Kad je riječ o odgoju, većina roditelja trudi se dati sve od sebe. Neki potiču svoju djecu da se bave sportom ili karijerama u znanosti i tehnologiji. U svakom slučaju, svojoj djeci žele sve najbolje, premda to možda nekad ne izražavaju na pravi način. Razumijevanje određenih tema u roditeljstvu promijenilo se u posljednjim desetljećima. Načini na koje govorimo o hrani, veličini tijela i rodnom identitetu, primjerice, znatno su evoluirali.
HuffPost je pitao milenijalce što bi voljeli da su njihovi roditelji učinili drugačije u odnosu na određene aspekte odgoja. Evo što su imali za reći.
1. Savjeti
Većina se složila da su željeli da su im roditelji davali bolje savjete u vezi karijere i školovanja.
Jedan čitatelj, Tommy, podijelio je: "U školi sam bio prilično dobar i većina mojih učitelja mislila je da ću ići ravno na fakultet, ali kao šesnaestogodišnjak odlučio sam da bih radije postao stolar i radio s drvetom. Nakon nekog vremena, otkrio sam da me taj posao nije baš ispunjavao."
Odlučio sam nastaviti školovanje i odabrao sam arhitekturu, u nadi da ću postati dizajner namještaja. Nakon što sam diplomirao, tražio sam posao više od godinu dana i na kraju sam izgubio motivaciju da postanem arhitekt. Danas se bavim građevinarstvom.
"Volio bih da su me moji roditelji rano potaknuli na istraživanje akademskog smjera. Da su me usmjerili u pravom smjeru i bili malo kritičniji prema mojim izborima, vjerojatno bih danas vodio sasvim drugačiji život. Da se mogu vratiti i početi ispočetka, studirao bih medicinu."
2. Perspektiva
Milenijalci su izjavili kako im je u djetinjstvu smetalo što roditelji nisu željeli razmotriti njihovu perspektivu. Osim toga, žale se što njihovi roditelji nisu posvetili više pažnje razvoju discipline.
Michele je podijelila: "Imam djecu i ne udaram ih, objašnjavam im sve što žele znati, govorim im da ih volim, poštujem i potičem njihove strasti. Tjeram ih da rade kućne poslove i objašnjavam im zašto ih moraju naučiti obavljati. Nisam bila naučena ništa od toga. Tukli su me, ignorirali, a jedva sam čula 'Volim te' ili 'Ponosan sam na tebe'. Osim toga, čak su mi se i rugali zbog moje ljubavi prema knjigama."
"Voljela bih da su moji roditelji bili bolji u reguliranju vlastitih emocija, umjesto da su samo intenzivno reagirali. Ja ne udaram svoju djecu niti im prijetim. Ne ljutim se na njih što mi postavljaju pitanja i ne dopuštam vlastitom egu da stane na put mog odnosa s njima. Imam realna očekivanja od njihovog ponašanja jer su to djeca koja se tek razvijaju", objasnila je Jillian.
3. Obiteljsko vrijeme
Osim savjeta, perspektive i discipline, milenijalci su se požalili i na to što njihovi roditelji nisu prioritet dali kvalitetnom vremenu sa svojom djecom.
"Stvarno bih voljela da je moja mama svoju djecu stavila na prvo mjesto. Partneri su uvijek bili ispred nas i bilo mi je teško pronaći bilo kakav osjećaj samopoštovanja zbog toga", poručila je Candice.
"Jedna stvar koju bih volio da su moji roditelji učinili drugačije jest da su mi dali više prioriteta unutar naše obiteljske dinamike. Često sam se osjećao zasjenjen potrebama i zahtjevima drugih članova obitelji, bilo da se radilo o mojoj braći i sestrama ili čak daljoj rodbini."
"Žudio sam za više individualne pažnje i osjećaja važnosti unutar obitelji. Bilo bi značajno da su se moji roditelji svjesno trudili provesti kvalitetno vrijeme jedan na jedan sa mnom, baveći se aktivnostima koje su zadovoljile moje interese i težnje", naveo je Chris.
4. Nerealna očekivanja
Milenijalci navode da im je žao što su se već u ranoj dobi morali ponašati kao odrasle osobe.
Sarah objašnjava: "Dok sam bila dijete, tretirali su me kao malu odraslu osobu. Od mene se očekivalo da radim stvari, razumijem stvari i da se nosim sa situacijama koje su bile potpuno razvojno neprikladne, pa čak i nesigurne. Jedini 'prihvatljiv' osjećaj bila je sreća."
Nismo se usudili pokazati ljutnju, tugu, frustraciju ili razočaranje svojim roditeljima ili našim životima. Rugali su nam se kad smo plakali i stalno su nas udarali. Nije nam bilo dopušteno postavljati pitanja o seksu, ljudskom tijelu, vjeri, nepravednoj obiteljskoj dinamici ili sustavima obiteljskog vjerovanja.
"Kao najstarija kćer, automatski sam bila i dadilja. Nikada nisam dobila priliku ponašati se kao dijete jer sam bila prisiljena razmišljati izvan svojih godina. Mislim da mi je nedostajalo biti dijete i tinejdžer. Bila sam prisiljena odbaciti svoje emocije", nadovezala se Fauzia.
5. Pretjerane kritike
Još jedna stvar u nizu su pretjerane kritike. Milenijalci žale što su ih roditelji konstantno kritizirali. Umjesto toga, željeli su da se malo manje žale na njih, a da im više pokazuju ljubav.
Čitatelj/ica Alex napisao/la je: "Volio bih da su me mogli vidjeti kao svoju osobu. Volio bih da su mogli shvatiti da mi nije trebalo kritiziranje, već ljubav. Stalni nadzor mog života, mojih prehrambenih navika, mojih prijatelja, mojih izbora, samo je doprinio tome da svoje roditelje vidim kao protivnike. Ono što sam stvarno trebao, bila je njihova ljubav i podrška."