Screenshot: HRT
INOZEMNA ulaganja u Hrvatsku pala su u posljednjih godinu dana za 60 posto, a Hrvatska se prema visini stranih ulaganja vratila u drugu polovicu devedesetih godina. Katastrofalnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj jasno su procijenili analitičari britanskog časopisa The Economist koji su našu zemlju svrstali među deset najgorih ekonomija u 2014. godini.
"S obzirom da su gospodarski odnosi naročiti tip socijalnih odnosa oni traže dugoročni interes kapitala i rada. Budući da nemamo sustav gospodarskih odnosa, a znamo da svi odnosi u gospodarstvu počivaju na ekonomskoj politici, politici dnevnog dometa, znači da ni rad niti kapital u takvim odnosima nemaju perspektive.
To znači da strani kapital ne ulazi u okolnosti koje ne osiguravaju pravnu sigurnost i izvjesnost poslovanja, a hrvatska stvarnost spada u te okolnosti jer ne nudi niti osigurava tu dugoročnu izvjesnost i sigurnost ni kapitalu ni radu", rekao je Kulić.
"Hrvatska nije politički konstituirana država"
Istaknuo je kako Hrvatska nije politički konstituirana zemlja, a da bez bez političkog konstrukta nema pravnog konstrukta. U tim okolnostima, tvrdi Kulić, u Hrvatsku može doći samo spekulativni kapital, odnosno kapital sumnjivog porijekla.
"Kao drugo strani investitori ne žele doći u okolnosti u kojima je najveća investicija u Hrvatskoj psihijatrijska bolnica u Popovači, a još manje u okolnosti u kojima se kulturne institucije (Studentski centar) pretvara u sudnicu. Još manje u okolnosti u kojima stvarnost potražuje stotine novih istražitelja na račun smanjenja plaće za 13.000 učitelja. Stanje u hrvatskom gospodarstvu je posljedica te neizvjesnosti koju netko proizvodi, a to je upravljački kapacitet "hrvatske države" ", kazao je Kulić, ističući kako su ovo glavni razlozi zbog kojim strani investitori ne žele ulagati u Hrvatsku.
Što se pada proizvodnje tiče, kaže kako se on dogodio jer upravljački kapacitet preferira trgovačku umjesto proizvodne orijentacije, pa je objašnjava, u tim okolnostima besmisleno bilo što proizvoditi i to je razlog zašto nam proizvodnja pada.
"Nije problem u padu proizvodnje i industrije u Hrvatskoj već u tome što smo mlade generacije sustavom školovanja doveli u stanje trogeneracijskog sindroma: stanje u kojem mladi ne znaju napraviti alat svojih djedova, postindustrijske tehnologije im nisu dostupne jer su skupe", naglasio je Kulić.
Ističe kako nitko nije zabrinut kako će mladi i čime proizvoditi svoj život u neposrednim okolnostima. O tome dodaje, ne misle ni njihovi roditelji koji žive na dug, niti državni učitelji, a još manje državni voditelji.
Kod nas vlada diktatura ispodprosječnosti
"Nije problem što nam proizvodnja svakog časa pada jer nestaje već u tome što nas ta stvarnost čini potpuno nesposobnima za bilo što je vezano za našu opstojnost. Problem je u upravljačkom kapacitetu, problem je u procesu privređivanja tj. korištenja nacionalnih resursa koje upravljački kapacitet zalaže za inozemne dugove ili prodaje u bescjenje. Ne koristimo naše nacionalne resurse, rude, minerale pa ni domaću akumulaciju koja se nalazi na računu stranih banaka. Nemamo sistem za njihovu uporabu, a problem je i u gospodarenju onog što smo dosad stvorili, cesta, pruga, hotela, ni s tim ne znamo gospodariti", zaključio je Kulić.
Referirajući se na objavu The Economista koji je Hrvatsku svrstao na 10. mjesto po najgoroj ekonomiji u svijetu, Kulić je istaknuo kako nas to samo upozorava da nemamo kritičkog mišljenja u ovoj stvarnost, navodeći pritom kako nemamo ni znanstvenog ni političkog kao niti mišljenja Crkve, a ni odlučne i ozbiljne ličnosti u tim područjima.
Međutim, Hrvatska kako kaže još nije dotakla samo dno, jer oni koji nam posuđuju kredite računaju na našu privatnu imovinu.
Da bi ova katastrofalna gospodarska situaciji u kojoj se Hrvatska našla, preokrenula na bolje, nužna nam je, naglašava Kulić, dramatična promjena u svijesti da na ovaj način ne možemo opstati jer dužan pojedinac i dužan narod nemaju pravo raspravljati o slobodi i demokraciji.
"U okolnostima u kojima vlada diktatura ispodprosječnosti ni nije ništa drugo za očekivati osim pada gospodarske aktivnosti", kazao je Kulić.
Ukazao je na veliki problem kojeg nam stvara vladajuća politička struktura, kojoj je kaže zadaća da prikrivaju stvarno stanje u društvu, dok je zadaća znanosti da otkrije zakonitosti u ovoj stvarnosti.
"Ulazimo u okolnosti u kojima se razum ruga stvarnosti jer se stvarnost dosad rugala razumu. Mi znanstvenici ne možemo doći i govoriti u javnosti jer se zabranjuje svako kritičko mišljenje prema situaciji u državi. I dok je znanstvenicima već odavno onemogućeno da govore u javnosti, novinarima se to zabranjuje odnedavno. Ni elektronski mediji niti tisak ne govore ništa o tome, već se i dalje forsira konzumerizam i zaglupljivanje naroda umjesto procesa osvješćivanja", zaključio je Kulić, napominjući kako je u Hrvatskoj ugušeno svako kritičko mišljenje spram stvarnosti i neposredne budućnosti.