U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Gilles Gratton nije ga toliko fascinirao svojim vještinama, iako je bio dobar golman, koliko ekscentričnim ponašanjem i uvjerenjima. Smatrao je da mu je sudbina namijenila zanimanje hokejaškoga golmana kao kaznu za djela u prošlim životima.
"MAJKA imala tri sina - dva normalna i jednoga golmana." Sigurno ste nekad u životu čuli tu uzrečicu ili neku njenu varijaciju koja oslikava kako čuvari mreža moraju biti na neki način pomaknuti. I nije ta uzrečica ništa luđa od onih o kojima govori. Nije tu bitno čak ni o kojem se sportu radi, nogometu, rukometu, hokeju... U svakom slučaju golmanov je posao da projektile koji prema njemu lete nerijetko brže i od sto kilometara na sat zaustavlja kako god zna - rukama, nogama, torzom ili glavom.
Zdrav razum nalaže da se s najvećim opasnostima suočavaju golmani u hokeju, jer koliko god bili osigurani kacigama i drugim štitnicima, pak je tvrđi, a napucan palicom puno brži od bilo koje lopte upućene rukom ili udarene nogom te bez problema prelazi i 150 km/h. Pak doslovno može ubiti čovjeka, povijest pamti dva smrtna slučaja djece u gledalištu nesretno odbijenom pločicom, a 2023. je preminuo i 11-godišnji dječak kad ga je na hokejaškom treningu pak pogodio u vrat.
Zdrav razum, dakle, nije uobičajena odlika onih koji se svjesno odluče za zanimanje hokejaškoga golmana, ali i među njima ima ekstrema. "Da, svi golmani su malo ludi, ali to i dalje ne objašnjava Gillesa Grattona", napisao je poznati kanadski autor Roy MacGregor u velikoj priči u Canadian Magazineu 1975. godine.
Bilo je to sredinom kratke, ali ludostima prožete šestogodišnje profesionalne karijere jednog od najosebujnijih likova u povijesti hokeja na ledu, ako ne i sporta uopće.
Od grofa koji je kamenovao mještane do golmana u hokeju
"Gilles Gratton bio je s drugog planeta. On je najbizarnija osoba koju sam ikad upoznao", rekao je njegov bivši suigrač Paul Henderson, a razni treneri svjedočili su kako ih je izluđivao izlikama da ne može igrati jer Mjesec nije na pravoj poziciji na nebu.
Nije mu bilo strano na treningu izaći na klizalište potpuno gol. Uveo je revoluciju u golmanske maske kad je na svoju stavio motiv razjarenog tigra, a onda pod njom tijekom igre režao i siktao na protivničke igrače i suce.
Samo, Gratton nije odabrao zanimanje golmana. Kao Kanađaninu, normalno mu je bilo da se počne baviti hokejem, ali na golu je završio slučajno, ili bolje rečeno odlukom genetike jer je trener odlučio tamo postaviti najmanjega klinca u momčadi.
Kasnije je govorio da zapravo mrzi hokej i da mu je sudbina golmana karmička kazna za nedjela iz prošlih života, u kojima je, između ostalog, bio španjolski grof koji je za razonodu nasmrt kamenovao nestašne mještane.
Gotovo sve priče iz Grattonove karijere navode na zaključak da se radi o neusporedivom ekscentriku koji je svojim ponašanjem i životnim stavovima zasjenio neosporni talent koji ga je doveo do NHL-a i kanadske reprezentacije. Ali, tanke su granice između luđaka i genija, pa postoji mogućnost da je Gratton prije svega bio briljantna lijenčina koja je nekoliko godina života žrtvovala odrađujući svoju karmičku kaznu, dok nije zaradila dovoljno za život kakav zapravo želi i napustila sport sa samo 25 godina.
"Bio sam energija i prolazio kroz zidove. Znam, ludnice su pune takvih ljudi"
Rođen 28. srpnja 1952. u LaSalleu u Quebecu, frankofonom dijelu Kanade, Gilles je bio treći od petero djece Fernanda i Therese Gratton. "Svaka obitelj je drukčija, a ja sam odrastao u popriličnom bezvlađu", napisao je Gratton u kratkoj biografiji na svojoj internetskoj stranici. "To se prenijelo i na moj hokej, gdje sam uglavnom radio što sam htio. Najčešće na štetu karijere, ali sam se dobro zabavljao."
Za razliku od većine kanadskih klinaca, nije sanjao da postane hokejaš, niti astronaut ili policajac. S nepunih deset godina već je bio sklon filozofiji i istraživanju duhovnosti te je želio postati budistički svećenik.
"Pitao sam se što radimo ovdje, kako sam završio u ovom tijelu. Takve su me stvari okupirale, osjećao sam se kao zarobljenik u svom tijelu. Čitao sam puno knjiga o reinkarnaciji i Dalaj lami", rekao je Gratton u intervjuu za La Presse.
"Imao sam i izvantjelesna iskustva. Probudio bih se izvan vlastitog tijela i paničario, ali postupno sam se opustio i išao na svjetlija mjesta. Postao sam utjelovljenje energije i mogao sam prolaziti kroz zidove", ispričao je Gratton i bez srama priznao: "Ludnice su pune takvih ljudi."
Ipak, kako se njegov stariji brat Norm bavio hokejem, za njim je pošao i mali Gilles. Iako je izrastao do solidnih 180 cm, tada je zaista i bio malen, sitniji od ostale djece, i to mu je usmjerilo karijeru.
Dva potresa mozga sa 16 godina uzdrmala su mu strast prema hokeju
Kad je Dan Bouchard, golman koji će kasnije imati uspješnu 14-godišnju karijeru u NHL-u, promoviran iz dječje momčadi u LaSalleu, treneri su odlučili za novoga golmana postaviti najsitnijeg klinca u momčadi, a to je bio Gilles. Iako nikad prije nije igrao tu poziciju, odlično se snašao i briljirao kroz sve mlađe kategorije.
U juniorima je, međutim, sa 16 godina doživio prva dva od ukupno šest potresa mozga u karijeri, i oba puta završio u bolnici, a posljedice osjeća i danas.
"Od 20. do 50. godine dobivao sam glavobolje tri do četiri puta tjedno. Nakon toga možda jednom ili dvaput tjedno, ali još gore su vrtoglavice. Ponekad mi se sve počne okretati kad ustanem, pa moram leći", otkrio je Gilles u intervjuu iz 2018. godine.
Netko će reći da se nakon tih potresa stvari u Grattonovoj glavi nisu vratile na pravo mjesto, ali možda su sjele baš tamo gdje treba, jer te su mu nesreće dobro uzdrmale strast i ljubav prema hokeju te ga nagnale da shvati da mu to ne treba u životu.
Ozbiljno je razmišljao u prestanku sa samo 17 godina. Više ga je zanimala glazba, svirao je gitaru u bendu, a bio je jako dobar i za klavirom, iako potpuno samouk. Sve se promijenilo kad mu se na vratima pojavio skaut, rekao mu da ga smatra najboljim mladim golmanom u Quebecu i prenio mu ponudu Oshawa Generalsa u OHA ligi u Ontariju.
"Život ti se jednostavno dogodi. Mislimo da kontroliramo svoje živote, ali nije tako. Zašto je taj tip došao u našu kuću? Da se nije pojavio tog jutra, ne bih se bavio hokejem. Nije me bilo briga", prisjetio se Gratton.
Shvativši da zahvaljujući hokeju može dobiti posao i zarađivati za život, prihvatio je ponudu momčadi koja je imala nekoliko budućih NHL igrača, ali nije briljirala. U prve dvije sezone Gratton je unatoč brojnim odličnim izvedbama primao pet golova po utakmici, izlažući se konstantno pljusku pakova koje je obrana propuštala.
U trećoj sezoni momčad se znatno poboljšala i završila s omjerom 35-18-10, a Gratton je s 3.55 primljenih golova zaslužio nastup na All-Star utakmici OHA lige i osigurao budućnost na najvišoj razini hokeja na ledu.
Izabran je na NHL draftu, ali momčad iz nove lige platila je više
Dok jedne broj 69 asocira na mnogima omiljenu poziciju u seksu, druge na godinu Woodstocka ili slijetanja čovjeka na Mjesec, Grattonu on označava poziciju na kojoj su ga na NHL draftu amatera 1972. izabrali Buffalo Sabresi. No, druga značenja tog broja vjerojatno su mu imala veću važnost. Slobodna ljubav, duga kosa, "porno brkovi" i psihodelične droge svakako su mu više obilježili život nego Sabresi, za koje nikad nije zaigrao.
Oni su mu ponudili dvogodišnji ugovor od 9000 dolara po sezoni uz 5000 bonusa za potpis te garanciju kaljenja u mladoj momčadi. "Imao sam bend i mogao sam zaraditi više svirajući na ulici", prokomentirao je godinama kasnije Gratton. No, te je 1972. paralelno krenula nova liga World Hockey Association s 10 momčadi koje su trebale prvo biti alternativa, a po mogućnosti i konkurencija glamuroznijem NHL-u.
Ottawa Nationalsi Grattonu su ponudili 25.000 godišnje na dvije sezone i 20.000 bonusa za potpis, pa dvojbe nije bilo. "Ujutro sam bio na bakinu sprovodu, a zatim otputovao u Ottawu na potpis ugovora. Dali su mi 20.000 na ruke. Otplatio sam kredite ocu i bratu."
Igrom sudbine, te je sezone u Sabrese razmjenom stigao Gillesov drugi brat Norm, pa su tehnički mogli biti suigrači, ali pitanje je bi li mladi golman ikako uopće dobio priliku u prvoj momčadi.
Iste je sezone nakon pet godina na golu Pittsburgh Penguinsa u Nationalse stigao iskusni Les Binkley, ali Gratton mu nije bio stalna rezerva, nego su dijelili golmanske dužnosti. Gilles je uz prosjek od 3.71 primljenoga gola s momčadi ostvario omjer 25-22-3, iako je uz Binkleya imao tek nekolicinu suigrača s NHL iskustvom.
Gratton se posebno istaknuo u doigravanju, u drugoj utakmici protiv kasnijih prvaka New England Whalersa, u kojoj je imao čak 52 obrane, ali Nationalsi su izgubili u produžetku. Franšiza se na kraju sezone preselila i dobila novo ime Toronto Toros, a Gratton je s prosjekom od 3.53 primljena gola kao zamjena za ozlijeđenog igrača upao na All-Star utakmicu.
Golotinja da, šišanje ne
Te je sezone izabran i u kanadsku reprezentaciju za Summit Series, natjecanje u kojem su Kanađani igrali osam utakmica protiv SSSR-a, po četiri u svakoj zemlji. Imao je status trećega golmana i dobio je dvije minute na ledu u trećoj utakmici.
Nakon četiri utakmice u Kanadi, serija se preselila u Moskvu, a prije toga Kanađani su odigrali pripremne utakmice sa Šveđanima i Fincima, na kojima je Gratton branio dobro, ali još se više istaknuo kad je osvanuo potpuno gol u sauni na naslovnici finskog časopisa.
U prvoj utakmici u Rusiji trebao je braniti od početka, ali odbio je jer se u međuvremenu posvađao s direktorom reprezentacije Billom Hunterom. Njega je živcirala Grattonova duga kosa pa mu je naredio da se ošiša i nazvao ga hipijem, na što mu je ovaj poručio da odjebe. Tako je završila Grattonova reprezentativna karijera.
No, dobra sezona u Torontu digla mu je cijenu, a i interes Sabresa, koji su se uvjerili da je njihov stari izbor na draftu dovoljno dobar i za njihovu prvu momčad te su krenuli u rat ponudama s Torosima. Gratton je naposljetku s ekipom iz Toronta potpisao petogodišnji ugovor na 101.000 dolara po sezoni, uz još 100 tisuća bonusa za potpis, a dobio je i novi Porsche, nek se nađe.
Gratoony the Loony
Financijski osiguran, Gratton se mogao opustiti, dignuti nogu s kočnice i odškrinuti vrata sobe u kojoj je čučalo čudnovato biće nazvano Gratoony the Loony. U slobodnom prijevodu - Ludi Grattončić.
Do tada je javnost o njegovoj pomaknutosti znala tek kroz priču da je na jednom treningu klizao gol, a tek se kasnije otkrilo da takav, potpuno razotkriven, redovito šeće po svlačionici te da pod tuševima radi stojeve na rukama. Druga vrsta razotkrivanja stigla je u spomenutom intervjuu za priču u Canadian Magazineu.
"Prezirem hokej. Igram ga samo zbog novca. Ambicija mi je da nikad ne radim, a hokej mi to omogućuje. Igrat ću dok ne nakupim dovoljno novca da mogu ljenčariti do kraja života. Ne želim nikakvu odgovornost. Hokej mi daje puno slobodnog vremena i puno novca, ali ga mrzim. Volim pobjeđivati, to priznajem, ali mrzim bol i glupost.
Zadnje dvije godine osjećao sam se kao da sve trebam poslati kvragu i vratiti se kući u Montreal. Ponekad se pitam zašto stojim na ledu gdje me gađaju pakovima kad bih mogao biti kod kuće i uživati u životu. I nemam odgovor na to", rekao je Gratton.
Istovremeno je objašnjavao da ne zaslužuje biti toliko plaćen. Ne zato što nije dobar, nego zato što niti jedan sportaš to ne zaslužuje. "Ima igrača koji zarađuju i više, a nisu dobri kao ja. Nitko ne vrijedi toliko novca", govorio je Gilles, ali naravno da novac nije odbio, nego ga je pametno uložio u nekretnine u Montrealu.
I sve su se te riječi mogle okarakterizirati pragmatičnim razmišljanjem, iako nije uobičajeno da sportaš tako otvoreno govori da mrzi svoj sport i da se bavi njim samo zbog pretjeranog novca. No, pravi je hit bio dio intervjua u kojem je jednako otvoreno govorio o svojoj vjeri u reinkarnaciju te o prošlim životima.
U raznim intervjuima spominjao je različita iskustva, kako je bio mornar u 12. stoljeću, lutalica u Indiji u 14. stoljeću, liječnik u srednjovjekovnoj Njemačkoj i britanski kirurg u 19. stoljeću te vojnik u doba Španjolske inkvizicije. No, najviše je odjeknula priča o drugog prošlom životu u Španjolskoj.
"Bio sam grof i bilo mi je zabavno mještane koji su nešto zgriješili kamenovati nasmrt. To što sam u ovom životu hokejaški golman kazna mi je za stvari koje sam tada radio jer sad tako mene gađaju pakovima", uvjeravao je Gratoony the Loony.
Sudbonosni susret u liftu
Ako već nije uživao igrati hokej, Gilles je barem volio živjeti u Torontu i biti dio momčadi Torosa, ali morao je otići nakon treće, najbolje i najuspješnije sezone. Sve mu je krenulo nizbrdo kad je trener Billy Harris podnio ostavku iz osobnih razloga. Gratton je imao prešutni dogovor s Harrisom, koji mu je dopuštao da radi što želi, iskreno vjerujući da će se u protivnom ovaj odmah umiroviti.
Umjesto njega na mjesto trenera promoviran je igrač Bobby Leduc, koji nije tek tako trpio Gillesova sranja, a ovaj je sve više gubio volju. Tako je jednom prekršio ugovor propustivši obavezno momčadsko fotografiranje jer mu se nije dalo doći. Rekao je da mu Torosi za kaznu slobodno mogu raskinuti ugovor, da ga nije briga, što su ovi naposljetku i učinili, iako su mu bile ostale još četiri godine.
Na ljeto 1975. Sabresi su razmijenili prava s NHL drafta na Grattona u St. Louis Blues, koji je iz nekog razloga inzistirao na njegovu dolasku i čak razmijenio talentiranog Johna Davidsona u New York Rangerse da napravi mjesta. Davidson će kasnije dva desetljeća raditi kao popularni televizijski komentator, a zatim i kao predsjednik više NHL klubova, među kojima i Bluesa i Rangersa.
Gratton je trebao biti jedan od dva golmana koji će podjednako dijeliti utakmice kroz sezonu, ali nije se dugo zadržao. Sve je krenulo naopako i prije prve utakmice. Jednog je dana u liftu susreo Garryja Younga, znanca iz vremena u Generalsima. Young ga je upitao što misli o dolasku i igranju za St. Louis, na što mu je ovaj odgovorio: "Jebe mi se, dok god me plaćaju. Jebeni hokej, mrzim ga."
Nezainteresiran za zbivanja oko sebe, Gratton nije ni slutio da je Young u taj lift ušao kako bi dogovorio detalje ugovora s Bluesom. Nekoliko sati kasnije službeno je predstavljen kao novi trener. "Pet minuta nakon izlaska iz lifta saznao sam da će on biti novi trener. Odmah mi je bilo jasno da sam najebo..."
"Dobrovoljno umirovljen"
Zaista, u prva dva mjeseca sezone Gratton je branio na samo šest utakmica. Čovjek bi pomislio da će mu biti super što ne mora dvaput tjedno biti izložen paljbi gumenih projektila, ali bio je frustriran i napustio je momčad te se želio vratiti u Toronto.
Tri od tih šest utakmica nije ni završio, fingirajući ozljede. U posljednjoj je nakon samo pet minuta, kad ga je pak pogodio u lakat, samo otklizao s terena, a njegova hladna zamjena do kraja je primila osam golova. Klubu nije padalo na pamet udovoljiti mu, pa ga je stavio na listu "dobrovoljno umirovljenih", ali odbio raskinuti ugovor, kako bi spriječio njegov povratak u Torose.
Do kraja sezone nije igrao i već je raskrstio s hokejem, uvjeren da više nikad neće zaigrati te se potpuno okrenuo muzici. Ali u sedamdesetima je potražnja za dobrim golmanima bila puno veća od ponude, pa mu je agent, bez njegova znanja, uspio srediti raskid ugovora i potpis za New York Rangerse.
"Zaista nisam više želio igrati hokej. Dolazak u New York bio je pogreška, bio sam potpuno izvan forme. Ali mislio sam kako će John Davidson braniti većinu utakmica, pa da ću uglavnom biti na klupi, polako se vraćati u formu i dobivati novac jer sam želio otputovati u Indiju", rekao je Gilles.
Nije mogao braniti jer Mjesec nije u ravnini s Jupiterom
Indija mu je bila životna preokupacija. Još kao dječak maštao je o odlasku u budistički samostan u potrazi za duhovnim prosvjetljenjem i objašnjenjima svojih izvantjelesnih iskustava. Meditacija mu je bila svakodnevna rutina, čak i u najnezgodnijim mogućim trenucima.
"Rekao mi je da svaki dan mora meditirati po 45 minuta, da mu to pomaže da pobijedi strah od pakova koji lete prema njemu kao kazna za kamenovanje seljaka u prošlom životu. Nekad bi samo izbjegao pak i pustio ga u gol, misleći valjda da kamen leti prema njemu", prisjetio se ondašnji igrač Rangersa Rod Gilbert.
"Problem je što bi meditirao u pogrešno vrijeme. Nekad bi to činio baš kad smo trebali krenuti na aerodrom, a on bi rekao: 'U redu je, idite vi bez mene, ja ionako ne volim hokej'. Bio je kao beba koju je stalno trebalo voditi za ruku."
Na njegovu žalost, a još veću Rangersa, Davidson se odmah na početku sezone ozlijedio i Gratton je morao stalno braniti. "Bila je to sezona iz pakla za mene. Puno sam pio i svaki dan sam pušio travu", rekao je. "Tko zna što je sve pušio... Zaista je imao drukčiji pogled na svijet", prokomentirao je Paul Henderson.
Izluđivao je trenera svakakvim opravdanjima zašto ne može braniti. "Igrao sam se njegovim umom. Rekao bih mu da ne mogu braniti jer Mjesec nije na pravome mjestu na nebu, da nije u ravnini s Jupiterom, i da ću primiti 15 golova ako budem igrao, ali da će sutra sve biti u redu. Glava bi mu eksplodirala", smijao se Gratton.
Ikonska tigrova maska. Pod njom je režao i siktao na protivnike
Njegov učinak 11-18-7 uz 4.22 primljena gola bio je daleko od impresivnog, ali Gratoony the Loony iz sezone je izvlačio koliko je mogao, pa se zabavljao promjenama zaštitnih maski. U sezoni ih je promijenio pet.
Nosio je onu klasičnu iz sedamdesetih, koju će kasnije popularizirati Jason Voorhees u filmskom serijalu Petak trinaesti, nosio je kacigu s rešetkama, popularnu "krletku", ali u antologiju hokeja ušao je 30. siječnja 1977. kad je na led izašao kao tigar. Iako su američki mediji masovno na kacigi pogrešno prepoznali lava.
"Čitao sam National Geographic, vidio fotografiju tigra kako urliče i pomislio kako bi bilo zgodno od toga napraviti masku. Kad sam je stavio prije samog početka utakmice, svi u dvorani su uzdahnuli. Suci su doklizali do mene, zatim i protivnički igrači, rekli su mi da stvarno dobro izgleda, i tek onda je utakmica počela. Bilo mi je to najbolje potrošenih 300 dolara ikad", prisjetio se Gratton, koji bi se toliko uživio u svoju novu personu da je pod tigrovom maskom režao na protivnike i siktao kad bi došlo do tučnjave.
Mjesec i pol kasnije Loony je praktički presudio svojoj karijeri, ali nehotice i još jednoj. Opet je trebao braniti umjesto ozlijeđenog Davidsona, ali opet je treneru prodao priču da zvijezde nisu posložene kako treba. Na gol je stao rookie koji je primio šest golova već u prvoj trećini i nakon toga više nikad nije zaigrao u NHL-u. Unatoč razbacanim zvijezdama, Gratton je morao braniti do kraja utakmice, primivši još četiri gola. "Onaj deseti je bio baš gadan", smijao se nakon susreta.
I u Rangersima je često klizao gol na treninzima i "prijetio" da će se nakon zadnje utakmice u sezoni skinuti pred cijelom dvoranom, ali unatoč nagovaranju suigrača ipak to nije učinio. Tako mu je karijera ipak potrajala još nekoliko mjeseci, dok na pripremama za novu sezonu nije javno trenera nazvao lažljivcem, uslijed čega je izbačen iz momčadi te je završio u niželigaškoj filijali New Havenu.
Na jedinoj utakmici primio je šest golova, a onda u medijima izjavio da je New Haven zatvor, ali dobro plaćeni zatvor. "Rado ću zarađivati ne radeći ništa, moraju me platiti", rekao je i istog dana zaradio suspenziju, a uskoro i konačni raskid ugovora.
"Ni dana u životu nije radio, ali bio je sretan"
Bilo mu je samo 25 godina. Nakon svih njegovih ekscesa, nitko ga više nije želio i Gratton je konačno mogao započeti život bez odgovornosti prema ikome osim prema sebi i svojoj potrazi za duhovnim prosvjetljenjem. Većinu osamdesetih zaista je proveo u budističkim samostanima u Indiji.
Kasnije se zainteresirao za fotografiju te čak snimao na Svjetskim prvenstvima u hokeju u Austriji i Finskoj u devedesetima, a 2017. je objavio svoje memoare u biografiji Gratoony the Loony. Autor Greg Oliver otvoreno se pitao: "Je li Gilles Gratton bezazlen, zabavan lik ili destruktivna sila u sportu koji je nekad tako dobro igrao?"
Iako je gotovo pola stoljeća prošlo otkako je posljednji put stao pred gol na ledenoj podlozi, i dalje nosi trajni podsjetnik na njega kroz glavobolje i vrtoglavice zbog brojnih potresa mozga. Ali ne žali ni za čim, osim što odlazeći iz Rangersa sa sobom nije ponio ikonsku tigrovu masku, na kojoj je mogao dobro zaraditi.
Sama profesionalna karijera trajala mu je tek šest godina, odigrao je samo 47 utakmica u NHL-u i službeno dvije minute za kanadsku reprezentaciju. Njemu sasvim dovoljno, čak i previše. U njoj je ostvario baš sve što je zacrtao.
"Nadam se da će mi na sprovodu biti netko tko će reći da Gratton nije radio niti jednog dana u životu. Ako netko to kaže o meni, postigao sam ono što sam trebao. Čak sam smislio i epitaf: 'Ovdje leži kralj lijenčina. Ni dana u životu nije radio, ali bio je sretan.'"