IVICA RAČAN imao je Dražena Budišu, a Zoran Milanović ima Radimira Čačića. Kao glavnog partnera i kao dežurnog negativca.
Nakon serije verbalnih ispada, kadrovskih pogrešaka i javnog prepucavanja, Čačić je i službeno te nadasve uvjerljivo, osvojio titulu najomraženijeg člana Kukuriku vlade.
Popis se rastegnuo
Pretpostavljalo se da će uteg biti prometna nesreća u Mađarskoj, a na kraju se taj popis malo rastegnuo: imenovanje osuđenog Srećka Ferenčaka u NO Janafa i ocjena kako se radi o političkoj presudi, zatim HNS-ovo osvajanje Janafa, pa kandidiranje Tomislava Dragičevića za Nadzorni odbor Ine, a sada i svađa s ministricom Mirelom Holy, pa čak i stranačkom kolegicom Vesnom Pusić.
Čini se previše za prvih 50 dana mandata.
HDZ na čelu, za njima Čačić
Ali ustvari, ispada sasvim dovoljno da bi se Čačić u anketama priključio koloni HDZ-ovaca na popisu najnepopularnijih političara.
Sve to zvuči prilično loše, ali opet sasvim očekivano. Jer, kad se to Čačić trudio biti simpatičan?
S druge strane, nije ni svako zlo za zlo, barem što se tiče SDP-a. Zoran Milanović u tim istim anketama puše za vrat neprikosnovenom Ivi Josipoviću na listi najpopularnijih političara.
Zvuči sjajno, a možda baš i nije. Jer, što nam poručuje premijer koji se svima želi svidjeti?
Bahata uzdanica
Uoči parlamentarnih izbora, Radimir Čačić je kod dobrog dijela Kukuriku birača kotirao kao jedna od glavnih uzdanica nove Vlade. Znalo se da je bahat i bezobziran, kao što je bio u odnosu prema ministrici Holy, da je suptilan kao bager, kao što je bio u slučaju požurivanja Zakona o stečaju.
Znalo se da se neće previše obazirati na primjedbe u vezi imenovanja stranačkih ljudi, pa čak i nepravomoćno osuđenih, iako se baš nije znalo da će presude protiv svojih ljudi proglašavati političkim procesima i vršiti pritisak na sud.
Kvragu i popularnost
Ali barem je uvijek tvrdio da ova Vlada, ako želi biti uspješna, ne smije biti popularna. A zanimljivo, to isto uoči izbora govorio je i Dražen Budiša.
Bivši šef liberala u Račanovoj je vladi izborio status glavnog negativca: onoga tko podriva vladu, sabotira je iznutra i kritizira izvana, onoga tko je remetilački faktor i na kojeg je usmjerena sva kritika medija i javnosti.
Time je uspio barem malo skrenuti fokus s premijera Račana.
Tko pljune Čačića, pobjednik
Čačić se sada našao u sličnoj poziciji. On je taj koji čeka presudu za pogibiju dvoje ljudi, on je taj koji se svađa s ministrima, on kompromitira Vladu, on gura svoje ljude iza premijerovih leđa, na njega se koncentrira sva paljba medija i javnosti. Na ovoj sjednici Vlade vidjelo se da ne može izgubiti onaj tko pljune prema Čačiću.
A Milanović postojano radi na svojoj popularnosti.
Čačić je sam kriv
Naravno da je Čačić velikim dijelom za to sam kriv. Kao, recimo, za neukusno patroniziranje ministrice Holy izjavom da "ne zamara svoju glavicu tim problemom", iako je u tom sporu bio u pravu, što mu je na sjednici Vlade priznao i premijer Milanović.
Ali isto tako, nije zaslužio da mu Vesna Pusić na sjednici Vlade prigovori da nije njezinu ministarstvu poslao prijedlog Zakona o stečaju, što mnogi tumače kao njezin korak k osvajanju HNS-a.
Ministri kao Bečki dječaci
Zapravo, u općoj pomami svih ministara (s izuzetkom Slavka Linića) da se što više svide građanima, plasirajući spektakularna obećanja ili pak skrivajući se od očiju javnosti, Čačićeva nepopularnost još više dolazi do izražaja.
Ili možemo to reći i ovako: pored ovakvog Čačića, svi ostali izgledaju kao Bečki dječaci.
Ipak, za razliku od Račanova koalicijskog partnera, Milanovićev glavni partner ima mnogo zahtjevniju ulogu u Vladi. Čačić je zadužen za podizanje prihodovne strane proračuna, za investicije, otvaranje radnih mjesta, podizanje BDP-a. Te kvalitete spremni su mu priznati čak i oni koji ga ne vole.
Što ako Čačić ode?
Budišin odlazak iz koalicije (i kasniji nestanak s političke scene) nije nanio veliku štetu Račanovoj vladi. Štoviše, omogućio je Račanu da dobije novi mandat i učvrsti svoju poziciju premijera. Sve do neslavnog kraja.
Eventualni Čačićev odlazak mogao bi mnogo snažnije zatresti Vladu. Ako ode zbog presude, Milanovića će mnogi kritizirati zašto je koalirao sa čovjekom koji odlazi u zatvor. Ako, pak, svojevoljno ode zbog velikog neslaganja, Milanovića bi se moglo prozivati zašto ga nije izbacio ranije. I samim time premijer bi preuzeo ulogu onoga na kojeg se usmjeravaju kritike javnosti.
Kako je lakše?
Osim ako Zoran Milanović ne bude taj koji će izbaciti Radimira Čačića. Za to se u ovoj igri ipak dobije najviše bodova.
I stoga evo dileme za kraj: je li premijeru Milanoviću lakše sa Čačićem ili bez njega?