DEPRESIJA je sve češća psihološka bolest koja zahvaća pojedince svih životnih skupina. Iako se najčešće pojavljuje u dvadesetima, ova bolest može se razviti i kod djece te adolescenata. Ponekad je teško prepoznati znakove da netko pati od depresije te se ne uspije djelovati na vrijeme kako bi se pomoglo osobi.
Kako bismo saznali više o temi i najčešćim znakovima depresije kod djece, porazgovarali smo sa psihologom Vanjom Oparnicom.
Što sve može uzrokovati depresiju?
"Depresija u djece i adolescenata, kao i u odraslih osoba, može biti uzrokovana kombinacijom genetskih, bioloških, okolišnih i psiholoških čimbenika", ističe psiholog za Index te objašnjava što znači koji od ovih čimbenika.
Kada su u pitanju genetski čimbenici, tu se podrazumijeva da će adolescenti s obiteljskom poviješću depresije imati značajno veću vjerojatnost da će je i sami doživjeti. Na depresiju mogu utjecati i biološki čimbenici, a psiholog objašnjava da su "dosadašnja istraživanja otkrila kako različita područja mozga pokazuju izmijenjenu aktivnost kod ljudi koji pate od depresije".
Također, tu su i okolišni čimbenici koji podrazumijevaju određene stresne životne situacije, poput razvoda roditelja, vršnjačkog nasilja, smrti, ali i depresije uzrokovane akademskim pritiscima. Uz okolišne čimbenike, uzrok depresiji su često i oni psihološki, poput "niskog samopouzdanja te pesimističnih ili negativnih načina razmišljanja o svijetu oko sebe te izloženost traumi", govori nam Oparnica.
Koji su najčešći pokazatelji depresije kod djece?
Psiholog nam je otkrio da su znakovi depresije slični kod odraslih kao i kod djece i adolescenata. Oparnica je najčešće znakove depresije podijelio u četiri kategorije: emocionalne, ponašajne, psihološke i fizičke znakove.
Emocionalni znakovi: Trajna tuga ili razdražljivost, gubitak interesa za aktivnosti u kojima su prije uživali, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje te neprimjerena krivnja, kao i osjećaj bezvrijednosti kod djece.
Ponašajni znakovi: Povlačenje i društvena izolacija, izbjegavanje društvenih interakcija, gubitak energije, čak i uz odgovarajući odmor, psihomotorni nemir.
Psihološki znakovi: Suicidalne misli i nakane, sklonost autoagresivnim ponašanjima, ali i znakovi koji se očituju u akademskom kruženju poput problema s fokusiranjem na zadatke ili zaboravljivosti što može dovesti do pada akademskog uspjeha.
Fizički znakovi: Česte glavobolje, bolovi u trbuhu ili drugi neobjašnjivi fizički problemi, promjene u obrascima spavanja te promjene u apetitu.
Dodaje da se kod djece i adolescenata znakovi depresije mogu očitovati i u "odbijanju odlaska u školu, neobjašnjivim napadima bijesa te rizičnim ili samodestruktivnim ponašanjima (u adolescenciji)".
Svim roditeljima koji sumnjaju da im dijete pati od depresije, psiholog savjetuje da potraže procjenu i podršku stručnjaka.
"Kriterij za kliničku sliku su trajanje navedenih simptoma, isti bi trebali trajati najmanje dva tjedna ili biti prisutni svakodnevno. Također, moraju značajno ometati djetetovo svakodnevno funkcioniranje ili opće uživanje u životu. Depresivna epizoda se ne razmatra ako se navedeni simptomi mogu pripisati općem zdravstvenom stanju", objašnjava nam Oparnica.
Što roditelji trebaju učiniti kako bi djetetu pružili najbolju podršku?
Najbolje što roditelji mogu učiniti je osigurati da dijete dobije stručnu pomoć dječjeg psihologa ili psihijatra, a potom postupati prema uputama stručnjaka.
"Kao roditelj možete aktivno slušati i pokazati suosjećanje za osjećaje djeteta, potvrditi njihove emocije priznavanjem njihovih osjećaja i teškoća. Važno je osigurati stabilno, njegujuće i podržavajuće obiteljsko okruženje te poticati zdrave navike poput sudjelovanja u aktivnostima u kojima su nekoć uživali", objašnjava psiholog za portal.
Smatra da je jedna od bitnih stvari koje roditelji mogu učiniti ta da se educiraju o depresiji.
"Shvatite da je depresija zdravstveno stanje, a ne karakterna mana ili nešto iz čega se dijete jednostavno može otrgnuti. Važno je biti strpljiv, za oporavak je potrebno vremena te će tijekom tretmana biti uspona i padova. Slavite male pobjede i napredak, koliko god oni izgledali minorni", dodaje Oparnica.
Osim onoga što bi roditelji trebali raditi, psiholog je također izdvojio što ne preporučuje da čine roditelji depresivne djece.
Iako je djeci važno pružiti podršku, psiholog roditeljima savjetuje da neke stvari ne rade
"Ono što bi roditelji svakako trebali izbjegavati raditi jest minorizirati ili odbacivati njihove osjećaje kao trivijalne ili traženje pažnje. Suzdržite se od kažnjavanja ili grđenja djeteta zbog simptoma depresije kao što su nedostatak motivacije ili loš akademski uspjeh", ističe psiholog.
Dodaje da roditelji trebaju izbjegavati "uspoređivati svoje dijete s drugima, iskustvo svakog pojedinca s depresijom je jedinstveno, a usporedbe mogu pogoršati osjećaj neadekvatnosti. Ne tjerajte dijete na aktivnosti ili društvene situacije za koje nije spremno".
Vrlo je važno da roditelji ne pretjeruju u svom ponašanju, kaže nam Oparnica koji objašnjava: "Iako je važno pružiti podršku, izbjegavajte biti previše zaštitnički nastrojeni ili činiti sve za dijete. Potičite neovisnost i otpornost unutar sigurnih i primjerenih granica."
Zaključuje da je vrlo važno da roditelji ne zanemaruju "znakove teške depresije, suicidalnih misli i samoozljeđivanja". Savjetuje da se u takvim situacijama roditelji hitno obrate za pomoć u najbližu ustanovu za dječju psihijatriju.