ODUVIJEK se vjerovalo da je dječja kratkovidnost uzrokovana genetikom. No posljednjih nekoliko godina kod sve većeg broja djece javljaju se problemi koji rezultiraju nošenjem naočala, a oftalmolozi primjećuju da poteškoće s vidom više nemaju samo djeca s genetskim predispozicijama, već i ona čiji roditelji imaju savršen vid. Što se u međuvremenu promijenilo?
Kratkovidnost ili miopija najčešći je očni poremećaj u svijetu. Istraživanje provedeno 2019. godine pokazalo je da je više od 32 posto svjetske populacije kratkovidno. I ne samo to, ta ista studija predviđa da će do 2050. godine gotovo više od polovice svjetske populacije, točnije 60 posto, imati veću ili manju razinu kratkovidnosti, a to se pretežno odnosi na razvijene zemlje.
Najdramatičniji porast kratkovidne djece zabilježen je u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje podaci pokazuju da je broj rekordno skočio s otprilike jedne četvrtine na više od 80 posto u nešto više od pola stoljeća. Tako je naprimjer u Kini kratkovidnost kod djece toliko raširena da polako postaje i problem nacionalne sigurnosti. Istraživanja pokazuju da ni u SAD-u situacija nije mnogo drugačija iako je ipak nešto bolja nego u Aziji. Kod njih je početkom stoljeća 25 posto djece imalo problema s kratkovidnosti, dok se danas taj broj popeo na 45 posto.
Situacija u Hrvatskoj nije mnogo drugačija
Ni Hrvatska ne zaostaje za svjetskim trendovima pa je u sve većem porastu broj djece koja dolaze na prvi pregled oftalmologu nakon kojeg im se dijagnosticira kratkovidnost. Najčešće se razvija u predškolskom uzrastu, a postotak kratkovidnosti kreće se od dva do šest. O razlozima pojave kratkovidnosti pitali smo naše oftalmologe, koji su se složili s tim da se sve veći broj djece žali na probleme s vidom.
''Uzroci nastanka kratkovidnosti su višestruki. Genetika ima veliku ulogu u nasljeđivanju jer istraživanja pokazuju da ako je jedan roditelj kratkovidan, vjerojatnost je 30 posto da će dijete biti kratkovidno, a ako su oba roditelja kratkovidna, ta se vjerojatnost penje na 50 posto'', rekao nam je Siniša Cvrtila, specijalizirani oftalmolog i ravnatelj Ghetaldus Poliklinike za oftalmologiju i otorinolaringologiju.
Mogu li ekrani biti dio problema?
S obzirom na to da sve veći broj djece pokazuje simptome kratkovidnosti, a istraživanja kažu da će taj broj još rasti, zanimalo nas je je li genetika jedini krivac ili bi problem ipak mogao biti u još nečemu. Oftalmolozi su se složili da bi utjecaj moglo imati korištenje mobitela i tableta te višesatno gledanje televizije kod mlađe djece.
''Drugi uzrok kratkovidnosti treba tražiti upravo u digitalizaciji, koja je zauzela važno mjesto u našim životima. Produženi boravak pred ekranima i rad na blizinu dovode do povećanog naprezanja očne jabučice, njenog produžavanja i samim time razvoja kratkovidnosti'', objašnjava Cvrtila. Osim toga, veliki problem vidi i u sve rjeđem boravku na otvorenom.
''Skraćeni boravak na otvorenom smatra se u novije vrijeme dodatnim problemom koji pogoduje razvoju kratkovidnosti jer djeca sve više vremena provode u zatvorenim prostorima, gdje je slabije osvjetljenje, što dovodi do naprezanja očne jabučice i njenog produženja. Za razliku od toga, boravak na otvorenom dovodi do proizvodnje dopamina, koji usporava progresiju produžavanja očne jabučice'', dodaje.
Svemu tome nije pomogla ni nedavna pandemija. Zbog lockdowna, online nastave i ograničenja boravka vani djeca su više nego ikad buljila u ekrane, mobitele i tablete. Istraživanje provedeno u Nizozemskoj tako je potvrdilo da je zbog mjera protiv korone kratkovidnost porasla prije svega kod djece, a taj fenomen dobio je i ime - karantenska kratkovidnost.
Kada otići na pregled?
Prvi preventivni pregled vida kod djece trebalo bi obaviti s četiri godine. Dobra je stvar što je Hrvatska uvela preventivni program protiv slabovidnosti, čime je svakom četverogodišnjaku osiguran besplatan pregled kod oftalmologa upravo s ciljem pravovremenog prepoznavanja refrakcijskih ili nekih drugih anomalija oka. No ako se pojave sumnjivi simptomi, pregled je potrebno obaviti i ranije.
Ipak, kratkovidnost se ponekad vrlo teško otkriva kod mlađe djece kojima se zamagljen vid čini normalnim ili su još toliko malena da ne znaju reći da ne vide dobro. U tom slučaju važno je da roditelji obrate pažnju na neke znakove koji bi mogli ukazivati na probleme s vidom.
Simptomi po kojima roditelji mogu prepoznati da se radi o kratkovidnosti su da dijete približava objekte koji ga zanimaju očima, žali se na česte glavobolje, prekomjerno trepće ili škilji. Probleme s vidom je ipak najlakše prepoznati u školskoj dobi jer se djeca sama mogu požaliti da ne vide dovoljno jasno što piše na ploči, osobito ako sjede u posljednjim redovima. Oftalmolog Cvrtila kaže da ako roditelji primijete bilo koji od spomenutih znakova, potrebno je odmah se javiti za kompletan oftalmološki pregled kako bi se ispitao vid djeteta.
Kako se korigira kratkovidnost?
Oftalmolozi ističu da je kratkovidnost kod djece moguće korigirati na nekoliko načina. ''Prije svega to je nošenje naočala, koje predstavljaju najjednostavniji način korekcije kratkovidnosti, a mogu biti takve da istovremeno rješavaju i neke druge refrakcijske probleme, kao što je astigmatizam, koji se može javljati uz kratkovidnost. Drugo rješenje su posebno dizajnirane kontaktne leće koje po nekim studijama mogu imati i učinkovitost u ublažavanju progresije kratkovidnosti'', naglašava oftalmolog Cvrtila.
Slično savjetuje i Ajla Pidro Mioković, specijalistica oftalmologije i optometrije iz Poliklinike Vukas.
''Kratkovidnost zahtijeva redovito praćenje te nošenje adekvatne korekcije u vidu naočala ili leća. Ako dijete s ovim pomagalima vidi dobro, nije potrebna nikakva druga terapija do punoljetnosti ili prestanka rasta dioptrije, kada je moguće napraviti lasersku korekciju dioptrije. Tijekom djetinjstva u posljednje vrijeme primjećujemo jako dobre rezultate i usporavanje rasta kratkovidnosti zahvaljujući posebnim vrstama kontaktnih leća za kontrolu miopije.''