Foto: Hina, UN.t, HRT.hr
MEĐUNARODNI sud pravde odbacio je i hrvatsku i srpsku tužbu za počinjen genocid tijekom Domovinskog rata. Objavljujući presudu po hrvatskoj tužbi, ICJ je utvrdio da su JNA i srpske snage ciljale hrvatsko stanovništvo koje predstavlja skupinu zaštićenu po konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida i da su nad Hrvatima počinjeni brojni zločini, rekao je predsjednik ICJ-a Peter Tomka. Međutim, ti zločini nisu počinjeni s genocidnom namjerom te se stoga hrvatska tužba protiv Srbije odbacuje, istaknuo je Predsjednik Suda.
ICJ je odbacio i srpsku protutužbu o genocidu počinjenom nad Srbima tijekom Oluje. Sud je utvrdio da su se zločini nad Srbima i njihovo zlostavljanje tijekom Oluje dogodili, ali nisu dosegnuli razmjere genocida.
ICJ je utvrdio i da nije bilo neselektivnog granatiranja gradova tijekom Oluje i da u Brijunskom transkriptu nema nikakve genocidne namjere. U najboljem slučaju moglo bi se zaključiti da je hrvatsko vodstvo uzimalo u obzir da će operacija izazvati bijeg stanovništva i da je bilo zadovoljno takvom posljedicom te da ništa ne bi učinilo da spriječi takvu posljedicu. Čak i da je takav zaključak točan, on je daleko od dokazivanja genocidne namjere, kazao je predsjednik Suda Peter Tomka.
Srpska je protutužba odbačena jednoglasno, a hrvatska s 15 glasova za i dva protiv.
Dokument: Srbija nije kriva za genocid jer njeni zločini nisu za cilj imali istrebljivanje Hrvata
U procjeni hrvatske optužbe, Sud je po točkama konkretnog počinjenja genocidnih zločina presudio kako je došlo do zločina koje možemo okarakterizirati kao genocid no, s obzirom na to da Hrvatska nije uspjela dokazati postojanje specifične genocidne namjere da se uništi populacija, što je drugi uvjet potreban da bi se državu osudilo za genocid, optužba je u konačnici odbačena.
Sud: Srpske snage i JNA krive za velik broj ubojstava, mučenja i silovanja u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, u Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji
Sud je zaključio kako je došlo do fizičkog počinjenja zločina genocida (actus reus) u vidu velikog broja ubojstava članova zaštićene skupine Hrvata (članak II a), vezano uz područja istočne Slavonije (Vukovara i okolice, Bogdanovca, Lovasa i Dalja), uz područje Voćina, Joševice, Hrvatske Dubice i okolice, Lipovače, na području koje obuhvaća Saborsko i Poljanak, na Škabrnji i okolici te na području koje obuhvaća Brušku i Dubrovnik.
Sud je također utvrdio kako je hrvatska strana dokazala fizičko počinjenje zločina genocida (actus reus) vezano uz nanošenje tjelesne štete članovima zaštićene grupe Hrvata (članak II b).
Potvrđeno je kako je nanesena ozbiljna šteta, uključujući silovanje, mučenje i seksualno nasilje, stanovnicima Vukovara i okolice (osobito na Ovčari i u Veleprometu), na Bapskoj, u Tovarniku, u Lovasu i Dalju, u Kusonju, Voćinu i Đulovcu te u Kninu.
Hrvatska strana nije uspjela dokazati nanošenje ozbiljne mentalne štete/duševne boli vezane uz nestajanje osoba, kao dio članka II b.
Zaključno, vezano uz članak II b, Sud je zaključio kako su postupci srpskih snaga i JNA u istočnoj i zapadnoj Slavoniji te u Dalmaciji doprinijeli fizičkom, odnosno biološkom uništenju zaštićene grupe. Sud je time utvrdio postojanje počinjenja zločina genocida (actus reus) vezano na članak II b.
Sud: Srbija nije stvorila mučne uvjete kako bi doprinijela istrebljenju populacije te nije provodila silovanja i zlostavljanja s ciljem sprečavanja rađanja u hrvatskoj populaciji
Sud je potom utvrdio kako Hrvatska nije uspjela dokazati navode o namjernom stvaranju životnih uvjeta koji bi doprinijeli fizičkom istrebljenju skupine, vezano na članak II c.
Također su odbačeni i hrvatski navodi o tome kako su pripadnici JNA i srpskih snaga planski silovali i činili seksualne zločine kako bi spriječili rađanje unutar specifične grupe, vezano na članak II d. s obzirom na to da Hrvatska nije iznijela zadovoljavajuću količinu dokaza, nije utvrđen actus reus genocida.
S obzirom na to da je uz konkretno počinjenje zločina (actus reus) za zločin genocida potrebna i specifična genocidna namjera (dolus specialis) o tome da se fizički uništi određena skupina, Sud je nastavio iskazivanje utvrđujući postojanje iste.
Sud je utvrdio kako su Hrvati nad kojima su provedeni genocidni zločini u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, u Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji sačinjavali značajan dio grupe Hrvata.
Procjenjujući je li u navedenim zločinima postojao zajednički obrazac provođenja zločina koji bi kao jedino moguće objašnjenje imao postojanje namjere da se uništi zaštićena skupina, Sud je utvrdio kako su postojale sličnosti u provođenju zločina potvrđenih u članku II a i II b.
Sud: Zločini Srbije i JNA nisu za cilj imali istrebljivanje Hrvata, već stvaranje etnički homogene srpske države
Sud potom, pozivajući se na zaključke ICTY-ja, utvrđuje kako su zločini na području definiranom u člancima II a i II b provedeni s namjerom da se srpska područja u Hrvatskoj i BiH pripoje Srbiji te kako bi se stvorio etnički kompaktan teritorij putem raseljavanja Hrvata i drugih nesrpskih naroda kroz niz progona. Sud u nastavku podržava zaključak ICTY-ja prema kojemu cilj zločina u člancima II a i II b nije bio fizičko uništenje Hrvata, već njihovo prisiljavanje da napuste područje, u funkciji stvaranja etnički homogene srpske države.
Sud je tako zaključio kako specifična genocidna namjera nije jedino logičko objašnjenje zločina počinjenih pod II a i II b.
Osvrćući se na napad na Vukovar, kojemu je hrvatska strana pridala osobitu pozornost, Sud je ustvrdio kako je napad na grad bio srpska reakcija na hrvatsko proglašenje nezavisnosti. Iz tog razloga, a i iz činjenice da se velik broj Hrvata uspješno evakuirao iz Vukovara, proizlazi zaključak kako postojanje specifične genocidne namjere nije jedino razumno objašnjenje zločina koji su se dogodili na području Vukovara.
Sud: Zločini na Ovčari imali su za cilj kažnjavanje neprijatelja, a ne fizičko uništenje zaštićene populacije
U konačnici, Sud je istaknuo i zaključke ICTY-ja, prema kojima namjere počinitelja zločina na Ovčari nisu bile one fizičkog uništenja članova zaštićene grupe, već njihovo kažnjavanje jer su pripadali neprijateljima, u vojnome smislu.
Masovno raseljavanje Hrvata bilo je instrument politike stvaranja etnički homogene Srbije, a ne pitanje sistematičnog uništavanja hrvatske populacije.
U zaključku, vezano na dokazivanje specifične genocidne namjere, Sud je ustvrdio kako hrvatska strana nije uspjela dokazati postojanje iste.
Zaključak Suda: S obzirom na to da je dokazano fizičko počinjenje genocidnih zločina, ali ne i specifična genocidna namjera istrebljivanja populacije, hrvatska se tužba odbacuje.
U nastavku donosimo presudu Suda na engleskome jeziku.
Tijek događaja:
> Josipović: Nismo zadovoljni, ali smo pripremajući tužbu ipak odradili dug prema žrtvama
> Škare Ožbolt: Suzili su definiciju genocida; Kosor: Dugačak je put od prava do pravde
> Novinari: Dačiću osmijeh ne silazi s lica
11.55 Zasjedanje je završeno.
11.52 S 15 glasova protiv 2 Sud odbacuje tužbu Hrvatske i jednoglasno odbacuje protutužbu Srbije.
11.52 Sud s 11 protiv 6 odbacuje prigovor na nadležnost Srbije i nalazi da nadležnost Suda se proteže do 27.4.1992. godine.
11.50 Hrvatska nije počinila genocid, pa se odšteta mora odbaciti. Srpska protutužba odbačena u cjelini.
11.49 Hrvatska nije povrijedila obveze nije provela genocid, ušla u zavjeru ili javno poticala genocid.
11.46 "Navodi srpske strane ne dokazuju postojanje specifične namjere koja karakterizira genocid. Obrasci ponašanja koji bi ukazali na namjeru, samo etničko čišćenje ne čini genocid. Genocid je namjera da ser istrijebi skupina ljudi, a ne samo da ih se protjera s nekog teritorija.
Sud u ponašanju hrvatskih vlasti za vrijeme i nakon Oluje ne nalazi djela koja bi pokazivala namjeru tih vlasti da fizički istrijebe skupinu Srba koji žive u Hrvatskoj. Srbija nije činjenično dokazala da je postojao genocid, ali dokazala je ubijanje civila i maltretiranja - a to nije dovoljno za dokazivanje genocidne namjere.
11.43 "Kada je riječ o navodnom ubijanju Srba u kolonama, dokazi koje je iznijela Srbija nisu dovoljni da bi doveli do takvog zaključka", nastavlja Tomka.
Smaknuća Srba bez suđenja za vrijeme i nakon operacije Oluja su utvrđena, i Hrvatska je priznala da je bilo takvih ubijanja i Sud nalazi da djela po članku 2a su koja su počinili pripadnici hrvatskih OS protiv srpskih civila i vojnika koji su se predali za vrijem Oluje mogu spadati pod genocid, kao i maltretiranja Srba za vrijeme i nakon operacije Oluja", rekao je Tomka.
11.39 "Čak i kad bi se dokazalo da je bila namjera prisilnog preseljavanja srpskog pučanstva Krajine, to bi bila specifična namjera genocida samo ako bi bila u konačnici dovesti do fizičkog istrebljivanja u cijelosti ciljne skupine. Sud zaključuje da podastrijeti dokazi ne potkrepljuju takav zaključak. Čak i ako je postojala namjera da se istjera srpsko stanovništvo, nije dokazana namjera da ih se uništi", kazao je Tomka.
11.34 Sud razmatra pitanje je li hrvatska strana gradove granatirala neselektivno. Sud smatra da nije bilo namjernog neselektivnog granatiranja, pozivajući se na presudu ICTY-ja Anti Gotovini.
"Nisu izneseni dokazi o tome da je Hrvatska neselektivno granatirala gradove u Krajini, i to se ne može utvrditi iz Brijunskih transkripta ili svjedočenja pred Sudom", rekao je Tomka.
11.30 Tomka je krenuo s razmatranjem srpske protutužbe.
11.25 JNA i srpske snage nisu ubile hrvatske vojnike koji su bili zarobljeni. Pomoću usporedbe zarobljenih s konačnim brojem žrtava možemo vidjeti jesu li JNA i srpske snage htjele iskoristiti priliku za uništavanje skupine.
Zaključujemo kako Hrvatska nije uspjela dokazati da su iskoristili priliku da unište pripadnike zaštićene skupine.
"Djela koja sadržavaju actus reus genocida nisu počinjena sa specifičnom namjerom koja je potrebna da bi ih se kvalificiralo kao genocid", rekao je Tomka.
11.22 Tomka je prenio zaključke ICTY-ja.
Hrvatska ne potkrepljuje tvrdnje da je jedini zaključak da je postojala genocidna namjera. Kazneni sud utvrdio je da je napad na Vukovar bio reakcija na objavu neovisnosti Hrvatske, jedini zaključak nije da je protuzakoniti napad na Vukovar imao isključivu namjeru istrebljivanja Hrvata. isto je i sa zatvorenicima na Ovčari, cilj ih je bio kazniti u vojnom smislu, a ne istrijebiti ih.
To da su Srbi sustavno htjeli počiniti genocid se prema Hrvatskoj pojavljuje onda kada su imali priliku napadati određena područja hrvatske. Hrvatska tvrdi da je srpska namjera bila uništiti skupinu. Hrvatska ističe da je i prisilno iseljavanje dio genocidne namjere, ali Sud je odlučio da to nije genocid, već dio političkog plana. Cilj je bio nasilno istjerati Hrvate, ali ne i fizički ih uništiti, kazao je Tomka, slažući se sa zaključcima ICTY-ja.
11.17 Sud smatra kako Hrvatska nije uspjela dokazati da se radi o genocidu od strane JNA.
11.13 Tomka je rekao da Sud drži kako je na hrvatskome području počinjen veliki broj ubojstava i zlostavljanja, i to od strane JNA i srpskih snaga. Velik broj žrtava pripadao je zaštićenoj skupini, što može upućivati na sustavnu eliminaciju.
11.11 Sud prihvaća da obitelji stradalih trebaju saznati koja je sudbina njihovih najdražih koji su nestali od 1991. do 1995., Sud potiče obje strane da u dobroj vjeri istraže sudbinu nestalih osoba i da se to pitanje riješi što prije, kazao je Tomka.
11.03 Sud smatra da su mnoge izjave koje je Hrvatska iznijela manjkave. Mnogi zapisnici hrv policije su nepotpisani od strane pojedinaca koji su davali te izjave. Izjave su sastavljali sami policajci, bez da su ti ljudi znali što se piše. Druge su pak izjave nepotpisane ili naknadno potpisane, rekao je Predsjednik Suda.
11.01 Tomka je upozorio kako je optužba protiv Miloševića pred ICTY-jem uključivala i optužbu za genocid u dijelu optužnice koji se ticao BiH, no ističe i kako optužba za genocid nije bila podignuta i za dio optužnice koji se odnosio na Hrvatsku.
11.00 Sud će se vratiti na težinu presude Gotovini kada bude razmatrao protutužbu, kazao je Tomka.
10.59 Tomka je rekao kako druge, pojedinačne presude, poput one Gotovini, ne mogu imati presudnu težinu u ovom slučaju. To što netko pojedinačno nije osuđen nije ključno, ali može biti značajno, dodao je.
10.55 Na Hrvatskoj je da dokaže činjenice o genocidu, a isto se odnosi i na protutužbu. Dokazi moraju biti nesporni, kako bi potkrijepili tvrdnje o genocidu, objasnio je Tomka.
10.49 Tomka je kazao kako se obje strane slažu oko definicije ubijanja koja će se primjenjivati pred Sudom.
10.48 Da bi se dokazalo da je postojala genocidna namjera, treba se zaključiti kako je to jedini razumni zaključak do kojeg se može doći na temelju događaja, ustvrdio je Predsjednik Suda.
10.44 Tomka je kazao kako su događaji iz 1991. i 1992. izravno vezani za događaje 1995.
10.40 Međunarodni sud drži da je srpska protutužba utemeljena te da je pravno i činjenično vezana za osnovnu tužbu, istaknuo je Tomka.
10.39 Sud razmatra scenarij u kojemu može nastati odgovornost države za genocid. Sud treba odlučiti jesu li počinjena djela genocida, ali nije na ovom Sudu da odlučuje o pojedinačnim djelima, to je na kaznenim sudovima, objasnio je Tomka.
10.27 Ključno je razmotriti je li supsidijarnost funkcionirala na način na koji Hrvatska tvrdi, prenosi li se ono što Hrvatska tvrdi s Jugoslavije na Srbiju, kazao je Predsjednik Suda.
10.20 Povijest nam pokazuje kako je genocid važno kazniti jer je to važno za budućnost, a svaka država obvezna je primjenjivati Konvenciju. Ipak, Konvencija se ne može retroaktivno primjenjivati, pa se to ne može odnositi na prethodno razdoblje, pogledajmo slučaj Drugoga svjetskog rata, ustvrdio je Tomka. Konvencija se može primjenjivati na državu od datuma kada je ona službeno postala potpisnicom Konvencije.
Srbija je ranije tvrdila kako je kao država stvorena 27. travnja 1992. godine te da se prije tog datuma Konvencija nije odnosila na nju.
"Sud smatra da prije 27. travnja 1992. ne možemo smatrati Srbiju odgovornom u smislu članka 9.", kazao je Tomka.
10.14 Sud smatra da je za presudu o genocidu nužno utvrditi i kršenje UN-ove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Kršenje ljudskih prava samo po sebi ne dostaje, rekao je Tomka.
10.10 Predsjednik Suda Tomka iznosi kronologiju procesa pred Sudom te utvrđuje priznanje nadležnosti Suda, koje je Srbija pokušala osporiti.
10.05 Počelo je! Suci su ušli u dvoranu.
10.00 Vesna Škare Ožbolt istaknula je za HRT 4 kako je Srbija jedina država na svijetu koja je dva puta završila pred Međunarodnim sudom pravde zbog genocida.
9.55 Početak izricanja presude očekuje se uskoro.
9.45 HRT-ov Branimir Farkaš javlja kako se neuobičajeno velik broj stranih novinara skupio kako bi popratio izricanje presude.
> Srpski pravni tim očekuje da će ICJ odbaciti hrvatsku tužbu protiv Srbije
> Škare Ožbolt: Neovisno o presudi, dok se ne nađu nestali i ne procesuiraju zločini, tenzije ostaju
Petnaest i pol godina prošlo je otkako je Hrvatska tužila Srbiju za kršenje UN-ove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Pet su tjedana prošle godine i jedna i druga strana iznosile argumente u svojim tužbama. Hrvatska smatra da je Jugoslavija, a zatim i njena pravna sljedbenica Srbija kriva za genocid nad Hrvatima, navodeći slučajeve Vukovara, Škabrnje i još brojnih mjesta gdje su počinjeni ratni zločini nad hrvatskim stanovništvom. Srbija pak smatra Oluju genocidom i smišljenom akcijom za protjerivanje Srba s područja nekadašnje Krajine.
Prema mišljenju pravnih stručnjaka velika je šansa da i jedna i druga tužba budu odbačene. Za to imaju argumente u tužbi BIH gdje je priznat samo genocid u Srebrenici. Srbiji pak na ruku ne ide oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaču. Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić poručio je da će ovo biti najvažniji događaj za bilateralne odnose dviju zemalja.
"To je vjerojatno kraj jednog procesa koji traje 15-20 godina, stavljanje točke na određenu potrebu da se i jedni i drugi pred nekim trećim borimo za to tko je veći zločinac i da se okrenemo budućnosti", rekao je Dačić.
"Bilo bi jako dobro da politika to ne komentira pretjerano vraćajući se u prošlost"
Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić je poručio kako je važno je da se i kroz presudu vidi što se stvarno dogodilo u Hrvatskoj.
"Tko je bio žrtva, a tko je bio agresor. Da se vidi da smo bili napadnuti sa strane, da nas je napala Srbija, tada je bila i Crna Gora, da su počinjeni strašni zločini u Hrvatskoj i da za to postoji odgovornost. To očekujem, ali moramo biti svjesni da ovaj Sud ne odlučuje o individualnoj krivnji, da će se svi postupci koji se vode nastaviti, da naše traženje da se procesuiraju svi ratni zločini na najvišoj razini i dalje stoji bez obzira na sutrašnju odluku i na tome ćemo i inzistirati" poručio je Miljenić. Na presudu se osvrnula i nezavisna Jadranka Kosor...
"Teško je procijeniti, kad pogledate unatrag u povijest, od 2.svjetskog rata niti jedna država nije osuđena na ovaj način, na temelju optužbe za genocid. Treba pričekati i vidjeti i ono što je važno, bilo bi jako dobro da politika to ne komentira pretjerano vraćajući se u prošlost, bez obzira kakva bila presuda, već da komentira kao konačnu presudu suda s pogledom u budućnost" zaključila je Kosor.
"Mi smo u usmenoj raspravi dali svoj maksimum"
Srbija u protutužbi iz 2010. optužuje Hrvatsku za genocidnu kampanju u akciji Oluji u ljeto 1995. kad je protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Predsjednik ICJ-a Peter Tomka objavit će u deset sati u haškoj Palači mira odluku jesu li dvije države prekršile UN-ovu Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948.
Radi se o drugoj takvoj presudi u povijesti ICJ-a koji je u slučaju tužbe BiH protiv Srbije 2007. utvrdio da Srbija nije kriva, iako se genocid na području Srebrenice dogodio i da Srbija nije dovoljno učinila da ga spriječi.
"Mi smo u usmenoj raspravi dali svoj maksimum. Sad je na sudu da donese odluku uvažavajući argumente i svoje ranije stavove iz presude u slučaju BIH", izjavila je Hini glavna hrvatska pravna zastupnica Vesna Crnić-Grotić. "Vidjet ćemo koliko će sud odstupiti od tih svojih zaključaka", dodala je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.
Srbijanski pravni tim nada se da će hrvatska tužba biti odbijena. "Što se tiče protutužbe koja se odnosi na Oluju, ostavljamo sudu da ocijeni jesu li se u tim zločinima stekla bitna obilježja kaznenog djela genocida", rekao je nedavno šef srbijanskog pravnog tima Saša Obradović agenciji Tanjug.