"Njemački model je poguban za Njemačku i smrtonosan za ostatak Europe"

Foto: Hina

"KANAL posljednjeg njemačkog cara Vilima II. u Kielu propada. Prošle godine njemačke vlasti su na dva tjedna morale zatvoriti prečicu koja vodi od Baltičkog do Sjevernog mora, što se nikada nije dogodilo,'' piše na početku svoje ovotjedne kolumne Ambrose Evans-Pritchard iz britanskog Telegrapha.

Pitchard, čiji komentari često kritiziraju njemačke političke i ekonomske smjernice, kaže da je za zatvaranje kanala kriva ''saga problema'' pri čemu posebno ističe ''rezanje investicija do kosti''.

Njemačka je za održavanje kanala u 2012. odvajala 60 milijuna, a danas u istu svrhu koristi tek 11 milijuna eura.

''To je čudan način postupanja prema jednom od najprometnijih vodenih putova u svijetu, kroz koji godišnje prolazi 35,000 brodova i koji je vitalan za Hamburšku luku. To čudnije, što Njemačka trenutačno može posuditi novac na pet godina uz kamatu od 0.15 posto,'' piše Pritchard osuđujući Njemačku zbog ''klanjanja lažnom bogu fiskalne ravnoteže''.

"Nacija s oronulom infrastrukturom koja korača u propast"

Prema njegovim promišljanjima, Bundestag ovih dana postaje svjestan svoje ''ekonomske ludosti'', zbog čega je odobrio 260 milijuna eura za obnovu kanala u sljedećih pet godina. Stručnjaci pak procjenjuju da je za valjanu sanaciju potrebna najmanje milijarda, a kolumnist dodaje kako je riječ o tek jednom u nizu brojnih projekata  u naciji s ''oronulom infrastrukturom koja je zaboravila kako investirati i mjesečari prema propadanju.''

"Francuska možda izgleda kao 'europski bolesnik', ali Njemačka je ta čija bol ide dublje, ukorijenjena u merkantilističku dogmu i glorifikaciju štednje zbog štednje,'' poslovično je oštar Pritchard dok citira Olafa Gersemanna, glavnog ekonomista Die Welta koji kaže da  "Njemačka sebe zamišlja kao model za čitav svijet i da ponos uvijek stiže prije pada.''

Kraj ciklusa

Gersemann u nedavno objavljenoj knjizi: ''Njemački balon: posljednji hura velike ekonomske nacije'' piše da je aktualni "drugi Wirtschaftswunder" (drugo ekonomsko čudo) na kraju ciklusa i da je Njemačka pogrešno procijenila niz izvanrednih događaja pretpostavivši da će njen uspon trajati vječno.

Prema njegovom sudu, Njemačka ne može nastaviti živjeti od izvoza u Kinu i BRICS, odnosno ''prosjačenja po susjedstvu'' s kojim ruši plaće i vrijednost rada na jugu Europe.

Nova kolumna Evans-Pritcharda stiže u trenutku kada se njegova prijašnja upozorenja o "njemačkom ekonomskom samoozljeđivanju'' i dolazećem gospodarskom padu manifestiraju u stvarnosti.