrenoj romantičnoj ljubavi, čak i ako nisu potpuno svjesna razloga iza toga.
Zbog nesigurnosti mnogi nesvjesno sabotiraju zdrave veze u odrasloj dobi koristeći destruktivne obrasce ponašanja, kako ističe psihologinja dr. Cortney Warren, piše YourTango. Od prijetnji prekidom pri svakom sukobu do pasivno-agresivnog ponašanja, odrasla djeca razvedenih roditelja mogu sabotirati vlastite šanse za zdravu ljubav, često nesvjesno.
2. Previše razmišljaju
Djeca koja su se našla u ulozi posrednika tijekom burne rastave roditelja, kasnije u odrasloj dobi gotovo neizbježno razviju sklonost pretjeranoj brizi i analiziranju. Odrasli čiji su se roditelji razveli dok su bili mladi, često su navikli previše analizirati ponašanje roditelja kako bi "održali mir", čak i nakon rastave, što može negativno utjecati na njihovu emocionalnu dobrobit.
Ova sklonost tjeskobi ne utječe samo na romantične veze, već se prenosi na sve aspekte života – od uspjeha na poslu, preko stvaranja prijateljstava, do osjećaja stabilnosti u privatnom životu.
3. Pretjerano su neovisni
Djeca koja su prošla kroz rastavu u ranoj dobi, prije nego što su u potpunosti razumjela situaciju, često su prisiljena preuzeti odgovornosti prerano, osobito u jednoroditeljskim obiteljima s braćom i sestrama.
Prema psihologinji Janice Webb, ova hiperneovisnost često se razvija kod djece koja su živjela u domovima s preopterećenim ili odsutnim roditeljima, što je često slučaj kod samohranih roditelja koji su prisiljeni naporno raditi kako bi osigurali obitelj. U odrasloj dobi, ta "hiperneovisnost" ostaje prisutna, otežavajući im prihvaćanje podrške od prijatelja, roditelja i kolega.
4. Skloni su nezdravim strategijama suočavanja
Značajna istraživanja o utjecaju rastave roditelja, poput studije iz 2015., pokazuju povezanost između rastave u djetinjstvu, pada socioekonomskog statusa i korištenja poroka kao nezdravih strategija suočavanja kod odrasle djece iz tih obitelji.
U studiji su identificirana dva puta koja mogu dovesti do negativnih zdravstvenih posljedica kod odrasle djece koja su rano u djetinjstvu doživjela roditeljsku rastavu: oslanjanje na poroke poput pušenja kako bi se ublažio psihološki i emocionalni stres rastave te pad financijske stabilnosti u obiteljima nakon rastave.
Ipak, iako su odrasli koji su u djetinjstvu doživjeli razvod roditelja suočeni s izazovima, mnogi od njih razvijaju i pozitivne osobine, poput otpornosti i empatije.