Mnogi brakovi i veze završavaju ne zbog velikih, očitih problema, već zbog tihih, nevidljivih obrazaca ponašanja koji se godinama neprimjetno uvlače u svakodnevicu. Iako se možda u početku ne čini tako, njihovi učinci mogu uzrokovati nesporazume, emocionalnu distancu i naposljetku narušavanje odnosa, tvrdi psiholog Nick Wignall.
"Što dulje radim kao psiholog, sve više shvaćam da je ključ pronalaženja sreće često u uklanjanju, a ne dodavanju. Riječ je o otkrivanju onih stvari koje nas čine nesretnima i pronalaženju načina da ih uklonimo. Često su te stvari upravo navike: suptilni, ali snažni obrasci ponašanja koje smo usvojili - možda još u djetinjstvu - i koji iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu nagrizaju našu sreću", objasnio je za YourTango.
Ovo su dvije navike koje, prema psihologu, dovode do razvoda brakova.
1. Opsesivna briga o budućnosti
Briga je mentalna navika pokušaja rješavanja problema koji ili ne može biti riješen ili uopće nije problem. Sve što briga čini jest sprječavanje uživanja u sadašnjem trenutku.
"Ova se navika lako usvaja jer se čini produktivnom, kao da nešto radimo. No, briga zapravo stvara iluziju kontrole i odgađa osjećaj nemoći, koji najviše mrzimo. Ipak, ponekad doista jesmo nemoćni. Ponekad se događaju loše, bolne ili zastrašujuće stvari koje ne možemo promijeniti. No, loše stvari se događaju, ljudi mogu biti neljubazni, a briga to neće promijeniti. Samo će povećati anksioznost", upozorava psiholog.
Dodaje da trebamo naučiti ponekad prihvatiti nelagodu te se osloboditi navike brige i sve anksioznosti koju donosi.
2. Izoliranje od partnera
"Uvijek mi se čini neobičnim kada se moji klijenti ispričavaju nakon što zaplaču tijekom terapijskih sesija. Zašto biste se ispričavali zbog osjećaja i izražavanja tuge? Kao psihologu, klijentove suze su mi korisne. Pokazuju mi da je ono o čemu razgovaramo važno i vrijedno. To mi pomaže bolje razumjeti osobu ispred sebe", ističe Wignall.
Vidljive i bolne emocije, poput tuge, straha i frustracije, signaliziraju ljudima oko nas da se borimo i trebamo pomoć ili podršku. Kad smo tužni, ne trebamo strategije suočavanja - trebamo ljude, tvrdi psiholog.
"Trebate podršku. Trebate nekoga tko će vas zagrliti, pažljivo saslušati vašu priču ili podijeliti kutiju sladoleda s vama. Kada skrivamo svoju bol i izoliramo se, odbacujemo najmoćniji antidepresiv koji postoji - ljubav i podršku ljudi koji brinu o nama. Iako je prirodno povući se kad patimo, napravite suprotno. Pružite ruku. Zatražite podršku. Povežite se", zaključio je Wignall.