Tko je špijun kojega Kolinda želi pokraj sebe?

Foto: SOA, shutterstock

"ON JE izvrstan operativac", rekao mi je, o Josipu Buljeviću, današnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u jesen 2008. godine. Tada je, netom po ubojstvu Ivane Hodak, Tomislav Karamarko od šefa hrvatskih špijuna napredovao do šefa hrvatskih pendreka. Na mjestu ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije naslijedio ga je Buljević, splitski kadar i nekadašnji šef operativaca ugašene Protuobavještajne agencije. Za razliku od drugih šefova obavještajaca koji su uživali privlačiti medijsku pažnju Buljević je bio povučen. Nije volio ni kamere, ni fotografije, ni novinare kao takve. Pomalo čudno za bivšeg studenta novinarstva i novinara honorarca kojemu je rat prekinuo karijeru. Ili možda i nije tako čudno. Najveći prezir i zazor prema profesiji često pokazuju bivši, razočarani i ogorčeni novinari.

Buljević se sa svakom promjenom vlasti dizao za stepenicu više

Buljevićeva obavještajna karijera nije bila blistava iako je postupno i uporno napredovao. Kako su se smjenjivale garniture na vlasti i Službe mijenjale imena Buljević se sa svakom promjenom dizao za stepenicu više. Nije mu štetilo što je radio pod šefovima koji su, kad se HDZ-ova vlast plašila medija, naređivali praćenje i zastrašivanje novinara. Dapače. Za vrijeme vlade Ivice Račana i ravnatelja policije Ranka Ostojića napredovao je do šefa splitske podružnice Službe za zaštitu ustavnog poretka. Ponovna promjena vlasti donijela mu je još jedno napredovanje.

Po pobjedi Ive Sanadera postao je glavni operativac POA-e. I na tom je mjestu napravio prvu veliku grešku u karijeri. Naredio je svojim podređenima da pokušaju nagovoriti ili ucijeniti nezaposlenu novinarku Helenu Puljiz da za njihov račun špijunira svoje kolege i političare, posebno tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Jednog od agenata koji su je ispitivali i nagovarali na suradnju poznajem. On i danas tvrdi da je Helena Puljiz bila legitimna meta obrade; prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Bez obzira na naše poznanstvo u njegovu tvrdnju ne vjerujem, a i da vjerujem s onima koji su prijetnja nacionalnoj sigurnosti se razgovara drukčije.

Izbio je silan skandal zbog kojeg je morao otići ravnatelj POA-e Joško Podbevšek, a ime Helene Puljiz postalo je sinonim za obavještajnu represiju nad medijima za koju smo vjerovali da je nestala s imenima Smiljana Reljića i sličnih špija. No, Buljeviću ni to nije naškodilo. Dočekao je novog šefa, Tomislava Karamarka, čije imenovanje je Stjepan Mesić rado potpisao. Tadašnji predsjednik vjerovao je i tada, i još godinama poslije, da je Karamarko njegov čovjek. Kako je rado dozvolio njegovo ustoličenje na mjesto ravnatelja POA-e, tako je bio jako zadovoljan kada ga je ustrašeni Ivo Sanader mandat kasnije imenovao ministrom unutarnjih poslova.

Milanovićevo spašavanje "izvrsnog operativca"

Najveći uspjeh dvojca Karamarko – Buljević bilo je lociranje Ante Gotovine i njegovo uhićenje na španjolskom teritoriju. POA je u međuvremenu postala SOA, a s odlaskom Karamarka u ministarsku fotelju Buljević je postao njen ravnatelj. I tamo je ostao do 2012. godine kada ga Milanović šalje za generalnog konzula u Los Angeles. Formalno je to mjesto bilo nekoliko stepenica niže, međutim zapravo se radilo o spašavanju "izvrsnog operativca". Buljeviću je istekao mandat na čijem se koncu našao u još jednoj ozbiljnoj aferi. Njegov telefonski broj našao se, navodno pogreškom, među brojevima koje je policija prisluškivala. Kada je Buljević to doznao alarmirao je sve koje je trebao alarmirati, ali alarm se čuo i u Večernjem listu, novinama u kojima je on davno, toliko davno da se tome ne može pripisati nikakav značaj, honorarčio.

Večernji list, odnosno njegova tvrtka majka Styria, upravo je bila u pregovorima sa Slavkom Linićem od kojeg su tražili da im oprosti dio poreza. Linić je to uporno odbijao, a čovjek, koji je siva eminencija lista i za kojeg se po Zagrebu priča da je svojevremeno imao ozbiljne veze s njemačkom obavještajnom službom BND, je jednako uporno navaljivao. Bio je toliko nametljiv da mu je Slavko Linić u jednom trenutku zaprijetio: "Ako me još jednom nazoveš prijavit ću te policiji!". Ovaj mu je uzvratio: "Policiji? Vidjet ćeš ti tko je policija!". I u Večernjem je listu nekoliko dana kasnije osvanuo "Hrvatski Watergate", afera o navodnom prisluškivanju, a zapravo izlistavanju poziva što oporbenih političara, što gospodarstvenika te već navedenog Buljevića. Navodno je Buljevićev broj nezakonito dopisan na popis osoba čije kontakte je trebalo provjeriti, baš kako je Miroslav Tuđman dvije godine kasnije dopisao brojeve Milijana Brkića i Milana Bandića tražeći podatke prisluškuje li ih se. To što su podaci o izlistavanju poziva osvanuli u medijima nije naškodilo Buljeviću, baš kao što mu uz svu silu agenata kojima je zapovijedao nisu naškodili ni bijegovi preko granice Branimira Glavaša i Ive Sanadera, niti otkrića o brojnim srpskim kriminalcima koji su se mirno šetali Zagrebom, među njima i oni kojji su osuđeni za ubojstvo Ive Pukanića. Buljević je ostao "izvrstan operativac" i vrijedan službenik kojeg država štiti.

Milanović Helenu Puljiz nije mogao naštampanu vidjeti

Premijer Zoran Milanović o Buljeviću je, kada ga je odlučio poslati u Los Angeles, rekao: "Mi ćemo se prema toj osobi tako odnositi, s uvažavanjem i nećemo dopustiti da ostane na ulici, izvan sustava i bude izložen na vjetrometini". Nije Zoranu Milanoviću tada palo na pamet zamjeriti davnu Buljevićevu naredbu pokušaja slamanja Helene Puljiz. Možda mu se zapravo Buljevićev postupak, koji je Republika Hrvatska kroz odštetu trebala platiti 130 tisuća kuna ali je Dinko Cvitan posljednjeg dana žalbenog roka prigovorio na presudu, i svidio. Milanović Helenu Puljiz nije mogao naštampanu vidjeti. Svjedočio sam njegovom telefonskom ispadu bijesa, a kakvi su to ispadi znaju brojni novinari, u kojem je urlao na jednog mog kolegu. Nije vikao zbog onoga što je taj moj kolega napravio ili napisao. Ne, u slušalicu mu je sipao otrov na račun Helene Puljiz. Ne sjećam se kojim ga je tekstom tako razbjesnila, ali se sjećam Milanovićeve rečenice: "Nastavi li tako bit će kruha gladna! Nigdje više neće raditi". Milanović je tada još uvijek bio šef opozicije i aspirant na mjesto premijera koje je u tom trenutku zauzimala Jadranka Kosor. Pokušavajući dešifrirati što je Milanović zapravo htio reći i zašto je baš moj kolega morao saslušati furiozni govor zaključili smo da je to bilo ne baš suptilno upozorenje: "Pazi da ne napraviš što i ona".

Buljević ovih dana napušta diplomatsku službu i trebao bi preuzeti mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost izabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Još jedna promjena vlasti i još jedno napredovanje. Teško da će ga u tome spriječiti apel Helene Puljiz koja predsjednicu upozorava kakvog čovjeka vabi u svoj ured. Ona je samo novinarka koju ni jedna garnitura ne voli, a on je čovjek za sva vremena. Izvrstan operativac za kojeg je Zoran Milanović rekao: "Takvi ljudi koji su bili u vrhu hrvatske obavještajne zajednice, ako se nisu ogriješili o zakon, a nema naznaka da jesu, bit će zaštićeni od hrvatske države u svakom smislu".

Vojislav Mazzocco, inokosniorgan.wordpress.com/

 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala ..