Zašto nisam za mjeru od 1000 eura?

KRATKO I jasno – zato jer je predložena bez ikakvog razmišljanja i razrade. Pa obzirom da je to česta tema zadnjih dana, zašto ne bih i ja napisala par riječi o tome? Krenimo...
 

Problem s kojim se trenutno suočavamo u našoj divnoj zemlji je pad nataliteta (ok, jedan od mnogih problema). U jednoj od svojih prošlih kolumni sam pisala kako ne razumijem o kakvom se padu nataliteta priča kad ja nikada nisam vidjela više djece na cesti, u parku, a o mjestu u vrtićima da i ne pričam. Osim toga, većina (ali ono, 9 od 10) mama s kojima se družim i koje znam ima po minimalno dvoje djece, a neke i četvero (btw, jučer sam saznala da mi poznanica ima petoro djece – svaka joj čast!). Rijetke su one koje imaju jedno dijete i koje žele ostati na tom jednom. I došla sam do zaključka da je problem što većina mladih, pravih i potencijalnih roditelja odlazi iz zemlje i onda rađaju djecu negdje drugdje. Dakle, u slučaju da netko od političara čita ovaj tekst (dok sjedi u saborskoj klupi), ne, nije problem da mi žene ne rađamo djecu i da ih rađamo malo, nego je problem što nam niste osigurali egzistenciju za nas i za djecu pa onda veliki broj nas odlazi iz zemlje i traži gdje će njihova djeca imati mogućnost za bolju budućnost. 

 

Kao super ideju podizanja nataliteta netko se sjetio dati svakoj majci za njeno novorođeno dijete po 1000 eura. Taj netko (ne imenujem jer ne znam čija je to ideja bila) očito nije razradio tu ideju u svojoj glavi jer da je, došao bi do sljedećih zaključaka. Što je zapravo iznos od 1000 eura i koliko će nam to pomoći? Hoće, naravno da hoće, ja se prva neću žaliti da mi netko pokloni 1000 eura jer će taj iznos sasvim solidno popuniti moj kućni budget, smanjiti minus na mom računu i poplaćati par računa. Koliko će taj iznos trajati? Možda 3 mjeseca. MOŽDA! Svaka mama koja ima barem jedno dijete zna koliki su troškovi života, pa onda još troškovi života s djetetom. Još ako si podstanar... Dok poplaćaš sve režije, račune, obaviš prijeko potrebni shopping za hranu i kozmetiku, kupiš pelene, sitnice, koju igračku, uplatiš si možda masažu da se na sat vremena posvetiš sebi, možda klincima trebaju nove cipelice jer su ove prerasli, a nemaš nikoga da ti da stare i hop – ode 1000 eura. Nisi se ni okrenula i nema ih. Otišli... I gdje smo onda? Sa starim problemima koje smo imali i prije 1000 eura. I tko će „popušiti“ ovu priču o dizanju nataliteta? Socijala. Npr djevojka koju sam srela na HZZO-u koja ima 25 godina i 4 djece, ona i muž ne rade jer „Zakaj bi radili kad mogu živjeti s porodiljskim, naknadama i dječjim doplatkom?“,  gospođa čijoj smo djeci (19 i 21 god) prijateljica i ja ponudile da ćemo im naći posao, na što je ona rekla da sin čeka dijete pa neće raditi, a i kako su oni na socijali, ako se zaposle i odluče se da neće ipak raditi, to im se ukida. Djevojka koja se odrekla dvoje djece jer joj je droga važnija pa su oni sada u domu, a ona na terapiji u bolnici. Muž i žena koji imaju posebne potrebe pa ne znaju kako se zaštititi pa će dobiti već 4.dijete po redu. Gospodin sa slike koja kola fejsom, a koji kaže „ču da kupim mercedes“ :) Naravno, uz dužno poštovanje iznimkama i ljudima koji su na socijali jer su ih život i naši glupi Zakoni do tamo doveli te rade sve da nađu bilo kakav posao da prehrane obitelj. Ali od takvih nikada nećeš čuti da će radi te povlastice imati još jedno dijete. Niti će te tražiti za pomoć. A upravo njima najviše treba naša pomoć da podignu djecu.
 

Da sumiramo – nisam za mjeru od 1000 eura jer ona ima rok trajanja kraći od bebinih kolika. Dijete košta. I ne košta 1000 eura. Košta puno više, traje dulje i s vremenom taj iznos samo raste, ne pada. Treba donijeti mjere koje polučuju dugotrajni učinak (ajme, sada zvučim kao političar). Treba osigurati majkama sigurna radna mjesta i čuvati ih, a ne da Ana ostane trudna pa joj šef da otkaz jer mu se ne da zezati s majkom koja će „stalno biti na bolovanju radi svog djeteta i to mu je trošak“. Treba zabraniti šefove koji na razgovoru za posao pitaju glupo pitanje „Namjeravate li imati djecu?“ – ne, namjeravam udomiti mačke s ulice i s njima živjeti sama čitavog života, naravno tek kad se u 22 sata  vratim iz ureda. Treba smanjiti PDV na dječju hranu i potrepštine, a ne da moram svaka 2 mjeseca čekati akciju u Kozmu da kupim sve kaj mi treba uz 30 posto popusta nadajući se da će mi sve izdržati do tada, da neću morati kupovati pelene po stvarnim cijenama i da me dragi zove „Pricehunter“ :) Treba staviti lijekove i vitamine i određene terapije za djecu na listu HZZO-a, a ne kad ti je dijete bolesno da dižeš kredit, prodaješ ono malo što imaš i pokrećeš akciju na fejsu s nadom da će ti netko spasiti dijete. Najvažnije – treba osigurati sigurna radna mjesta sa sigurnim plaćama koju ću dobiti svakog 5. u mjesecu. Evo, to je ono što treba napraviti i onda mladi neće ići van iz Hrvatske i djecu će rađati ovdje pa će se dignuti stopa nataliteta. Čitajući komentare djevojaka po fejsu i raznim portalima, većina dijeli moje mišljenje.

One koje ne dijele nisu argumentirale zašto. Pa dragi političaru iz Sabora, vjerujem da je ovo bilo najbolje utrošenih nekoliko minuta tvog radnog vremena koje si proveo čitajući gluposti na zaslonu svog novog I phone-a. Još samo digni ruku i pročitaj naglas, svi se usuglasite i IMAMO HRVATSKU!!!