Foto: Ilustracija
> Prvi dan škole za više od pola milijuna školaraca
Jedna od važnijih ocjena koje se iznose je zaključak da kriza kroz koju hrvatska država i društvo prolaze već četvrt stoljeća neće i ne može prestati bez da se obrati pažnja na školstvo koje je u Hrvatskoj sustavno zanemareno proteklih desetljeća.
Nesposobnost, neprofesionalnost, nezainteresiranost, korupcija i politizacija na apsolutno svim razinama sustava doprinose potpunom kolapsu koji se proteklih godina ubrzava, a posljedice za Hrvatsku mogu biti katastrofalne. Vrlo nizak stupanj društvenog prioriteta uzrokuje katastrofalno niska ulaganja i nebrigu, a vlast, kako na državnoj, tako i na lokalnim razinama, uglavnom koristi ovaj sektor za postizanje političkih bodova. S druge strane, riječ je o najosjetljivijem sustavu u društvu čije promjene pokazuje najkratkoročnije posljedice za najmanje nekoliko godina, dok je dugoročne efekte moguće procijeniti tek nakon deset ili dvadeset godina.
Negativna selekcija i potpuno neprofesionalan sustav inspekcije proizveli su pasivnu i šutljivu većinu koja najčešće posao koji bi trebao biti iznimno kreativan radi rutinski. Također, pravila i propisi koji se proizvode u nadležnim institucijama od školstva su napravili sprdnju i postigli da ga se čak ni u ustanovama koje ga čine ne shvaća ozbiljno.
Činjenica da je Hrvatska objektivno na europskom začelju što se tiče obrazovanja je istovremeno i uzrok i posljedica ovakvog stanja. Presijecanje tog zatvorenog kruga je u interesu svih građana, uključujući i one koji ni na koji način ne koriste usluge sustava, ali zato koriste usluge radnika i stručnjaka koji su iz tog i takvog sustava proizašli.
Prema udruzi Nastavnici organizirano, hrvatski obrazovni sustav karakteriziraju tri ključne osobine: birokratiziranost, neefikasnost i zastarjelost.
Postupci ravnatelja često graniče s kriminalom
Ravnateljski kadar u prevelikom je omjeru ovisan o politici - državnoj, ali još više lokalnoj - što u konačnici znači da je vezan stranačkim, političkim ili rođačko-prijateljskim (osobnim) interesima u svojoj lokalnoj zajednici.
U nemalom broju slučajeva to znači da je osoba na ravnateljskom mjestu direktno postavljena po političkom ili osobnom kriteriju i da joj je u upravljanju školom interes učenika daleko od prvog prioriteta. Također, postupanje nezanemarivog broja ravnatelja graniči s kriminalom, dok u nekim slučajevima tu granicu i prelazi. U većini ostalih slučajeva sve ovo znači da ravnatelj, ma koliko dobronamjeran bio, mora balansirati između svih spomenutih (stranačkih, političkih, osobnih...) kriterija kako bi uopće osigurao normalno funkcioniranje institucije, što se opet, pogotovo u sprezi s ostalim faktorima, izrazito negativno odražava na pedagoško i psihološko stanje škole na svim razinama.
Obrazovanje, a ne ćirilica, ustaštvo i partizanstvo
"Jednostavno, dok javnost nije svjesna da je temeljno i osnovno obrazovanje, a ne pitanje Haaga, ćirilice, vjeronauka, ustaša i partizana i ostalih kvazipolitičkih opcija, ona ključna stvar koja diktira kako će se u državi živjeti u budućnosti, ni političari nemaju razloga posvetiti se problemu obrazovanja, kao što ni mediji nemaju interesa baviti se takvim temama izvan povremenih skandala i pojedinačnih slučajeva koji samo dokazuju očigledno, a to je da sustav ne funkcionira. U takvoj situaciji, jedino što se može prognozirati je nastavak kolapsa obrazovanja, a za njim i gospodarstva, pravnog poretka, društvene svijesti, a nakon svega toga i društva u cjelini.", stoji u izvješću.
Cijelo izvješće možete pročitati ovdje