ODJEDNOM, arbitraža sa Slovenijom opet postaje uzbudljiva.
Nakon što je prošle nedjelje dao Ivi Sanaderu sat vremena da napada Mladena Bajića, a sebe promovira u heroja i mučenika, ovoga vikenda HTV nije dao bivšem premijeru ni da u par minuta ponovi ono što je govorio o Sloveniji.
O tome da je napustio funkciju zbog toga što nije htio trgovati teritorijem, da je Jadranka Kosor pristala trgovati teritorijem u zamjenu za EU, da je sporazum štetan za Hrvatsku...
Očito bi to bilo previše slobode, čak i za HTV.
Pahor i Kosor
Ovako je Borut Pahor mogao, zajedno s Jadrankom Kosor, nesmetano hvaliti svoj arbitražni sporazum kojim je Hrvatskoj otvoren put prema Europskoj uniji. Na Sanadera se ionako više nitko ne obazire, Slovenija mu je ionako poslužila kao alibi za naprasni odlazak s vlasti, i to tek nakon što mu je tu ideju pod nos gurnuo Andrija Hebrang.
I uostalom, o tome govori jedino Ivo Sanader. Tko će njemu vjerovati?
Međutim, nije Sanader jedini koji se protivi(o) arbitražnom sporazumu. Još jedan važan hrvatski političar govori(o) je potpuno iste stvari: da je sporazum loš i nepravedan, da Hrvatska trguje teritorijem i daje Sloveniji ono što joj ne pripada po međurodnom pravu.
Ali o njemu malo kasnije. Najprije pogledajmo što kaže Sanader.
ZERP, Gotovina, zašto ne i Slovenija?
On tvrdi da je s premijerske funkcije otišao zato što nije htio popustiti pritisku da Sloveniji ustupi dio teritorija u zamjenu za odmrzavanje pregovora s EU. Ali upravo je on bio taj koji je godinama redovito pravio ustupke kako bi krčio put prema EU: od raskidanje suradnje s HSP-om i koalicije sa Srbima, preko uhićenja Gotovine, do odbacivanja ZERP-a.
Kako to da je baš sad postao tvrd pregovarač?
Ove nedjelje Borut Pahor je ustvrdio da je Sanader cijelo vrijeme vjerovao kako će mala Slovenija popustiti pritisku velikih zemalja članica EU i odmrznuti pregovore. Pa zašto je onda prvi popustio?
Izdala ga desna ruka
I ako je doista otišao zato što nije pristajao na arbitražu, zašto je onda Vladu i HDZ ostavio u rukama osobe koja je na sve to bez problema pristala? Kosor je bila Sanaderova desna ruka, u nju je navodno imao puno povjerenje da krene njegovim stopama. Nije vrag da ga je izdala?
Ili se zapravo radilo o sljedećem planu: Sanader naprasno odlazi s mjesta premijera, Kosor obavi prljavi posao sa Slovenijom, on se naprasno vraća, proglašava je nacionalnom izdajicom i ponovno preuzima vlast?
U tom smjeru išla je ona Sanaderova kobna trećesiječanjska presica nakon koje je pokrenut kazneni progon, ali ni taj plan ne zvuči baš logično: Sanader je u to doba još uvijek bio počasni predsjednik HDZ-a, sjedio je na čelu stola u Središnjici, dominirao strankom i Vladom, i nije bilo nikakve šanse da bi se Kosor usudila učiniti nešto sa čime se on nije slagao. A kamoli potpisala nešto što on nije odobrio.
Osim ako Slovenija nije imala nikakve veze s njegovim odlaskom.
Ivo Josipović jedini SDP-ovac protiv arbitraže
Sanader je u to vrijeme upadljivo šutio o Sloveniji, ali jedan drugi političar o njoj je itekako govorio.
Ivo Josipović bio je jedini zastupnik SDP-a koji je dobio dozvolu svoje stranke da u jeku predsjedničke kampanje, zajedno s još četiri zastupnika, u Saboru glasa protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom.
"Sporazum je loš, nepravedan i dovest će do toga da izgubimo dio teritorija koji nam pripada prema međunarodnom pravu", govorio je tada Ivo Josipović. "On je oblik ucjene koji će, u konačnici, vrlo vjerojatno dovesti do gubitka dijela mora, dijela hrvatskog teritorija. To je protivno međunarodnom pravu, protivno je moralu, nepravedno je".
Predsjednik Josipović o štetnom sporazumu
Godinu dana kasnije, kao predsjednik Republike, Josipović je govorio u dlaku isto ono što ove nedjelje nije uspio ponoviti Ivo Sanader. "Smatrao sam da se tim sporazumom hrvatski nacionalni interesi ne štite u dovoljnoj mjeri", kazao je hrvatski predsjednik. "Volio bih da se pokaže da sam bio u krivu. Nažalost, svaka ozbiljnija analiza pokazuje kako nas taj sporazum izlaže određenom riziku".
Ali on o tome više nikad nije progovorio. "Budući da je Sabor prihvatio Sporazum, jasno je da ga svi moramo poštovati", kazao je Josipović.
Zar teritorijalni interesi više nisu ugroženi zato što je parlament donio odluku? Zar šef države ne mora voditi računa o teritorijalnom integritetu i vanjskoj politici koju, po Ustavu, sukreira?
Pa ako već bivši premijer ne može o tome govoriti, ako nitko na njega više ne obraća pažnju, nije li znakovito - pa i problematično - da i sadašnji predsjednik misli da Hrvatska trguje teritorijem u zamjenu za EU?
Osim ako Josipović nije ozbiljno mislio.
Kao što to vjerojatno ne misli ni Sanader.
Josipović govorio što su birači htjeli čuti
Josipović je u vrijeme kad je glasao protiv arbitraže bio u kampanji za predsjednika i priklonio se stavu 80 posto birača. Ali ostavljao je dojam ozbiljnog političara, zvučao je vrlo angažirano. Baš kao da je riječ o gubitku teritorija.
Nisu to parole kojima se olako može baratati. Osim ako jesu.
Pa ako je tada Josipović mislio ozbiljno, zašto sada ne misli ništa? Ako pak nije mislio ozbiljno, treba li se sada ispričati jer je bio protiv odmrzavanja pregovora s EU?
Takve je njegov Jutarnji list proglašavao zatucanim budalama koje Hrvatsku vode u Vučjak. Njegovo ime slučajno je izostavljeno s tog popisa.
Uspjeh ili katastrofa?
I tako, kad danas slušamo Boruta Pahora kako hvali Jadranku Kosor, a Ivu Sanadera kako je napada, shvaćamo da još uvijek ne znamo što politička elita - bivša, ali i sadašnja - misli o arbitraži.
Je li ona uspjeh ili katastrofa?
Osim što opet vidimo da im služi za politikantske spinove, predizborne parole, za plasiranje alibija i dodvoravanje masi.
Ivo Sanader barem u nečemu nije usamljen.