Foto: Wikimedia
PRVI svjetski rat, čija će se stogodišnjica početka obilježavati ovog ljeta, ponajprije je bio europski sukob dotad nezabilježenih razmjera i broja žrtava o čijem se ishodu presudilo na zapadnom bojištu u Francuskoj i u Belgiji gdje su se odigrale najkrvavije bitke.
Ulazak Sjedinjenih Država u rat, kasan ali presudan, potaknuo je ulazak i više zemalja Latinske Amerike u sukob. Bliski istok, četverogodišnje poprište brojnih krvavih okršaja, u cijelosti će promijeniti politički izgled zbog rata.
No, zapadno bojište će tijekom gotovo čitavog rata biti ključno za njegov ishod. Ondje je, na crti bojišta koja se na više od 700 km protezala od Sjevernog mora do Švicarske, bio koncentriran najveći broj vojnika i tamo su se zbile najveće, legendarne bitke uz strašan broj žrtava.
Početak neprijateljstava je bio gromoglasan. U kolovozu 1914. Francuzi uzalud pokušavaju u Lorraini probiti središte njemačkih snaga dok njemačka vojska uspješno prolazi kroz Belgiju, potiskuje francusku vojsku i juriša na Pariz iz kojeg su pobjegli stanovnici i vlada koja se početkom rujna sklonila u Bordeaux. Zemlja odmah krvari: 27.000 francuskih vojnika pogiba u subotu 22. kolovoza, što je najveći broj žrtava u jednome danu u čitavoj povijesti francuske vojske.
U rujnu, u bitki na Marni, general Joseph Joffre u silovitom frontalnom udaru koji je pokosio pola milijuna ljudi, ipak zaustavlja postrojbe njemačkog zapovjednika Helmuta von Moltkea i potiskuje ih prema sjeveru: bez te bitke koja se u francuskom kolektivnom sjećanju povezuje sa zaplijenjenim pariškim taksijima kojima su se pojačanja vozila na bojište, rat se mogao završiti njemačkom pobjedom za samo nekoliko tjedana.
Rat iscrpljivanjem
Dok razmjeri gubitaka ne dopuštaju nikakvu pogodbu, silovita bombardiranja nagone borce da se ukopaju u rovove. Počinje rat iscrpljivanjem. Takav tijek događaja nije predvidio nijedan strateg i pokušaji proboja obiju strana, koji su često zaslužili naziv "pokolj" ili "klaonica", neće donijeti nikakav konkretan rezultat do 1918.
Kako su vojnici uspijevali izdržati sve to živeći u krajnjoj bijedi? Zacijelo zahvaljujući vojnoj stezi, blizini svojih drugova i podršci civila u pozadini. I dakako, zahvaljujući snažnom domoljublju koje je danas teško razumljivo.
Istočna fronta, razvučenija od zapadne, neće biti tako nepokretna, rovovi se nisu mogli kopati na tako golemom prostoru. Na istoku će vojske cijeli rat biti u pokretu.
Već 1914. Turci, zajedno s Njemačkom, zatvaraju tjesnace kako bi izolirali Rusiju. Ona odmah pokreće veliku ofenzivu na istočnu Prusku koja se u rujnu završava dvama teškim ruskim porazima, kod Tannenberga i na Mazurskim jezerima, koji su gotovo uništili rusku vojsku.
U to vrijeme carska Rusija, koja se raspada i uskoro nestaje u revoluciji, počinje dugotrajno povlačenje na istok koje će se zaustaviti tek s ponižavajućim mirom u Brest-Litovsku koji su ožujku 1918. zaključili nova boljševička vlada i Centralne sile. Nova Rusija gubi svoja zapadna područja i više od 30 posto stanovništva.
Velike ofenzive
Godinu 1915. na zapadu obilježavaju velike ofenzive francuske vojske u Artoisu i u Champagni koje nisu dale rezultata. Borci se okušavaju u modernom ratovanju u kojemu strojnice i topništvo pješaštvu u napadu ne daju nikakve izglede. Nijemci u Ypresu, u Belgiji, koriste bojni plin koji će biti nazvan iperit. To je prvi takav slučaj koji je potaknuo negodovanje diljem svijeta.
Saveznička pomorsko-kopnena ekspedicija na Dardanelima pokrenuta u proljeće iste godine kako bi se osvojili strateški važni morskim tjesnaci, završila se njihovim žestokim porazom u srazu s Osmanskim Carstvom. To je bilo novo iskustvo za velik broj mladih Australaca i Novozelanđana čiji će se nacionalni identitet oblikovati u tim beznadnim borbama s desecima tisuća poginulih. Galipolje je jedna od najvećih turskih pobjeda u ratu i jedan od najvećih savezničkih poraza.
S druge strane, Rusi potiskuju Turke na Kavkazu i u Armeniji. Nakon tog sukoba, osmanske će vlasti pobiti više stotina tisuća Armenaca, pokolj koji se danas smatra genocidom, optužujući ih da podupiru ruskog neprijatelja.
Britanske i njemačke pomorske snage sukobljuju se i na Sjevernome moru. U želji da na pomorsku blokadu odgovori protublokadom, Njemačka 1915. počinje bespoštedan podmorski rat koji će vrhunac doživjeti 1917. Bila je to nesretna strateška odluka koja će u rat gurnuti Amerikance, ogorčene zbog njemačkog torpediranja neutralnih brodova i brodova s američkim civilima poput "Lusitanije".
Godinu 1916. obilježila je bitka kod Verduna. U veljači Nijemci ondje pokreću veliku ofenzivu, ali francuski vojnici odolijevaju. Ta bitka, vrhunac rovovskog ratovanja, ostat će za Francuze simbol Velikog rata (1914.-1918.) zbog neviđeno žestokih borba u kojima je na obje strane izginulo i ranjeno gotovo 800.000 ljudi.
U srpnju britanske snage na rijeci Sommi počinju najveću bitku u ratu u kojoj će pasti 1,2 milijuna žrtava. No ni tu se nije dogodio "presudan proboj" kojemu su se nadali njegovi pokretači. Ta će bitka zauvijek obilježiti Britance, ali i Nijemce koji su se snažno branili.
Britanci na Bliskom istoku potiču i pobunu Arapa protiv turske vlasti, obećavajući im neovisnost. Međutim, London i Pariz u tajnosti dogovaraju međusobnu podjelu toga područja ugovorom Sykes-Picot dogovorenim u proljeće 1916.
SAD ulazi u rat
Godina 1917. donosi zaokret ulaskom SAD-a u rat protiv Njemačke. To je i godina posljednjih velikih bitaka, krvavih koliko i nepotrebnih. Neuspjeh Nivelleove ofenzive u proljeće uzrok je pobuna u francuskoj vojsci zbog velikog broja žrtava i promjene savezničke vojne strategije.
Talijanske postrojbe u listopadu doživljavaju krah u bitki kod Kobarida, ostavivši 10.000 mrtvih i 300.000 zarobljenika u rukama austrougarske i njemačke vojske. No potonja, iscrpljena, bez vojnika i opreme, ne uspijeva iskoristiti taj uspjeh.
Koncem 1917. rat se na jugu ubrzava: britanski general Edmund Allenby ulazi u Jeruzalem, a Velika Britanija u Balfourovoj izjavi načelno podupire zamisao o stvaranju židovske države u Palestini, suprotno obećanjima koje je dala Arapima.
Na zapadnom bojištu Njemačka, oslobodivši se Rusije na istoku, stavlja sve na kocku ne bi li izvojevala pobjedu prije ulaska američkih pojačanja u bitku: u proljeće 1918. napokon uspijeva probiti bojište i ponovo se opasno približiti Parizu.
Saveznici pod jedinstvenim zapovjedništvom francuskog generala Ferdinanda Focha opet na Marni zaustavljaju njemačke snage kojima ponestaje hrane i streljiva. Nijemci koji su bili na korak do pobjede trpe goleme gubitke u savezničkoj protuofenzivi tijekom ljeta i počinju opći uzmak prema granici. Istodobno i Austro-Ugarska, Bugarska i Osmansko Carstvo doživljavaju teške poraze koji će ih primorati na kapitulaciju.
Primirje koje su Nijemci 11. studenoga potpisali u vagonu u šumi u Compiegne potvrđuje pobjedu saveznika. U Francuskoj koja je u ratu potpuno iskrvarila i u Velikoj Britaniji koja je ipak bolje prošla, razdragane mase slave na ulicama. No trebat će još godine krvavih regionalnih sukoba, od Poljske preko Rusije koju je zahvatio građanski rat, do Turske, da se veliki rat doista završi, a njegove političke posljedice oblikovat će nastavak 20. stoljeća.
Zastrašujući brojevi
Zbog nepostojanja pouzdanih izvora u vrijeme sukoba, brojčane podatke o Prvom svjetskom ratu nerijetko je teško točno utvrditi pa se mogu znatno razlikovati ovisno o povjesničaru koji ih obrađuje. Agencija France Presse se odlučila za podatke koji su danas općenito prihvaćeni ili navodi raspon kada su razlike prevelike. No oni su općenito zastrašujući i izražavaju se u milijunima, svjedočeći o žestini prvog "totalnog rata" na kontinentu.
Više od 70 zemalja zahvaćeno ratom
Podatak je donekle zastario budući da većina tih zemalja nije bila neovisna nego su bile dio šest carstava ili kolonijalnih sila - Velike Britanije, Francuske, Rusije, Njemačke, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva - koje su bile u središtu sukoba. Zapravo, u ljeto 1914. zaratilo je tek desetak neovisnih država, a ostale će postupno ulaziti u sukob poput Italije 1915. i Sjedinjenih Država 1917. No one obuhvaćaju više od 800 milijuna stanovnika, polovicu tadašnjeg svjetskog stanovništva. Tek će dvadesetak zemalja uspjeti ostati neutralne tijekom čitavog sukoba, uglavnom u Latinskoj Americi i na sjeveru Europe.
70 milijuna vojnika
Na početku rata 1914. zaraćene strane mobilizirale su dvadesetak milijuna ljudi, ali će taj broj sustavno rasti kako se sukob bude širio u prostoru i vremenski. Gotovo polovica mobiliziranih će poginuti ili biti ranjena u ratu.
Više od osam i pol milijuna muškaraca bit će mobilizirano u Francuskoj i njezinim kolonijama, 13 milijuna u Njemačkoj, 11 milijuna u tadašnjem Britanskom carstvu, devet milijuna u Austro-Ugarskoj, 18 milijuna u Rusiji, šest milijuna u Italiji i četiri milijuna u SAD-u.
10 milijuna mrtvih, 20 milijuna ranjenih vojnika
Francuska ima 1,4 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Njemačka 2 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Austro-Ugarska 1,4 milijuna mrtvih i 3,6 milijuna ranjenih, Rusija 2 milijuna mrtvih i 5 milijuna ranjenih, Velika Britanija i njezino carstvo 960.000 mrtvih i dva milijuna ranjenih, Italija 600.000 mrtvih i milijun ranjenih te Osmansko Carstvo 800.000 mrtvih. Malena srpska vojska je podnijela razmjerno najteži gubitak: 130.000 mrtvih i 135.000 ranjenih, ili tri četvrtine svog ljudstva.
Legendarne bitke kod Verduna i na Sommi 1916. imat će 770.000, odnosno 1.200.000 žrtava - mrtvih, ranjenih i nestalih - na obje strane. No najkrvaviji će biti početak sukoba: 27.000 francuskih vojnika gine 22. kolovoza 1914., koji će ostati zabilježen kao najtragičniji dan u povijesti francuske vojske.
Sedamdeset posto mrtvih i ranjenih žrtve su topničke paljbe, a pet do šest milijuna će ostati invalidi. Bojni plin koji je 1915. prvi put upotrijebljen, odnijet će "tek" 20.000 života, ali će snažno obilježiti sjećanje na rat.
Milijuni poginulih civila
Vojnim gubicima pridodaju se bezbrojne civilne žrtve izravno vezane uz sukob, napose žrtve genocida nad više od milijuna Armenaca u Osmanskom Carstvu. Broj civilnih žrtava izravno i neizravno povezanih sa sukobom veoma je teško procijeniti. Pokretan rat na istoku, progoni, glad i građanski rat u Rusiji te poslijeratni područni sukobi odnijeli su pet do deset milijuna civilnih žrtava, po ocjeni nekih povjesničara. Koncem rata svjetska pandemija gripe, takozvane španjolke, pokosila je još barem 20 milijuna ljudi u Europi.
Tijekom rata bilo je šest milijuna zarobljenika, 10 milijuna izbjeglica, 20 milijuna civila živjelo je pod okupacijskim režimima, a rat je iza sebe ostavio i tri milijuna udovica i šest milijuna siročadi.
Ispaljeno 1,3 mlijarde granata
Samo je francusko topništvo ispalilo 330 milijuna granata, od čega 60 milijuna u bitki za Verdun. Milijun granata ispalilo je britansko topništvo prvog dana bitke na Sommi.
Poslano 10 milijardi pisama i paketa
Procjenjuje se da su toliki broj pošiljaka razmijenili borci na Zapadnom bojištu i njihove obitelji u 52 mjeseca sukoba. Francuski vojnici šalju svojim obiteljima 2 milijuna pisama na dan, a primaju dvostruko više.
Rat koštao 180 milijardi dolara
Procjenjuje se da je toliko na rat potrošilo sedam najvećih zemalja sudionica (Velika Britanija, Francuska, SAD, Rusija, Italija, Njemačka i Austro-Ugarska), od čega su dvije trećine potrošili Saveznici, a trećinu blok Centralne sile. Cijena rata je trostruko i četverostruko premašivala visinu BDP-a europskih zemalja koje su u ratu pretrpjele strašna razaranja.