Foto: 123rf
Konačno da su se znanstvenici i tehnološki frikovi dohvatili dječjih tantruma, otkrivanja najčešćih uzoraka ponašanja djece i rješenja istih. Divno zvuči, zar ne? Možda ćemo uskoro moći imati nekakvu aplikaciju koja će nam unaprijed reći što će se dogoditi i kakvo će nam dijete iznenađenje pripremiti - čisto da se znamo na vrijeme postaviti da ih preduhitrimo.
Mislite da se šalimo?
Ako postoji toliki broj raznih aplikacija i tehnoloških pomagala koji osluškuju i prisluškuju bebe, mjere otkucaje srca, zbrajaju udahe i alarmiraju čim nešto nije u redu, zašto ne bi netko izmislio nešto vezano uz te famozne dječje šize. Baš su to mislili i znanstvenici sa Sveučilišta Minnesota koji su zasukali rukave i prionuli poslu. U početnoj fazi ekipa je u dječju robicu ubacila audio tehnologiju koja je snimila više od 100 različitih vrsta tantruma (samo 100?), i došli su do zapanjujućih rezultata.
Naime, uvriježeno je mišljenje stoljećima bilo da dječje šize obično počinju s ljutnjom, nastavljaju se različito - ovisno o situaciji i okolnostima, a završavaju s tugom. Ljutnja je nekako uvijek bila okidač za šizu. Odnosno, barem smo tako mislili do sada.
Znanstvenici su došli do otkrića da ljutnja i tuga zapravo idu ruku pod ruku, i tek kada se spoje jedna i druge - nastaju šize. Tu sad možemo pričati o gomili različitih šiza, odnosno o gomili razloga zbog kojih djeca obično počinju šiziti, baš kao i načinima na koje ih ispoljavaju. U potrazi za obrascima ponašanja znanstvenici su ustanovili da se tuga i bijes zapravo javljaju simultano i da su oboje okidač za šizu, no ako malo vuiše prevladava tuga tada se šiza ispoljava u nešto blažem obliku - cendranjem, zanovijetanjem - ponašanju koje traje od početka šize do smirivanja. Ili u jačem obliku kada ljutnja postaje jača od tuge, tada roditelji doživljavaju krah zbog dječjeg vrištanja, bacanja po podu, udaranja svega oko sebe.
>>>Nekada su najbolji roditelji upravo oni čija djeca najviše vrište<<<
Kako bi pomogli roditeljima da bolje shvate sve što djeca proživljavaju u tim trenucima, oslonili su se na promatranje navika ponašanja - tuge i ljutnje. jer, iako dolaze zajedno i stvaraju buru - zajedno, ipak ih je lako razdvojiti da bi ih shvatili. Tako su došli do saznanja da dijete puno brže može smiriti vlastitu ljutnju, ali - s obzirom da roditelji masovno automatski reagiraju na njihove ljute ispade (znamo, ubiju vas u pojam svojim razlozima) i to ne baš na umilan način, baš ta reakcija dodatno pojačava njihov bijes. Zato reagiraju još jače i još burnije, a pritom i njihova tuga samo raste. Ne jenjava.
I ne samo to - dok god roditelji reagiraju i obraćaju pozornost na njih, njihov bijes još malo poraste i još ih malo uzdrma. Zato, kažu znanstvenici, kada počnu sa šizom, okrenite glavu, ne obraćajte pozornost na njih, ignorirajte ih! Najbolji način da smirite svoje dijete jest onaj da im svojom reakcijom nahranite ljutnju i izgladnite njihovu tugu. Tko bi rekao?!
Zato slijedeći put kada šiza krene, a znate da hoće jer su one neminovan dio odrastanja - za početak ignorirajte njihovu ljutnju, a kada razina ljutnje počne opadati prionite na smanjivanje osjećaja tuge. A nju ćete najbolje riješiti - zagrljajima.
To znači da bi se roditelji zapravo trebali poslužiti pametnim trikom i svaku dječju šizu izliječiti zagrljajima i utješnim pusama. Tako ih dakle nećete dodatno poticati na razmažene šize niti na razmaženost samu po sebi već upravoi suprotno, pomoći ćete svom djetetu da se mirnije nose sa svojim iznenadnim, trenutnim osjećajima (mišljenjima, željama, željama, željama.)