POZNATI klinički psiholog Jordan Peterson autor je bestselera 12 pravila za život. Knjiga nudi 12 jednostavnih, ali mudrih pravila o disciplini, slobodi, pustolovini i odgovornosti. Između ostalog, Peterson se dotaknuo i teme odgoja djece.
"Nedavno sam promatrao trogodišnjeg dječaka kako polako prati majku i oca po krcatom aerodromu. Svakih pet sekundi bijesno bi zavrištao – i što je još važnije, radio je to namjerno. Nije bio na rubu živaca. Kao roditelj, prepoznao sam to po tonu. Samo je nervirao svoje roditelje i stotine drugih ljudi kako bi privukao pažnju. Možda mu je nešto bilo potrebno. Ali ovo nije bio način da to dobije i njegovi roditelji su mu trebali to dati do znanja. Možda ćete reći 'pa vjerojatno su bili premoreni ili neispavani poslije dugog puta.' Ali 30 sekundi pažljivo usmjerenog rješavanja problema okončalo bi ovu neugodnu epizodu. Promišljeniji roditelji ne bi dozvolili da netko do koga im je iskreno stalo bude predmet prezira gomile", napisao je.
Peterson je promatrao i jedan par koji nije znao reći "ne" svom dvogodišnjaku. Zbog toga su pratili svoje dijete u stopu.
"Toliko se loše ponašao čim nije bio pod striktnim nadzorom da se nisu mogli opustiti i ostaviti ga ni sekundu bez rizika. Želja njegovih roditelja da dozvole svom djetetu da se ponaša nesputano i slijedi svoje impulse proizvela je potpuno suprotan efekt: oduzeli su mu neovisnost. Budući da ga nisu naučili što znači 'ne', rastao je bez svijesti o granicama razumnog ponašanja, a samim tim i bez šanse za autonomiju. Viđao sam i roditelje koji nisu mogli voditi ozbiljan razgovor odraslih za stolom jer su njihova djeca od četiri i pet godina dominirala društvom, jela sredinu iz svih kriški kruha maltretirajući prisutne, dok su oni osramoćeno i nemoćno gledali", nastavio je.
"Jedna pravila vrijede za njihove sinove, druga za ostalu djecu"
Peterson je i sam otac. Prisjetio se situacija kada je njegova kći bila dijete pa ju je drugo dijete udarilo u glavu metalnim kamiončićem.
"Gledao sam kako je to dijete godinu dana kasnije perfidno gurnulo svoju mlađu sestru unazad preko staklenog stolića. Majka ga je odmah zgrabila i oštrim tonom mu rekla da ne radi takve stvari istovremeno ga pomazivši na odobravajući način. Podizala je malog boga i gospodara svemira. To je nepisani cilj mnogih majki, računajući i one koje sebe smatraju borcima za rodnu ravnopravnost. Takve žene će se oštro suprotstaviti svakoj naredbi odraslog muškarca, ali će poletjeti da svom potomku zauzetom igranjem videoigara ispune želju i naprave sendvič. Buduće partnerice takvih dječaka imat će mnogo razloga da mrze svoje svekrve. Poštovanje žena? To je za druge dječake, druge muškarce – ne i za njihove mile sinčiće", smatra.
Prema ovom psihologu, zanemarivanje i zlostavljanje djece lošim odgojem ili potpunim izostankom nametanja discipline – može biti namjerno i svjesno. Ali mnogo češće moderni roditelji su paralizirani strahom da ih njihova djeca više neće voljeti ako im odrede i najmanju kaznu.
"Roditelji trebaju učiti djecu produktivnim odnosima s drugim ljudima"
"Toliko im je stalo do prijateljstva sa svojom djecom da su spremni žrtvovati poštovanje. To nije dobro. Dijete može imati puno prijatelja, ali ima samo dva roditelja, a oni su više od prijatelja. Zbog toga svaki roditelj mora naučiti istrpjeti trenutnu ljutnju, pa čak i mržnju svog djeteta koja se može pojaviti kao posljedica discipliniranja, jer je djetetova sposobnost da uvidi dugoročne dobrobiti kazne vrlo ograničena. Roditelji su društveni suci. Oni trebaju učiti djecu da se ponašaju na način koji omogućava smislene i produktivne odnose s drugim ljudima", pojašnjava.
Peterson se na kraju prisjetio još jedne situacije kada je dvogodišnju kćer odveo u park.
"Visila je na penjalici kada je bezobraznik sličnog uzrasta krenuo gaziti prečku o kojoj je visila. Pratio sam ga pogledom i oči su nam se srele. Polako i promišljeno počeo je gaziti njene ruke, sve većom snagom, iznova i iznova, ne spuštajući pogled s mene. Točno je znao što radi. Već je shvatio da su odrasli jadni i da ih može lako pobijediti (šteta što će i sam postati isto). Bijedna je budućnost koju su mu njegovi roditelji namijenili. Na njegovo ogromno iznenađenje, zgrabio sam ga i bacio s penjalice. Zapravo ne, nisam. Samo sam svoju kćer odveo negdje drugdje. Ali bi za njega bilo bolje da jesam", zaključio je.