Foto: 123rf
"Moj kolega je velik čovjek, naoko neustrašiv. Ustvari, ne boji se on nikoga i ničega, ali - friški je otac i trenutno se u životu sav skoncentrirao na svoje dijete.Smiješ ono, ne smiješ ono - sve i svašta piše u knjigama, na svakakve je informacije već naletio i eto ga sada - mrcina koja svojom pojavom zauzme pola ureda boji se - dude! Boji se da se njegova šestomjesečna kćer već propisno navukla na nju i da je neće moći samo tako ostaviti!", započeo je ovu roditeljsku priču Clint Edwards, otac troje djece.
Čitali smo da je bolje odviknuti ih od nje ranije, ali mi ne znamo kako. Ona ništa ne može bez nje!", požalio mi se moj plahi kolega koji je na mom iskustvu, stalno pričamo o djeci, već morao naučiti nešto. Ali nije, jer tu se nije radilo njegovom već mom djetetu.
Sve dok mi već te bojazni nisu došle na vrh glave!
Bojite se da se vaša malena neće odviknuti od dude? Bojite se da se ne hrani uvijek i uvijek samo zdravo? Bojite se da će se vaše dijete prehladiti jer stalno skida papučice i čarape. Bojite se ovoga i onoga. Ma bilo bi dosta toga!
<<<Gdje su kvragu tvoje čarape!<<<
"Sklopio sam ruke i rekao svog kolegi - aj prestani molim te više brinuti o svemu tome!
Pogledao me preneraženog pogleda friškog roditelja: Da se prestanem brinuti? Pa to je moje dijete? Malo dijete o kojem nema tko drugi brinuti osim nas!
Da - prestani! Sve je to sranje s kojim se zamaraš puno previše. Ostavi tom djetetu njenu dudu. Prestani se zamarati oko toga da baš sve što s njom činite mora biti u skladu s ovim ili onim smjernicama, prestanite se zamarati oko svakog razvojnog koraka, a posebno oko toga što će biti kad će biti. Jer znaš, koliko god ti brineš, ona će na kraju ispasti skroz okej. Prestani, jer nećeš moći normalno spavati ako ćeš stalno misliti na greške koje ćeš možda napraviti. I svakako, vjeruj tom djetetu, nauči nešto i sam od njega. Bolje gledaj to dijete i uči od njega nego da gledaš u knjige i učiš iz njih. Jer znaš, djeca koliko god mala bila - sve na kraju rade po svom. Oni su kormilari svog broda, a tvoja je zadaća, posebno u početku, samo da stojiš pored njih i kada je potrebno usmjeriš to kormilo samo malo,da se negdje ne zabiju. Sve ostalo je njihova zadaća.
<<<Predvidite kada bi vašedijete moglo propričati<<<
Pusti i vidjet ćeš. Nijedno dijete nije ovisno o dudi cijeli život. Do neke mjere - da. To im je zadaća, ali to neće tako biti uvijek.
Zato radije kupi još koju, doći će razdoblje kada će ih gubiti, a ti ćeš na kraju gubiti glavu oko toga da je pronađeš kad će vam trebati. A kako bude rasla, sve baš sve što će vas brinuti, ona će opet napraviti po svom. Pa vi birajte hoćete li se oko toga noćima živcirati ili ne. Jer ishod će vam uvijek biti isti. Dijete će napraviti po svom, a po vašem tek onda kada za to bude spremno.
>>>Kalendra razvoja krupne motorike - od rođenja do škole<<<
Previše sam puta iskusio isto - živcirali smo se oko dude, dekice za utjehu, slinavih igračaka, pogubljenih čarapica i zamrljanih obraza - a opet, nakon besane noći, dijete je zamrljanih obraza, pogrickanih čarapa i s dekicom u ruci nastavilo živjeti sve dok nije bilo spremno jednu po jednu stvar početi raditi "kako treba". I taman kad se načudiš novostečenoj "zrelosti" svog djeteta, bez brige, doći će nešto novo oko čega ćete razbijati glavu. Ako odlučite razbijati glavu.
I zato radije nemojte. Radije uživajte, jer to s čime se sada borite, to vam je znajte tako normalna dječja stvar - ne da dudu, neće blitvu, neće čarape, hoće se igrati s daljinskim. Pa ja stvarno ne znam nijedno dijete koje nije bilo takvo!"