Foto: Facebook
Pismo je završila još jačim riječima: "Svi mi želimo da naša djeca odrastaju i uspiju u svijetu. Ja vjerujem u obrazovanje, ali ne vjerujem da je jedino što djeca moraju znati. Nije me briga hoće li ona jednog dana završiti samo školu ili će ići na Harvard. Ja joj samo želim da bude inteligentna, da vidi širinu svijeta, bude ljubazna, inspirirana, humanitarna, duhovna i imati ravnotežu u svom životu. Želim da bude mentalno i emocionalno zdrava. Želim da ona zna da posao nije život, to je dio života. Rad vas neće ispuniti dok god nemate i onu drugu stranu života - obitelj, slobodu, slobodno vrijeme, hobije i druženja. S ovakvim tempom učenja mi djecu pretvaramo u stresne radoholičare. S 10 godina.
Ja to ne želim svom djetetu! Moje dijete prvenstveno treba biti dijete!"
Mnogi su je naravno podržali, a kako mama Bunmi Ladita u pismu spominje Fince kao djecu koja nemaju zadaću, a imaju gotovo najbolje ocjene, i među najsretnijom su djecom na svijetu, post je prokomentirao i netko tko to već zna. Što je tako znakovito, tako poznato, a opet - tako mali broj zemalja se drži njihovog primjera.