Borna Ćorić za Index nakon najvećeg uspjeha u karijeri: Od US Opena ne očekujem ništa

BORNA ĆORIĆ prošlog je tjedna šokirao teniski svijet osvajanjem ATP turnira Masters 1000 serije u Cincinnatiju, na kojem je pobijedio četiri top 10 igrača, počevši s Rafaelom Nadalom u 2. kolu. Nakon godine oporavka od ozljede ramena i gotovo još pola godine uglavnom neuspješnog lutanja po turnirima, 25-godišnji Zagrepčanin pokazao je sve ono što ga je 2018. dovelo do 12. mjesta ATP liste, i još više.

Njegovi su servisi bili puno razorniji nego inače, što je odlična vijest i dokaz da je rame nakon rehabilitacije jače nego prije, a što je najvažnije, vratilo mu se samopouzdanje, sam je sebi dokazao da ponovno može biti u vrhu svjetskog tenisa. Prije tjedan dana na ATP listi držao je tek 152. mjesto, a u ponedjeljak se vratio u top 30 kao 29. tenisač svijeta.

Dan nakon osvajanja svojeg trećeg i najvećeg turnira u karijeri, Ćorić je pronašao vremena za kratki razgovor za Index, u kojem se osvrnuo na prošli tjedan, ali i cijelo mučno razdoblje oporavka koje je za njim.

Prije svega, kako je rame?

Rame je vrlo dobro s obzirom na intenzitet i broj mečeva. Odigrao sam šest mečeva u šest dana, uz puno opterećenja kroz treninge prije početka turnira, većeg opterećenja nego inače. Malo upale ima, ali mislio sam da će biti puno gore nakon ovakvog napora. 

U Cincinnatiju si u prosjeku servirao puno brže od prosjeka karijere. Koliko ti je to pomoglo?

Servisi su pomogli ovaj tjedan jako puno, uvijek sam tvrdio da je servis moj najveći adut i kad serviram ovako puno mi je lakše na retern gemovima, mogu se više opustiti i igrati svoju igru.

Jesi li imao neki prijelomni trenutak na turniru ili je samopouzdanje raslo iz meča u meč?

Iskreno, nije bilo prijelomnog trenutka. Baš sam jučer na press konferenciji rekao da sam naučio iz prethodnih grešaka da moram gledati meč po meč i da ne smijem žuriti. Tako sam se i postavio. Skroz do polufinala nisam ni znao protiv koga igram u sljedećem kolu. 

Naravno da sam imao više samopouzdanja nakon pobjede nad Nadalom jer sam osjetio da igram dobro, ali nisam razmišljao o osvajanju, nego sam zaista išao meč po meč i mislim da je to najbolja taktika.  

Kako si se osjećao prvih pet mjeseci nakon povratka, kada si gotovo redovito gubio u prvim kolima?

Naravno da mi nije bilo ugodno gubiti toliko prvih kola, ali opet u jednu ruku sam dovoljno iskusan da znam da je to sve dio procesa. Molio sam Boga samo da mi rame bude dobro i da mogu dovoljno trenirati, što prvih par mjeseci nakon povratka nije bilo moguće. 

Morao sam nakon odigranog meča odmoriti dan dva i nisam mogao imati takav kontinuitet rada kao što imam zadnja dva tri mjeseca. Nisam uživao u tome, naravno, jer to nije nimalo lagano, ali sam znao da je to put kojim moram ići i da će mi se kad-tad naporan rad isplatiti. 

Koliko je u cijeloj priči pomoglo osvajanje Challengera u Parmi?

Challenger u Parmi je sigurno pomogao, iako je bio na zemlji i sad je već prošlo par mjeseci od toga, a u međuvremenu sam imao nekoliko loših poraza. Ali pomoglo je puno iz fizičke perspektive, jer sam već jednom iskusio nakon ozljede kako je odigrati pet mečeva u tjedan dana.

Jesu li otkazivanje Wimbledona i predaja u Hamburgu također bili posljedica ramena?

Nakon Parme sam otkazao Wimbledon iz predostrožnosti jer sam već odigrao jako puno mečeva i znao sam da u procesu povratka ne mogu odigrati pet ili šest turnira za redom, a nakon Wimbledona me čekao jako gust raspored. 

Jednostavno sam morao uzeti dva do tri tjedna rada kako bih se pripremio za američki dio sezone i to se evo pokazalo kao dosta dobra odluka, pogotovo s obzirom na činjenicu da na Wimbledonu nije bilo ATP poena ove godine. U Hamburgu sam ozlijedio lijevu preponu, tako da to nije bilo vezano za rame, a ta je ozljeda hvala Bogu prošla vrlo brzo.

Puno si spominjao trenera Matu Delića i fizioterapeuta Yiannija Louizosa, svoj dvočlani tim. Koliko ti oni zapravo znače?

Da, pripisujem zasluge Mati i Yianniju jer su to zaista i zaslužili. Bilo je jako neizvjesno i teško na trenutke, nismo znali što će se dogoditi s oporavkom. Yianni radi sa mnom već tri godine i vrlo lako je mogao reći da mu je dosta i da ne može više. Nisam igrao godinu dana i mogao je otići bez ikakvih problema. 

Ostao je sa mnom, a nije bilo lako raditi tada sa mnom u tih osam mjeseci koliko nisam imao reket u ruci. Radio je sa mnom po četiri-pet sati dnevno u gymu, nisam bio ni najlakši za raditi, moram priznati, i sve zasluge na tom polju idu njemu. 

S Matom ja zapravo radim već pet godina ''on and off'' što bi se reklo, a od 1. 1. 2022. je i službeno član mog tima, znamo se jako dobro, odlični smo prijatelji, on je odličan trener i sam podatak da sam 29. igrač svijeta govori dovoljno o njegovim zaslugama.

Što očekuješ od US Opena?

Ništa! Nemam nikakav pritisak očekivanja i nekakve želje. Želim samo biti zdrav, to mi je najbitnije. I da igram dobar tenis. Ako se te dvije stvari poklope, mislim da mogu napraviti dobar rezultat.  

Igram jako dobro i u odličnoj sam formi. Dolazim s jako puno samopouzdanja, što isto može biti jako opasno, kao što sam se već par puta opekao. Odmorit ću par dana jer tijelo traži odmor i onda krećem s pripremama za US Open. Želim potvrditi ovako dobar rezultat na US Openu.