JE LI ikada prihvatljivo udariti dijete još uvijek je vrlo kontroverzno pitanje. Britanski ministar obrazovanja Nadhim Zahawi nedavno je ponovo pokrenuo rasprave o fizičkom kažnjavanju djece kada je izjavio da “disciplina djece treba biti prepuštena roditeljima.”
Udaranje djece trenutno je zakonom zabranjeno u 63 zemlje, uključujući Hrvatsku. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, nasiljem u obitelji smatra se, između ostalog, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci. S druge strane, roditelji u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj slobodno mogu tući svoju djecu.
Glavni argument protiv zabrane roditeljima da tuku svoju djecu temelji se na poštivanju prava roditelja. Zahawi smatra da država ne bi trebala roditeljima davati savjete o tome kako odgajati svoju djecu. Nasuprot tome, skupine za zaštitu djece i psiholozi tvrde da bi se odluka o tome hoće li se zabraniti fizičko kažnjavanje djece trebala temeljiti na onome što je najbolje za dijete, a ne na roditelju.
Što kažu istraživanja?
Istraživanja su pokazala da je fizičko kažnjavanje neučinkovito i loše za razvoj djece. Istraživanje koje je analiziralo niz studija o tjelesnom kažnjavanju otkrilo je da, zapravo, ova kazna pogoršava ponašanje djeteta.
Djeca nakon takvog oblika discipliniranja i dalje ne slušaju roditeljske naredbe. Čak i kada to učine, kažnjavanje udaranjem ne pomaže djetetu da shvati zašto su njegovi postupci bili pogrešni. To je zato što ponekad disciplina dolazi bez objašnjenja, piše The Conversation.
Također, dijete može biti previše zaokupljeno vlastitim emocijama da bi moglo razumjeti zašto su njegovi postupci bili pogrešni. U budućnosti dijete može slijediti naredbe svojih roditelja zbog straha od ponovnog fizičkog kažnjavanja, a ne zato što shvaća da je to ispravno.
U smislu kako utječe na razvoj djeteta, fizičko kažnjavanje je povezano s problemima u ponašanju te socijalnom i mentalnom zdravlju tijekom djetinjstva i adolescencije. Fizički kažnjavana djeca imaju veću vjerojatnost razvoja emocionalnih i mentalnih zdravstvenih problema, kao što su anksioznost i depresija. Također imaju veće šanse za razvoj agresije i rizičnih ponašanja. Ovi učinci mogu naštetiti odnosu između roditelja i djeteta te između djeteta i njegovih vršnjaka.
Snažan argument protiv udaranja djece je da su djeca koja su kroz to prošla izložena većem riziku od zlostavljanja od strane roditelja. To je zato što s vremenom može biti potrebno više sile da bi se postigao isti učinak.
Odgovor na stres
Roditeljski stres igra važnu ulogu u fizičkom kažnjavanju. Kada su roditelji pod stresom, manje su osjetljivi na potrebe svoje djece i vjerojatnije će koristiti oštriju disciplinu, kao što je udaranje.
Roditelj koji povremeno udari svoje dijete može na kraju češće udariti svoje dijete ili koristiti strože oblike fizičke discipline kada je pod stresom. Udarac je emocionalna reakcija, za kojom roditelji često posežu kada ne znaju kako kontrolirati svoju djecu.
Istraživački dokazi u velikoj mjeri pokazuju da fizičko kažnjavanje, primjerice šamarom, ima negativne posljedice. Roditelji mogu koristiti niz drugih oblika discipline kako bi pomogli djeci razumjeti zašto je njihovo ponašanje pogrešno. To uključuje time-out (uklanjanje djeteta iz okruženja u kojem radi nešto što ne bi smjelo raditi), razgovor s djetetom ili oduzimanje privilegija, kao što je oduzimanje konzole za videoigre za vikend.
“Roditelji bi trebali koristiti ove disciplinske tehnike umjesto udaranja”, zaključak je većine psihologa.