Foto: 123rf
MOŽDA niste osoba koja se povodi stereotipima i svom bi sinu uvijek dozvolili da se igra kuhinjicom i lutkicama, kćerki bi dali da naganja loptu i igra se s mačevima, no, zapitajte se – koliko ste zapravo i dalje stereotipni?
Priča o rodnim i spolnim stereotipima počinje već s prvim danom rođenja djeteta i koliko god se svjesno trudili ne ponašati se stereotipno prema djetetu, odgajati ga tako, činjenica je da svi mi podliježemo određenoj mjeri stereotipa, a kako djeca rastu raste i količina stereotipa kroz koje ih gledamo – bez obzira jesu li u pitanju djevojčice ili dječaci.
Davno je rađeno jedno istraživanje na bebama starima do 24 sata koje su nasumično pokazivali ispitanicima, oni su ih potom opisivali, a rezultat je ovakav.
Kada su na opisivanje i ocjenjivanje dali istu bebu, prvi put je obilježivši kao curicu – opisi su uglavnom bilo ovakvi – mala, krhka, nježna, mirna, slatka. No kada su tu istu bebu obilježili kao dečkića opisivali su ga – velik, jak, nabijen, sportska građa, pravi dečko!
I tu počinje priča o stereotipima.
Oni se doduše mijenjaju kroz povijest, primjerice – roza boja je nekada bila tipična muška boja jer je asocirala na krv iz bitaka, a plava, odnosno svjetlo plava bila je tipična ženska delikatna i nježna boja.
No recimo da su to detalji koji vizualno trpaju ljude i djecu u stereotipne razrede. Sitnice su naravno važne pa tako svaki roditelj prvo svoju bebu, htjeli to priznati ili ne, počinje odijevati u njihovu boju, ili barem sličnije „nijanse“, djeca počinju dobivati igračke birane prema spolu i malo po malo svaki roditelj upada u zamku stereotipa. U kolikoj mjeri, e to puno ovisi od roditelja – ne samo zbog toga u koliki ih mjeri odgajaju bez stereotipa, već u kolikoj mjeri djecu puštaju da sama biraju „svoj put“ – svojim odabirom odjeće, frizure, stila, igračaka, ponašanja.
Ali – nameće se pitanje – što ako roditelj svoje dijete doista odgaja bez stereotipa, kako će se njihovo dijete uklapati u društvo koje je stereotipno.
<<<Kako odgojiti sina da poštuje žene<<<
Stereotipi su zapravo iskrivljene mentalne slike koje se javljaju vezano uz određene grupe – spolne, rodne, starosne, glazbene, svakakve.... i imaju čitav niz karakteristika koje se „podrazumijevaju“.
>>>Kaos, stereotipi i društvene norme - izgleda li i vaša obiteljska svakodnevica ovako?<<<
Ali sama srž stereotipne podjele upravo je najnaglašenija i tiče se upravno spolne razlike koja je potom često nesvjesno temelj na kojem društvo gradi sve naredne stereotipe vezane uz pripadnost.
Zato se na žene, u odnosu na muškarce, misli da su pasivnije, mirnije, pričljivije, nježnije, osjećajnije, krhkije, manje spretne, a muškarci su prirodno agresivniji, dominantniji, neovisniji, bezosjećajniji, aktivniji, spremniji.
Vidi se to i po pogledu na uspjeh kod žena i muškaraca gdje u velikoj većini slučaja muškarac uspio jer je sposoban, a žena jer je bila uporna, trudila se i imala je malo sreće.
I kao zaključak ove stereotipne priče mogli bismo reći da bi doista bili lijepo kada bi se društvo u cijelosti odmaknula od nekih stereotipa, odnosno kada bi barem mogla upola i malo više ublažiti stereotipne karakteristike, naše bi društvo vjerojatno bilo bolje i liberalnije, no kolektivno mijenjanje stereotipa nikada se nije mijenjalo pre koći. Uvijek je kroz povijest bilo potrebno dosta vremena, često i neki ključni „događaji“ koji su utjecali na šokiranje mase. Dok se neke stvari ne promijene svatko može barem pokušati, u svom domu. Pitanje je jedino kako što duže i više ostati nestereotipnim roditeljem u tolikim izazovima ovog stereotipnog društva.