JULIE i David imaju ukupno jedanaestero djece, troje biološke i osmero posvojene. Jedno od te djece, dječak po imenu Cane, bio je na ovom svijetu vrlo kratko.
Dječak je bio nedonošče i iako je obitelj učinila sve što je mogla kako bi ga održala na životu, umro je samo osam dana nakon što se rodio. Međutim, on će zauvijek ostati dio njihove obitelji.
No zanimljivo je da je ova obitelj nešto malo prije njegovog rođenja posvojila još jednog dječaka koji je rođen prerano.
"Rođen je u 25. tjednu, a usvojili smo ga čim su ga otpustili iz bolnice nakon šest mjeseci. Uskoro smo se povezali s još jednom mamom koja je trebala roditi tijekom kolovoza", prisjetila se Julie.
Dok su s nestrpljenjem iščekivali dolazak drugog dječaka Canea, trudili su se stvoriti rutinu s najnovijim članom njihove obitelji. Ipak, svakodnevica i život kakav su dotad poznavali promijenili su se u sekundi. Jednoga dana dočekala ju je poruka koja joj je slomila srce. Ženi koja je bila trudna, a s kojom su dogovorili posvajanje nakon što rodi, pukao je vodenjak čak 16 tjedana prije termina.
"Nisam mogla prestati plakati razmišljajući o mami i djetetu, moleći se da sve bude u redu. Sljedećih nekoliko sati su mi u magli, ali jedina stvar koja mi je bila potrebna je da dođem do majke djeteta kako bi joj pružila podršku i bila uz nju, bez obzira na to što će se dogoditi, dok medicinsko osoblje čini sve što je u njihovoj moći da spriječi preuranjen porođaj", opisala je ova mama agoniju kroz koju su tada prolazili.
Ipak, unatoč svim naporima da se spriječi, porođaj je krenuo, a cijela obitelj se osjećala potpuno bespomoćno. Nakon nekog vremena Julie se morala vratiti kući, a mučila ju je pomisao kako je njihov dječak ostavljen sam u bolnici, bez svoje obitelji.
Nedugo nakon što se vratila, nazvao ju je liječnik koji joj je rekao kako sve manje vjeruju u pozitivan ishod, a njoj je u to vrijeme kroz glavu prolazila pomisao da se što brže mora vratiti u bolnicu. Iako je riječ o bolnici u drugoj državi, vjerovala je da moraju otputovati svi zajedno.
"U to vrijeme nisam bila siguran zašto, ali znala sam da se to mora dogoditi. Uskoro sam shvatila da je ta odluka, za sve nas, bila najbolja koju sam donijela", smatra Julie.
Dok su oni nastojali organizirati putovanje, neprestano su pristizale loše vijesti iz bolnice, a liječnici nisu bili sigurni hoće li dječak doživjeti idući sat, a kamoli dan.
"To je potaknulo mog muža da se obrati obitelji koja je živjela u blizini bolnice, moleći ih da odu u bolnicu i budu s našim malim dječakom. Nismo željeli da on bude sam ako stvari stvarno pođu po zlu", prisjetila se ova mama koja kaže kako im se ne može dovoljno zahvaliti jer su nesebično pristali na ovu pomalo neobičnu molbu.
Kada su napokon stigli, Julie je odmah krenula prema bolnici, a djecu je smjestila u hotel.
"Sve što sam vidjela bio je prekrasan, najnevjerojatniji dječak koji se bori za život. Sada više nije izgledao kao mali dječak kojeg sam napustila prethodne nedjelje. Prošla su samo tri dana i on je bio anemičan i nije se kretao. Bio je tako malen, s toliko cijevi i žica oko njegovog malog tijela", opisala je.
Nažalost, EEG je potvrdio ono u što su liječnici sumnjali - kod dječaka nije zabilježena nikakva moždana aktivnost.
"Kada je liječnik došao i priopćio nam rezultate, osjećala sam se kao da je jedan dio mene umro", rekla je Julie.
Zamolili su liječnike da maknu sve cijevi i žice kako bi ga napokon mogli držati u svojim rukama. Grlili su ga i pričali mu, a Julie se nada kako je Cane osjećao ljubav koja ga je okruživala. Čak i ako nije, cijela obitelj je svjesna koliko je ljubavi u njihov dom unio iako je živio tek osam dana. Svoje male tragove je zauvijek utisnuo u njihova srca.
"Pitali su me prošli tjedan kako mogu toliko voljeti nekoga koga nisam rodila i moj odgovor je bio, kako ne bih mogla? Mi smo trebali njemu i on je trebao nama, a to je definicija obitelji", zaključila je ova hrabra mama u razgovoru za Bright Side.