Ruski car Petar Veliki jedna je od najvažnijih ličnosti za modernu povijest te zemlje. Da nije bilo Petra, Rusija bi možda ostala zabačena zemlja na rubu Europe koja se više bavi sibirskim i srednjoazijskim poslovima. No nakon djelovanja Petra Velikog Rusija se vrlo čvrsto pozicionirala kao europska zemlja koja i danas ima ključnu ulogu u politici Starog Kontinenta.
Petar Veliki rođen je na današnji dan 1672. godine u Moskvi. U 17. stoljeću Rusija je bila siromašna feudalna zemlja, a rusko društvo obilježavale su pravoslavne karakteristike pomiješane s mongolskim naslijeđem s kraja srednjeg vijeka. Rusija je bila strogo kontinentalna zemlja; na jugu su oko Crnog mora vladali Osmanlije, a Baltik su posjedovali Šveđani. Međutim, te dvije zemlje nisu ni slutile kakva im se prijetnja sprema s istoka.
Ljubitelj pomorstva, brodova i Europe
Nakon što je kratko vladao uz regentstvo i uz svog brata, Petar Romanov brzo postaje samostalni vladar ogromne ruske države. Petar je u mladosti učio i puno čitao o slavnim vojskovođama i velikim ličnostima, no osobno su ga se najviše dojmili moreplovci. Sanjao je da i njegova zemlja jednog dana bude pomorska sila. Kad je zasjeo na tron jedne od najvećih zemalja u Europi, odlučio je taj san i ostvariti.
Planirao je potući moćna carstva pa je prvo trebao pronaći saveznike. Zato je krajem 17. stoljeća započeo svoj veliki put u Europu. Posjećivao je najvažnije gradove srednje i zapadne Europe, a često se ljudima predstavljao kao Petar Mihajlov skrivajući da je ruski car. Petar je htio posjetiti i brodogradilišta i pričati s običnim ljudima koji tamo rade pa je bilo pametnije da se predstavlja pseudonimom.
Nakon što se vratio, mogao je početi realizirati svoje planove. Zaratio je sa Švedskom i tako započeo Veliki sjeverni rat, sukob koji je trajao više od 20 godina i obilježio njegov period vladanja.
Tri godine nakon početka rata Petar zauzima područja oko Finskog zaljeva i gotovo isti čas naređuje izgradnju lučkog grada, odnosno baze za svoju mornaricu. Radi se, naravno, o Sankt-Peterburgu, drugom najvažnijem gradu u Rusiji, koji je ubrzo postao prijestolnica Ruskog Carstva, što je trajalo sve do 1918. godine.
Od Petra Velikog Rusija postaje ključni faktor europske politike
Sankt-Peterburg bio je ruski prozor u Europu. Tamo je stizala roba iz srednje i zapadne Europe i u njega su uplovljavali nizozemski moreplovci i britanski trgovci. Petar je na to bio vrlo ponosan, a htio je i da njegovo stanovništvo prihvati njegove nove zapadnjačke ideje.
Naredio je svim muškarcima da se počnu brijati i tako duge ruske brade izbacio iz mode. Ako se netko nije htio brijati, plaćao bi dodatnu taksu za bradu. Reformirao je i vjeru, što je potaknulo temeljitu podjelu među ruskim svećenicima.
Treba napomenuti i da je Petar Veliki bio nemilosrdan i često okrutan vladar. Izgradnja Petrograda koštala je jako puno u ljudskim žrtvama. Radnici su gradili grad koji tada još nije bio povezan cestama pa su oskudice hrane bile vrlo česte. Među silnim žrtvama našao se i njegov sin Aleksej, kojeg je Petar ili dao ubiti ili ga je pustio da umre u mučeništvu, sve zato što nije htio provoditi njegovu politiku skretanja prema Zapadu.
Neupitno je da je Petar unaprijedio Rusiju. Prije njega Rusija je bila mongolska baza, a s njim je postala europska sila. Pobjedom u ratu protiv Švedske reducirao je njen značaj, koji se nikad više nije vratio, te je postavio Rusiju kao glavnu sjevernu silu u Europi.
Njegovi nasljednici nastavili su njegovu europsku politiku i uključili se u bitna zbivanja u narednim stoljećima, kao što su Sedmogodišnji rat, mali milijun ratova s Osmanlijama, podjele Poljske, Napoleonovi ratovi i na kraju – Prvi svjetski rat. Moderna povijest ruske države počinje s Petrom.