AMERIČKE vlasti poslale su dodatne vojne timove u 18 muslimanskih zemalja koje su od strateškog interesa za Pentagon, kako bi odgovorili na antiamerički ustanak koji je zadnjih dana buknuo diljem Bliskog istoka.
Panetta zasad nije iznio detalj o razmještanju američkih snaga, ali je poznato kako je po stotinjak marinaca već poslano u Libiju i Jemen, a pedesetak za zaštitu veleposlanstva u Sudanu. Šef Pentagona pokušao je minorizirati političku važnost ustanaka na Bliskom istoku, kazavši kako "jedna demonstracija ekstremista, ništa više nego neka demonstracija Ku Klux Klana u SAD-u, nužno ne reflektira osjećaje ostatka države". Međutim, djela govore više od riječi, a slanje vojske jasno pokazuje da je Panetta svjestan da je u pitanju puno dublji problem.
Poraz jedne doktrine
Podsjetimo, nakon prvih napada na američka veleposlanstva u Kairu i Bengaziju, pri čemu je poginuo i američki veleposlanik Chris Stevens, prosvjedi su kulminirali jučer kada je došlo do izgreda u gotovo svim muslimanskim zemljama, ali i u europskim metropolama. U Tunisu su za vrijeme napada na američku ambasadu poginule tri osobe, u Jemenu jedna. Gorjele su njemačka i britanska veleposlanstva u Sudanu. Jednostavno rečeno, stvar se "otela kontroli", pa je Obama bio prisiljen tražiti pomoć i logističku podršku od turskog premijera Erdogana, koji se trenutno čini kao najvažniji američki saveznik u regiji, naravno uz Izrael i Saudijsku Arabiju.
Iako se kao povod ovog muslimanskog ustanka navodi bijes zbog kontroverznog niskobudžetnog filma "Nevinost muslimana", u kojem se vrijeđa prorok Muhamed, jasno je kako su strukturni razlozi nezadovoljstva puno dublji. Evidentno je kako ovi izgredi jasno pokazuju kako je američka politička doktrina koja se manifestira na Bliskom istoku doživjela poraz. Poruka prosvjednika Amerikancima, ali i ostalim Zapadnjacima čija je vanjska politika pupčanom vrpcom vezana uz američku, bila je jasna: "Napustite Bliski istok."
Jučer hrabri revolucionari, danas povampireni ekstremisti
Donedavno je iste ljude koji sad pale američka veleposlanstva Washington zvao hrabrim revolucionarima i borcima za demokraciju, pogotovo kada su u pitanju Libija i Egipat. Unatoč tome što se i tada znalo kako je u najvećem broju slučajeva riječ o grupacijama koje s demokracijom veze nemaju, o grupacijama kojima dominiraju ekstremisti, oni su za Zapad u tom trenutku imali svrhu i svoju su ulogu dobro odradili. A sad su se s istim onim oružjem kojeg su dobili od Zapada, okrenuli upravo protiv Zapada. Pitanje je samo je li to anomalija revolucije na koju Zapad nije računao ili je u pitanju dio šireg projekta.
Slanje ratnih brodova u libijske vode i razmještanje marinaca po svim punktovima donekle podržavaju tezu da će Amerikanci i ovaj put zadržavanje kontrole nad regijom tražiti vojnim, a ne političkim putem.
Batina je iz raja izašla
Lako je moguće da ovih dana zapravo svjedočimo početku jednog novog "Arapskog proljeća", onog kojeg će biti fokusirano na obračun sa strukturnim i realnim, a ne papirnatim problemima. S druge strane, logično je očekivati i žestoko "spuštanje rampe" od strane Zapada, zbog čega bi se muslimanski bunt vrlo brzo mogao rasplinuti.
Bez obzira na to ostaje opći sentiment da se ovakva politika i ovakav odnos snaga u regiji ne mogu nastaviti unedogled. Problem je samo u tome što oni koji su trebali shvatiti poruku i dalje tu poruku ne shvaćaju, već se drže izlizanih, praznih i nevjerojatno licemjernih floskula o stvaranju boljeg svijeta i uvođenju demokracije. Taj proces boli, ali kazat će utješno svjetski policajac - to je za dobrobit svih.