Foto: fotobeba
MISLITE li da su suze rezervirane i dozvoljene samo maloj djeci? Griješite! Svako dijete, kao uostalom i svaki čovjek bez obzira na spol, mora imati slobodu da zaplače kada mu se plače.
Nemojte stoga nikada posramljivati svoje školsko dijete ako plače, čak i ako mislite da bi sada već trebalo prestati s tim fazama plakanja jer će ih klinci iz razreda radi toga razapeti. Neće. Školska učionica je mjesto gdje klinci zapravo po prvi pravi put počinju stjecati osjećaj za samog sebe u odnosu na druge. Sve ono ranije bilo je ulaznica u ovaj veliki osjećaj samosvjesnosti svog vlastitog bića i svojih emocija koje se razliku od čovjeka do čovjeka - odnosno od djeteta do djeteta.
Kako navode učitelji - taj put sazrijevanja nije lak, ali je zabavan i dinamičan. Djeca u školskoj dobi više nisu pod tolikim nadzorom velikih, kao što su bili u vrtićkoj dobi, pa samim time dolazi do sve većih međusobnih konflikata koji vode do bolnih iskustava, razočaranja, uvrijeđenosti, ali i otkrivanja vlastite unutarnje snage svakog djeteta. To je put u kojem učitelji, a ne više mame i tate, igraju glavnu ulogu sudca između individualnih potreba pojedinca te grupnih potreba cijelog razreda. A to je puna torba različitih potreba!
Nisi više beba, prestani plakati!
Nemali broj djece, a i nas samih, iskusio je situaciju kada se usred svađe s razrednim prijateljem jednostavno rasplakalo na što su učitelji najčešće reagirali rečenicom tipa "prestani plakati, nisi više beba". U tom trenutku svako će se dijete, posramljeno vlastitim suzama, svim silama boriti da zaustavi i suzdrži daljnje suze pri čemu će se u dečjem mozgu stvoriti kaotična borba - suze su samo za bebe - a ja sam veliki, plače mi se - ali ne smijem, ne mogu se nigdje sakriti - moram prestati!
Suze su inače jedan od najuočljivijih indikatora osjećaja i kada su u pitanju djeca svjesni smo koliko je njima teže nego nama suspregnuti suze. Ni nama to često ne uspijeva poći za rukom, pa zato to ne bismo smjeli tražiti ni od svoje djece. Jedno je naravno ukoliko dijete plače za svaku sitnicu, bez pravog razloga, u tom slučaju bi takvo dijete već trebalo raspoznati kada su suze neminovne i prihvatljive, a kada više baš i ne. I zapravo, ovaj primjer pokazuje upravo to - dijete koje je usred bezazlene svađe počelo plakati trebalo bi shvatiti lekciju da takve suze već sada treba moći suspregnuti. To je dob kada moraju početi shvaćati da njegove emocije više nisu samo njegove emocije, već su dio kolektiva - i to je ta velika stvar odrastanja, ta integracija jednog djeteta u društvo koje nema previše razumijevanja isključivo za individualne potrebe pojedinca.
Naravno, ukoliko dijete osjeti da mu je učinjena velika nepravda, ako ga/ju u takvoj svađi netko povrijedi i fizički i emocionalno, suze, prave, valjane suze, pokazat će da dijete jednostavno nema drugog načina da se trenutno "izliječi" osim suzama. A tada su one svakako prihvatljive i takve suze nikada nemojte ismijavati!
Plakanje pred drugima
Svi oblici plakanja za bazu imaju brojne biološke i psihološke poticaje. Plačemo kada se jako udarimo jer nam od boli automatski krenu suze, plačemo kada nas nešto dirne u dušu, plačemo od sreće kada nam jaki smijeh biološki izazove suze u očima, i naravno - plačemo da bi izbacili, odnosno pokazali našu borbu s tugom, bijesom, ljutnjom, frustracijama. Suze su produžena ruka emocija s kojima se susrećemo mi, i naša djeca. Suze su reakcija na emociju i zato nemojte djetetu uskraćivati da izbaci svoje emocije, jer ćete mu ušutkavanjem njegovih suza automatski slati poruku da nema pravo izraziti svoje emocije.
Zato su suze nekada jednostavno neminovne, čak i ako se pojave usred velike grupe pojedinaca kao što je razred. Učitelji nižih razreda se s jedne strane lako nose s dječjim suzama, jer su na njih još uvijek navikli, no suze u razredu zapravo pridonose jednom malom kaosu s obzirom da plač pojedinca utječe i na emocije ostalih razrednih prijatelja i neprijatelja. Zato je pitanje plakanja u školskoj dobi super osjetljivo i kontradiktorno pitanje jer se s jedne strane preporučuje ukoliko je riječ o neupitnoj potrebi, a s druge pokušava suzbiti ukoliko se pak radi o plakanju za bez veze. Zato bi roditelji djece ove dobi trebali poraditi na tome da njihovo dijete shvati poantu pravih i bezveznih suza - jer će prve uvijek biti, odnosno barem bi trebale biti prihvatljive, a ove druge više ne. Dijete bi sada već trebalo znati da svojim bezveznim cendranjem u ovoj dobi neće izazvati suosjećanje okoline (što čini prihvatljivim suzama), već upravo suprotno - iritirati će i ometati nastavu, odnosno kolektiv.
4 načina kako se prestati boriti sa suzama
Dopuštanjem drugima da plaču kako bi bolje izrazili svoje emocije činimo dobro ne samo toj osobi u tom zadanom trenutku, već joj dopuštamo da njegova/njena emocija završi svoj prirodni ciklus. A plač je najčešće ona najsnažnija reakcija na emociju te je stoga prihvatljiva i za pojedinca i za grupu u kojoj se pojedinac nalazi jer će pridonijeti kolektivnom suosjećanju.
1. Dajte im mogućnost da emociju procesuiraju do kraja
Ako govorimo o školskoj dobi zamislimo samo dijete kojemu se upravo dogodilo nešto veliko! Na primjer - potrgala mu se njegova najdraža školska torba! To je za njih apsolutno veliki razlog za suze, i treba ga pustiti da pokaže emociju jer će tako lakše prihvatiti problem i oplakati ga do kraja. I to je situacija koja će u razredu izazvati suosjećanje s obzirom da se radi o nečemu što bi sigurno rastužilo baš svako dijete.
2. Dozvolite im da prihvate tugu
Svaka emocija ima svoj proces. Suze su pri kraju tog lanca i zapravo znače da je čovjek/dijete počelo u svojoj glavi procesuirati informaciju koja je dovela do suza, pa ih stoga nemojte požurivati da prestankom plakanja ubrzano dovrše taj proces. To nije prirodno.
3. Budite otvoreni i suosjećajni
Nemojte nikada djetetu dodatno nabijati osjećaj tuge tako što ćete ušutkavati njihove suze pogotovo ne ako je riječ o dječaku kojeg ćete posramiti riječima "restani plakati, nisi curica! " Dijete je dijete, čovjek je čovjek, a emocija je emocija bez obzira na dob i spol!
Zato pustite svoje dijete da suzama ispere tugu, da suzama završi proces svojeg tugovanja i razočaranja, nemojte biti vi ti koji će ga/ju rastužiti još i više. Budite otvoreniji, strpljiviji, i problem će nakon suza i vaše tihe, strpljive utjehe biti znatno manji nego s prvom suzom. A tako ćete i svoje dijete naučiti da bude suosjećajnije prema svojoj okolini.
4. Okruženje gdje su suze dozvoljene
U razredu gdje svakodnevno boravi više od 20 djece suze nisu rijetkost, i unatoč tome što vi roditelji možda mislite da vaše dijete ne bi trebalo plakati pred svima, da im se druga djeca ne bi rugala - shvatiti sljedeće: ukoliko se učitelj/ica prema suzama od prvog dana postavi pravedno, tada će svaka sljedeća suzna situacija izazvati ne negativne kritike već upravo suprotno - pozitivnu reakciju druge djece u obliku suosjećanja, puštanja djeteta da do kraja procesuira svoje osjećaja da bi tom svi kolektivno mogli otvoreno popričati o problemu koje će svako dijete shvatiti jer se i samo možda već našlo, ili se može lako naći u sličnoj situaciji.