Foto: Pinterest
Kada dobijete prvo dijete ono postane centar vašeg svijeta. Imate osjećaj da nitko prije vas nije imao dijete i da nitko uopće ne može pojmiti tu ljubav i tu važnost koja vam je dodijeljena. A taj osjećaj nije došao baš sada. O ne, to ste osjećali i puno prije nego što ste rodili. Onda kada ste se šepurili okolo s rukom na trbuhom i smiješili se svemu i svačemu. Čak ste i mučninu obožavali jer ste znali koji je pravi razlog što tako gorko bljujete. Ali ništa vam nije moglo pomutiti tu čistu ljubav prema mrvici koja je rasla u vama.
Toliko ste bili sretni da ste bez problema izbacili sve što je nezdravo u svom životu. Jeli ste samo organsku hranu, izbacili ste alkohol, masno, slatko, fino, ukusno. Ma ništa vam nije bio problem. Mogli ste odmarati, ljenčariti i sanjariti o tom blagu ispod svog srca. I kada vas je počeo tuči ispod istog srca ništa na svijetu nije vam bilo draže.
I radili ste svašta bebastog. Imali ste darivanje, ljudi su vam prilazili, savjetovali vas, a vi ste sve to slušali s jako malo straha i puno entuzijazma. Toliko ste bili zarazni s tim osmjehom da je čak i vaš ginekolog bio naceren od tolike vaše sreće. I što god da su vam rekli, da vas čeka sreća najveća, kako biste uopće mogli ne vjerovati svemu što kažu?
Čitali ste knjigu za knjigu sve redom naslovljene "Što očekivati dok očekujete". Ulogirali ste se na svaki božji baby forum, pratili sve roditeljske stranice, čak i na jezicima koji niste u potpunosti razumjeli jer što ako ste nešto slučajno propustili?
Kada ste se odmarali od savjeta i priča tražili ste i kupovali sva moguća sigurnosna pomagala - sve što je tržište ispalilo s etiketom - ovo morate imati! Pa kad se mora nije teško! Ionako je ostalo još nešto prostora u stanu koji se mora ispuniti tom važnom dječjom notom.
Koliko ste para na sve to potrošili, to uopće nije bilo važno jer ljubav prema tom nerođenom djetetu već tada nije imala cijene.
A kada ste sve to obavili nježno ste prebirali po svakom komadu kupljene odjeće pa ste, sigurnosti radi, odstranjivali sve one oštre etikete da se vaše zlato ne bi ni slučajno ogrebalo na njih. I čak ni to nije bilo dovoljno, pa ste sve oprali super nježnim baby omekšivačem. Za svaki slučaj - barem dvaput! I to naravno nije bio bilo kakav super nježni - u obzir je dolazio samo onaj eco friendly i baby friendly - da se slučajno ne bi potkralo nešto što neće biti baš ful ful friendly. A-a. Ni slučajno!
Isto kao što vam nije ni padalo na pamet kupiti dudu. Ma kakvi. Sve koje ste dobili ljubazno ste zakopali na dno kante za smeće. To moje dijete neće trebati! Ja ću ga dojiti na zahtjev i maziti da nikada neće ni trebati zaplakati. I okretat ću ga svaku noć da slučajno ne bi imalo zaležanu glavu. I televizor neće biti ni metrima blizu njega. Kakvo gledanje televizora prije osme godine? A-a-nema šanse! A čak će i tada svi programi osim edukativnih biti kodirani. A igrice, laptopi i tableti i sva ona Disneyeva sranja, Cartoon Network nasilje i slične bljezgarije - ni blizu. Jok. Jok. Već ste tada odlučile da će vaše dijete biti toliko voljeno, maženo i načitano da će sigurno konkurirati za Nobelovu nagradu. Ništa manje od toga ne biste ni trebali očekivati.
A onda, opet iznova...
Kada dobijete drugo dijete vaš je prvijenac i dalje centar vašeg svijeta i kako je to jedan sasvim normalan slučaj, logično je da sada nemate baš toliko vremena da bacate zarazne osmjehe gdje god stignete, da se opet educirate o svim baby novinama koje je internet ispalio u protekle dvije godine.
U novoj trudnoći uživate samo po noći kada konačno malo legnete, jer je i danas vaše zlato odlučilo preskočiti onaj prokleti popodnevni san kojem ste se nadali još od noći prije kada ste išli spavati.
No jedno je ostalo isto - i ovaj put jednostavno volite i mučninu i bljuvanje - ali ne kao s prvim djetetom. Sada ste toliko sretni što ste tih pet minuta sami da vam jednostavno nema druge nego se prepustiti tom dirljivom trenutku. Jedino što vam se baš ne gleda u te komade koje izbacujete iz sebe jer to više nije ona organska zdrava hrana prežvakana duplo više puta nego što je to tražila. Sada su to komadi koje ste brzinski ugurali u usta, oni isti koje ste poslužili svom djetetu, ali ono je to naravno odbilo pojesti u cijelosti. A to znači da je zdravo, jer je ipak bilo namijenjeno tom prvijencu čudu prirode. I dođe vam ponekad, zaista vam dođe da cugnete barem malo vina, ali trudite se, zaista se trudite apstinirati barem ta prva tri mjeseca. I onda se sjetite da, kvragu, već treći dan apstinirate i od vitamina, i ne možete više smisliti to što ih svaki baš svaki dan morate piti. Kada će to više prestati? Pa vičete već pomalo čak i na vitamine.
I ne dao bog da vam se netko približi s nekim savjetom? Pa što vi mislite ljudi, da ja pojma nemam, da je ovo dijete nečije tuđe? Što je vama? I nemojte, ma molim vas nemojte mi govoriti ništa o tamo nečijem djetetu koje je svog malog brata zatvorio u ormar, začepio mu nos i dudu bacio pa izvadio iz wc školjke? To se vas ni najmanje ne tiče. Ali ipak gledate koju bi od te silne nepotrebne opreme ipak mogli izbaciti na cestu, jer ipak, tko zna što tom malom velikom bratu može jednom pasti na pamet?
A onda se sjetite onih darivanja, pa si mislite, ajme, kakve će mi još potrepštine nakupovati...ali, u zabludi ste. I to velikoj, jer nikakvo darivanje nitko vam ionako nije organizirao. Ali to nažalost ne znači da vas ipak nisu zatrpali s vrećama stare iznošene robice, ispranim bočicama i vrećicom duda. Ma hajde, trebat će ti. Znaš već! Ma ne ne znam! I dok vi odbijate nitko vas ionako više ne sluša.
I u ono malo vremena i još manje prostora u kojem pod svilenim slojem prašine i mrljama od šalice s kave koju ne bi smjele pite, leži onih nekoliko "Što očekivati dok očekujete" knjiga, s foruma se svakodnevno izbacujete sami. Jednostavno vam nedostaje dovoljno bookmarksa i tabova za nove bratske teme, a vaše zlato nikako da zaspe kako bi mogli skrivećki baciti sve strgane igračke i barem prebrisati onaj krevetić u kojem se osim hrpetine čistog veša već dugo nije našla duša koja će u njemu spavati.
I samo kada se sjetite koliko ste onda vremena i novca potrošili na uređenje sobice, a sada vam jedino još preostaje da kupite par paketa pelena i još jedan najobičniji omekšivač kako bi preprali sve one iznošene stvari iz kutija. Priprema za novu bebu je gotova!
Dok odlazite kupiti još jedan paket duda, za oko vam zapnu Disneyevi crtići na akciji. Dora i Jurić, dobrodošli u moj dom! Nijednom djetetu koje je završilo srednju školu crtići u pelenaškoj dobi nisu omeli razvoj.
A kada vam netko spomene strahove s poroda jedino čemu se možete nadati je to da trudovi počnu što prije i neka slobodno traju koliko žele, samo da se vi konačno smjestite u krevet gdje je dolazak bliže rodbine isključivo zabranjen!
A onda počinje kaos - i taman kada se nakon dobrih šest godina konačno naviknete na to da imate dijete, ustvari, ne - da imate djecu, i kada konačno same sa sobom shvatite da će jednog dana sigurno doći red i na vaš odmor, jedan spermić napravi novi lom.
Zar opet?
Kada očekujete treće dijete svakodnevno se borite s jednim predškolcem i jednim pelenašem koji oboje tvrde da su centar vašeg svijeta. I to tvrde jako glasno. Da ste trudni, to naravno ni ne znate jer tko još ima vremena pratiti cikluse i čuditi se tome što ste se malo udebljali. Ionako vam je tih nekoliko kila baš trebalo jer ste toliko iscrpljeni da ne da nemate vremena razmišljati o zdravoj prehrani već se uopće ne možete sjetiti kada ste zadnji put pošteno jeli. I onda odjednom, čak vam je i ona trenirka koja vam je već demode visila na guzici odjednom uska. Pa stanete i razmislite, malo se zbrojite, ali nažalost nemate baš puno vremena za vlastitu paniku.
Spavate malo ili nimalo. Vičete uvijek, osim kad spavate. A onda hrčete pa vam dođe na isto.
Opet naravno imate one proklete mučnine samo sada vas čak ni tada ne ostavljaju na miru pa nosate sa sobom vrećice u koje se onako usput istresete. Sva sreća što klinci uvijek ostave neki komad zdravog povrća na tanjuru pa pojedete barem pola toga, jer kvragu, ako oni ne jedu zdravo, zašto biste morali i vi?
I trudite se apstinirati od alkohola, ali zašto i bi, iako, uf, čak vam ni to ne ide od ruke. Okus je ogavan, pogotovo nakon bljuvanja, pa onda umjesto čaše vina svako popodne, za ručkom, eksate čokoladno mlijeko iz tetrapaka.
Kutija vitamina ovu je trudnoću još veća nego ranije. Valjda neko obiteljsko pakiranje kada vam traje cijelu trudnoću, a još vam je i nakon poroda barem pola ostalo. A kada vas netko pita, koliko još do poroda, pojma zapravo nemate, jer se nikako ne možete sračunati no ako se vas pita već ste lani trebali roditi jer vam se čini da ona dječja pitanja - "Kada će doći beba?" jednostavno već predugo traje. Doći će, već vrištite - onda kada dođe, kada mama konačno legne i digne sve četiri u zrak. Onda će doći!
Nitko vam se naravno više ni ne libi udijeliti nikakav savjet. Ionako vas gledaju ili kao luđakinju ili barem kao neodgovornu ženturaču kojoj se ovo 110 posto zalomilo.
I dok se provlačite sa svojom bagrom satkanom od vrištećeg pelenaša, inertnog predškolca, pušlekom banana, dvije kutije sladoleda i trbuhom - jedini tko je zainteresiran za vas je stara smiješna bakica koju nije ni najmanje frka ispričati vam strašne priče o srednjoj djeci, Ma znate, ma ta obično završe kao ubojice ili kao političari - i u tom trenutku ne znate jel bi radije pobjegli od nje ili od sebe same. Jer, realno, sve vaše frendice već su se stesale, sredile i rade, samo ste vi još zapeli u tom oblaku, ma zapravo, tom debelom balonu majčinstva bez ikakve ideje kako pobjeći od svega. Makar na kratko. A čak i kada uspijete pobjeći na kratko - do trgovine, naravno, gdje drugdje - i tada vam se uspije dogoditi horor. Jer kada vas neki neznanac umilno priupita jel vam to prvo, pa vi promucate - ne, treće, čak se i neznanac histerično počne smijati. Čak i sami, bez djece, uspijete izazvati kaos na cesti.
Što se pak tiče priprema za bebu, tu ste već stari maher. Kutija s pelenama i još jedna duda. One zaostale od starijeg djeteta već će se s vremenom naći kada odmaknete krevetić, ormare, ili kada netko opet prevrne kutiju s igračkama. Tu u negdje barem tri njih, pa zašto kupovati nove? Isto kao i robicu.Bez obzira što su prva dva bila muška, a sada stiže curica. Kao da ona zna čija je plava boja. Uostalom, te robe sada već ima turbo previše, pa je pokušavate promijeniti na raznim fejsbuk grupama. Računica je jasna - pune dvije kutije robice za bocu vina. Bilo kakvog.
I onda shvatite da ste zamijenile krivu kutiju pa da bi nadomjestile to što ste zeznule mijenjate punu kutiju deterdženata i sredstava za čišćenje nekoj novopečenoj prvi-put mami u zamjenu za jedan set od tri nova bodija. Bit će dosta. Za početak.
I dok smišljate kako da ubrzate vrijeme i da se konačno dokopate one bolnice, čupate televizor iz boravka i stavljate ga u dječju sobu kako bi vas istog onog trenutka kada se vratite kući vaša draga djeca mogla ostaviti na miru. Sva sreća - gomila crtića na cedeima još uvijek nije strgana, i budimo realno, to što ih imate toliko bio je jedan od razloga zašto se sada spremate roditi još jedno dijete.
Vaše će dijete sigurno biti dobro u vrtiću.
I dok glumite da su trudovi počeli samo da se što prije dokopate tog hotela u kojem ležite sami skroz nenaviknuti na toliko mira, tišine i dosade, zasuze vam oči. I tek onda shvatite koliko ljubavi može pružiti jedno malo ljudsko srce i koliko ste zapravo zahvalni na toj divnoj djeci koja vam u ovom trenutku mučne tišine toliko nedostaju.
Tek tada ih možete vidjeti tim novim pogledom kojim im opraštate gotovo sve njihove nepodopštine. Jer oni su djeca i s njima život ni ne može biti drugačiji nego kaotičan, glasan, nepredvidiv, pun frustracija, ljutnje, vikanja, plakanja, mirenja, tješenja i s puno, puno uzvraćene ljubavi. I takvih će trenutaka biti uvijek, puno više nego da imate samo jedno. Ovako je sva ta sreća pomnožena puta tri. Ili četiri. Ili dva. Koliko god. Jer na svaki težak trenutak koji vam priušti briga za vaše dijete, dođu barem dva tri ona koja vam nacrtaju osmjeh na lice i ispune vaše srce na maksimum.
O kako je divno biti mama.