Foto: Hina
Ante Kotromanović, sadašnji ministar obrane RH, rođen u Potravlju 1968., kod Sinja, što valja upamtiti jer "veze" dobro rade od kada je ministar obrane, a i sam premijer je porijeklom iz Sinja, pa se ne zna više, tko koga gura. No uglavnom, zasjevši na mjesto Ministra obrane, Kotromanović je imenovao bivšeg glasnogovornika Zagrebačkog Holdinga Dušana Viru svojim glavnim savjetnikom, što se na kraju, pokazalo dobrim potezom, po ministra, jer Viro ima bar nekakvog iskustva; bio je pomoćnik generala Ivana Tolja, obnašao je i dužnost glasnogovornika (to je čovjek u MORH-u, koji "pegla" izjave za javnost, pa se čini da ministar daje suvisle izjave), ali je vrlo težak posao, ako mora "iz glave", sam ministar nešto reći. Inače se glasnogovorniku obračunava plaća koeficijent: x osnovica + minuli rad, pa je za pretpostaviti da Viro radi sve, osim što ne nosi kave, ili ipak da, pa to spada u obračun pod famoznim "plus minulim radom". No nije Viro jedini koji se, ne svojom krivnjom, ali srećom, uhljebio od kada je Ante Kotromanović ministar obrane.
Obećao povećanje plaća pa ih "rebnuo" porezom
Inače je ministar "obećao" (obećanje ludom radovanje!), svojim vojnicima povećanje plaće za 19 posto. Ali kako su vojnici, dočasnici pa i časnici i inače lakovjerni, taj "porast" ih je stajao 19 posto na neto plaće, i onda je to dao "(o)porezati". Tim njegovim činom vojska je dobila nešto manje od pola svojeg "povećanja" od 19 posto. No tim potezom, Kotromanović je pokazao i da je lukav, u mirnodopskom stanju, na što će reći njegovi suborci, nije bio takav u ratu.
Što o njegovoj najnovijoj "eskapadi" povećanja plaća, misli vojska koja još uvijek, mjesecima nema pravo na cijele obroke, dobro je poznato. Izjavivši u uskom krugu ljudi "kako ga zapravo nije briga", (nije ga briga za što?), za naslutiti je što zapravo Ante Kotromanović misli o svojoj vojsci. Što o "svom" ministru misli vojska, koja još uvijek nema pravo na cijele obroke, već vojnici na glavno jelo i salatu, bez juhe, a dočasnici samo na glavno jelo, bez salate i juhe - nećemo reći. No, od kada je poznato da je vojska gladna i njegovi umirovljeni nekadašnji suborci, nemaju dobro mišljenje o njemu kao ministru.
"Smatrao sam ga časnim čovjekom, no sada vidim kako je on zapravo jedno veliko ništa, mada smo bili u ratu zajedno" (podaci poznati redakciji), kažu njegovi nekadašnji suborci, ogorčeni na Kotromanovića i njegovo "ministriranje" HV-om. No sadašnji ministar obrane u Vladi, nekadašnji zastupnik SDP-a, ima većih briga, od ovih da mu je vojska gladna, izigrana još jednom njegovom laži, o povećanju plaća u iznosu od 19 posto. Iako je plaća ulaskom u NATO porasla 16 posto, vojnici su ostali bez božićnice, regresa, smanjenih plaćenih dežurstava, straža terenskog dodatka, i plaća im je spuštena za tri posto, uveden je i porez na dohodak iznad 6.500 kuna, plus najnovije, "povećanje" 19 posto...
Provjera ne vrijedi za sve
On ima važnijih problema, smišljajući kako "uhljebiti svoje ljude", baš kako su i njega "uhljebili". Jedan umirovljeni general poslavši mail na redakciju dao je naputak: "Cvilio je i molio da ostane u službi", jer nije imao kamo. Smilovali smo mu se. Ne kaže se uzalud: "pomozi sirotu na svoju sramotu". (kraj citata).
Kako je dobio, kako kažu dobro upućeni izvori iz MORH-a, "preskočni" čin generala, ostaje prekriveno velom paučine. Obzirom na gornje navedeno, nije mogao proći provjeru i postati generalom.
No, postavši ministrom, doveo je pod svoje skute i Borisa Šerića, brigadnog generala, koji je od pukovnika, preko brigadira, do generala došao u rekordnom roku - za napredovanje u MORH-u, brzinom MIG-a, rekli bismo. Od nastavnika Hrvatskog Vojnog učilišta, do zapovjednika brigade, može se samo i jedino nepotizmom. Kako je Šerić, ni kriv ni dužan postao odjednom general, nikome nije jasno, osim što je ministrov blizak prijatelj. Da je barem procjenu prošao, ali nije, kažu upućeni. Nije niti bio "procijenjen". Mnogim sugovornicima, vrlo su jasne i druge stvari, poput običnih spletki na nivou "guštera" - novih dragovoljaca koji sinjskom vezom ne moraju čekati na primanje u vojsku, a niti za napredovanje. Svi ostali, ne mogu napredovati. U vojsci se, tako predvidljivo u ovoj državi, napreduje prema ne kvalifikacijama, ocjenama i procjenama, već prema "tko je kome što."
Uvaženi članovi i gosti ministra obrane
Tako se i Boris Zdilar, brigadir i vojni invalid iz bolnice sv. Duh u Zagrebu, koji uglavnom putuje i pravi društvo ministru, "kao uvaženi gost", svih događanja, mada u vojsci nije već godinama ništa. No kuloari, kako vojska i "činovnici" (ljudi s činovima, dobro upućeni, op.a.) upućuju na činjenično stanje, kažu da ministar "izmišlja" mjesto za Zdilara nešto kao, kolokvijalno rečeno "tajnika tajnice" savjetnika za zdravlje, a na umu mu je i promaknuće prijatelja u generala. Sve se to odvija na primitivni, fizički način, na zemlji, ali se takav korupcijski odnos sklopljen na osnovi usmenih dogovora, oči u oči, naziva "utrpavanjem".
No tako nešto, ako ćemo profesionalno, uopće nije moguće u Hrvatskoj vojsci (ili ipak je!), jer Zdilar nikada nije bio formalno ocjenjivan u HV-u, iako je to potrebno za promaknuće prema Zakonu o službi. Još samo mala fusnota o doktoru iz bolnice sv. Duh. Njime se bavi, zbog načina na koji je stekao invalidnost u ratu DORH i USKOK. No niti DORH niti Uskok, niti pod Bajićem, pa niti pod sadašnjim šefom, Dinkom Cvitanom, ne daje informacije o tome, dokle se došlo u istrazi, pa može biti da se ne usudi primjetiti čvrstu korupcijsku osovinu u MORH-u. Korupcija u vidu radnih mjesta, najdragocjenijih u državnom aparatu, i galopirajuće nezaposlenosti, ide pod kapu, da Zdilar nije jedini. On spada u grupu preostalih 17-ero liječnika koji su na sasvim suspektan način zaradili invalidnost iz različitih krajeva Hrvatske, sa raznim specijalizacijama, koji su pod istragom. No to ga ne priječi da putuje sa Kotromanovićem u vidu "uvaženog člana ili gosta".
Također se pretpostavlja da je taj, danas civil i liječnik, putovao u Bosnu i Srbiju s ministrom, po kojoj dužnosti, ili samo kao "uvaženi član", prisustvovao vježbi Hrvatske ratne mornarice "Harpun"? Što Zdilar zna o HRM-i, osim da gleda vježbu? Zar samo u svojstvu uvaženog člana i prijatelja, da putuje okolo s ministrom? Tko je platio njegov put, boravak, iće i piće?
Prodaja oružja Siriji
"On je opasan za nacionalnu sigurnost", reći će jedan njegov bivši prijatelj i suborac, još uvijek u radnom odnosu, na visokoj pozici, sasvim iskreno, pun jada. Takvih ima još podosta, poštenih, koji jedva čekaju da im "istekne rok", te da se maknu iz današnje vojske, u mirovinu.
"Iz skladišta diljem Hrvatske nestalo je kompletno naoružanje, oružje, streljivo, eksplozivi, koje je Hrvatska prodala Siriji. Mi nemamo više ništa, aktivna vojska nema streljiva, tj. dobiva ga na kapaljku. On je ispraznio sva skladišta.", kažu iz MORH-a, visoko pozicionirani. No na tu "diverziju" same Hrvatske vojske, od strane samoga ministra, upućivali su i New York Times, CNN je napravila reportažu, gdje se jasno vidi hrvatsko naoružanje "prodano" sirijskim pobunjenicima. No kamo je novac nestao od prodaje, također nije poznato, niti javnosti plasirana informacija. Uglavnom, Hrvatska sada ima prazna skladišta, dok sirijski pobunjenici pucaju iz višecjevnog bacača RAK-12. Saudijska Arabija, detektirana kao kupac od strane CIA-e, kao sponzora oružja za Sirijce, rekonstruirala je put kupnje oružja Sirijcima. U siječnju prošle godine na snimci se jasno vidi pripadnik Slobodne vojske u Siriji s raketnim bacačem "Made in Croatia". Počele su se pregledavati snimke koje su Sirijci snimali, te se otkrilo da uz raketne bacače Sirijci imaju i bestrzajne topove, kakvi do tada nisu primjećeni u Siriji. Porijeklo oružja: Hrvatska. Snimka jasno pokazuje četiri vrste naoružanja na You Tube-u, snimljenih od Sirijaca: raketni bacač M79 Osa, bestrzajni top M60, bacač granata RBG-6 i RPG-22.
"Uspio sam dokazati da svi ti tipovi oružja imaju poveznicu s bivšom Jugoslavijom, te da je RBG-6 ne samo korišten u Hrvatskoj vojsci nego i proizveden u Hrvatskoj", rekao je Higgins, koji je detektirao hrvatsko oružje. New York Times pokrenuo je novinarsku istragu. Novinari bez granica, stupili su u zajedničku akciju, i sve se saznalo putem mreže, s dokazima, video uratcima, objavljenim ili neobjavljenim, u roku od 24 sata. CNN napravio je reportažu o hrvatskom naoružanju sirijskih pobunjenika. Strani mediji raspisali su se o prodaji hrvatskog oružja Sirijcima.
Ministar bez osobite biografije
Sam ministar Kotromanović i nema baš neku biografiju, od koje bi se palo u "afan". Od školovanja do ministra obrane - to da je bio od početka rata u obrani, i nije "nešto", jer su bili i drugi dragovoljci koji zasigurno nisu čekali da im sloboda "padne u krilo" – mada je i takvih bilo.
Završio je Zapovjedno-stožernu školu "Blago Zadro" i Ratnu školu "Ban Josip Jelačić". Od 1990., bio je član MUP-ovih specijalaca, a godinu kasnije bio zapovjednik u specijalnim snagama Glavnog stožera HV-a, da bi već sljedeće 1992., postao zapovjednik bojne u Nastavnom središtu u Sinj. Od 1993. do 1996., zapovjednik je 126. sinjske brigade kao i zapovjednik Operativne grupe Sinj. Od 1996. do 19. listopada 1999. vršio je dužnost zapovjednika 4. Gardijske brigade, koju je po mnogima, koji su je činili, uništio i "razbucao" svojim bahatim ponašanjem. Nakon toga pohađa Ratnu školu "Ban Josip Jelačić", a 2001. postaje načelnik Zbornog podrućja Dubrovnik. Od 2002. je u vojnoj mirovini. Ovo valja upamtiti zbog daljnjeg njegovog rada. Od 11. siječnja 2008. do 23. prosinca 2011. bio je zastupnik hrvatskom Saboru kao član SDP-a za 9. izbornu jedinicu. Na dužnost ministra obrane imenovan je 23. prosinca 2011. Ima poveći broj odlikovanja: Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića i par medalja. Uglavnom, "standard" hrvatskog "ratnika" kojeg treba progurati dalje.
"Kada je došao u Rakitje, nije znao hodati, spoticao se, pa smo ga učili vježbovnom koraku. A vidi ga sad" – kažu njegovi suborci u ono doba, dobro ga poznavajući, iz vremena kada je bio "nitko i ništa", jer činovi, u ovom slučaju zaista ne predstavljaju neku naročitu hvale vrijednu osobinu. Imaju ih, naime, svi s kojima smo razgovarali (podaci poznati redakciji) umirovljeni i aktivni članovi HV-a.
"Lijepo nas je "promovirao" i osramotio kada je s predsjednikom Josipovićem bio u posjetu Bijeloj kući – u najgorem mogućem izdanju, izgledajući kao klošar. Blesasto se smješkao, u odijelu s kojega mu je kao, otpalo dugme, košuljom koja je virila ispod sakoa, hlačama potonulim malo niže nego što bi trebale biti. Opasač, reći ćemo remen, na civilnom odijelu, visio mu je... I sami predstavnici osiguranja Bijele kuće, besprijekorno obučeni, bili su, blago rečeno, – zabezeknuti", kažu njegovi nekadašnji suborci, koji su stvorivši veze po cijelom svijetu, počeli dobivati mailove sadržaja: Zar vam je "ovaj" ministar obrane? Mnogi su sa sramom odgovorili "Da".
Afera KIO i prodaja poštenja
Oko Kotromanovića se vežu, dok je još bio "partijski činovnik u hrvatskom Saboru", mnoge afere; poput KIO Orahovice u kojoj je KIO Keramika osnovala tvrtku "Urbaniko", te postavila za predsjednika uprave baš njega! Kako ne bi morao zamrzavati mirovinu, Kotromanović nije zasnovao radni odnos, ali mu je KIO svakog mjeseca uplaćivao 15.000 kuna naknade, dao službeni automobil "Passat", čiji je mjesečni najam tvrtki A-jedan-rent koštao 22.000 kuna, službeni mobitel, na koji je trošio otprilike tisuću kuna i kreditnu karticu kojom je plaćao druge troškove. Priznavši i sam da nije ništa posebno radio za KIO, osim svojih poznanstava i trošenja reprezentacije, hodajući po gradilištima kao "nadglednik", KIO je stajao otprilike 45 tisuća kuna mjesečno. Posjet Anti Gotovini u Haagu, također je "popeglao" karticom KIO-a, što se nije smjelo znati. Zna li Ante Gotovina, tko mu je i što mu radi prijatelj? Tvrtka "Urbaniko" prodana je za 13 milijuna kuna, a potom je od Milana Lučića za 27 milijuna kupljena nova "Euroivi" s jednim zaposlenim i preuzetim obvezama po kreditima od 15 milijuna kuna. U Hypo banci pitali su se jesu li normalni, kada su vidjeli što se događa. Jer, onda je došlo 60 milijuna kuna za plaćanje kredita za gradnju zgrade, što je poslije i prijavljeno potraživanje iz daljnje stečajne mase. Mobitel mu je konačno blokirao stečajni upravitelj. Tako je sadašnji ministar Kotromanović sjedio u Saboru i "prodavao poštenje", dok je varao državu primajući mirovinu, uz naknadu od KIO-a.
MORH tuži svoga ministra
MORH je tužio "svog" ministra za neplaćene račune, u iznosu od 50.676 kuna duga za smještaj i režije, kada je stanovao u hotelu Zagreb, Odlukom ministra Pavla Miljavca iz 1999.
Sada je u zgodnoj situaciji da, kao ministar Vlade, koja se stalno prsi "poštenjem", svojim dugom državi, koja od njega potražuje troškove, dok je stanovao u vojnom hotelu otprije desetak godina. Hoće li njegov predmet sada, kada je ministar biti riješen? Naravno da ne. Po kuloarima MORH-a priča se kako je "stornirao" svoj dug, i predmet je već stavljen "ad acta". Ipak se radi o jednom ministru obrane, ma kakve rabote on prije radio, pa makar ostao dužan državi.
Naime, protiv Kotromanovića je u listopadu 2003. doneseno rješenje o ovrsi prema kojem mu se na prijedlog RH trebala plijeniti trećina mirovine, no rješenje je stavljeno van snage krajem 2005., nakog prigovora odvjetnika Marina Ivanovića, inače jednog od branitelja Ante Gotovine, osporivši rješenje o ovrsi od rujna 2005., navevši da se Kotromanović za potrebe službe, kao tadašnji zapovjednik 4. Gardijske brigade koristio službenim stanom koji mu je dodijelio tadašnji ministar obrane Pavao Miljavac, od ožujka 1999. Kotromanović je bio i zapovjednik 126. Sinjske brigade, a braniti zemlju otišao je 1991, baš kao i mnogi drugi. U mnogim drugim stvarima, teško ga je nadmašiti.
Stegovno kažnjavanje
Nekoliko puta je sadašnji ministar Kotromanović stegovno kažnjavan.
"Dobio je zemlju preko svojih prijatelja iz Grada Zagreba, koju je u međuvremenu - prodao. Neka javno kaže koliko je imao "straža", "prekovremenih" i "dežurstava" koje ne želi danas više niti spominjati, kao svoju "bolnu prošlost", a koju danas ne želi plaćati svojim vojnicima. Ili krivo rečeno, samo vojnicima, jer oni definitivno nisu njegovi, niti on njihov. Njega ne vole niti njegovi suborci, jer kažu kako se prodao politici, niti podređeni, jer ne mari za njih. Čak ni za tanjur juhe vojnika, tj. cijeli obrok. No, Kotromanoviću to ne smeta, kao niti činjenica da je dvije godine bio na bolovanju i u tome vremenu, primao punu plaću.
Sada se počelo s premještajem vojnika u jedne jedinice u drugu, primjetivši opasnu zbilju. Naime ljudi su u nevolji što ih je snašla, postali homogeni, pa valja to "razbiti", jer se drugačije ne može vladati. Tako je odobrio naloge da se vojnike legalno premješta iz jedinice u jedinicu, jer svako malo netko da otkaz, ne mogavši izdržati torturu, koja se provodi nad njima. Slijede tužbe MORH-u. Da "veze rade", na dobroj frekvenciji dokazuje i "pojava" da se pozivaju vojnici koji zadovoljavaju uvjete za prijem u časničku školu. Prvo ih se obavijesti da kreću s obrazovanjem, potom dva dana nakon, otkazuje im se telefonski njihovo daljnje obrazovanje, bez ikakva obrazloženja. Kada je, dobronamjerno upozoren od strane pravnih službi MORH-a da radi van zakona i ustavnosti, Kotromanović je odmahnuo lakejski rukom. MORH i tako niti jednu nije dobio protiv svojih vojnika, a niti ministru upozorenom da radi van zakona nije stalo. Njegov odgovor na sve gore navedeno je "baš me briga, neće svi tužiti!", uskom krugu ljudi, što su čuli i oni van kruga "povjerljivih".
"On je ostvario san svakog neradnika, definitivno", kaže njegov bivši nadređeni dok je bio u Rakitju, spotičuči se, učivši strojni korak".