Djeca često ne primjećuju što sve njihovi roditelji čine dok su mala – mnoge svakodnevne geste, odricanja i brige ostaju nevidljive sve dok ne odrastu. Tek kad sami preuzmu odgovornost, počnu raditi ili zasnuju vlastitu obitelj, počinju cijeniti trud i tihe žrtve koje su ih pratile kroz odrastanje.
U tim malim stvarima, koje su se nekad činile nevažne ili neprimjetne, odrasla djeca prepoznaju stvarnu dubinu roditeljske ljubavi. Prema stručnjacima, ovo je pet stvari koje djeca ne primjećuju kod svojih roditelja dok ne odrastu.
Djeca rijetko primjećuju koliko truda i energije roditelji ulažu u posao, kućanske obveze i svakodnevno funkcioniranje obitelji. Dok su mala, više primjećuju zabavne trenutke poput praznika ili izleta, a ne svakodnevne obveze poput kuhanja, pranja rublja ili organizacije obiteljskih financija.
Psihologinja Liz Nissim tvrdi: "Roditeljstvo je najteži posao koji će mnogi od nas ikada imati, ali i najznačajniji", prenosi YourTango. Tek kad i sami uđu u svijet odraslih odgovornosti, djeca shvaćaju koliko su roditelji ulagali da sve funkcionira.
Roditelji često stavljaju potrebe djece ispred vlastitih – odgađaju kupnju onoga što im treba, skrivaju stres, žrtvuju slobodno vrijeme ili mir kako bi djeca imala sve što im je potrebno.
Ta odricanja obično prolaze nezapaženo dok su djeca mala, ali kad postanu roditelji, počinju primjećivati koliko su često njihovi roditelji sebe stavljali na drugo mjesto. Upravo te tihe žrtve pokazuju koliko je roditeljska ljubav zapravo duboka.
Roditelji gotovo stalno brinu – o sigurnosti, zdravlju, financijama, budućnosti djece – no najčešće te brige drže za sebe kako ih djeca ne bi osjetila. Od plaćanja računa do pitanja kako se dijete uklapa u društvo, roditelji su često opterećeni tjeskobama koje ne izgovaraju.
Psihologinja Danielle M. Dick ističe da suočavanje s izazovima može pomoći djeci razviti otpornost, ali roditelji ipak pokušavaju sakriti sve što bi ih moglo opteretiti. Odrasli tek kasnije shvate koliko su roditelji tih briga nosili u tišini.
U djetinjstvu se zajednički obroci, rutine ili obiteljski običaji mogu činiti kao nešto sasvim obično. No s godinama postaje jasno da su ti trenuci zapravo gradili osjećaj pripadnosti, sigurnosti i ljubavi. Kad odrasla djeca i sama počnu primjenjivati te navike sa svojom obitelji, počinju uviđati njihovu dublju vrijednost i značenje koje su im roditelji pokušavali prenijeti.
Dok smo djeca, rijetko primjećujemo da i naši roditelji imaju svoje emocionalne priče i da su i oni oblikovani odnosima sa svojim roditeljima.
Ponekad nas žele zaštititi od obiteljskih napetosti ili vlastitih rana pa skrivaju koliko su ih njihovi roditelji oblikovali. Tek kad odrastemo i počnemo dublje razumijevati međugeneracijske odnose, shvaćamo koliko su naši djedovi i bake utjecali na naše roditelje i kako su oni, često tiho, odlučili učiniti stvari drugačije.