Patrice Lumumba, prvi zakonito izabrani premijer Demokratske Republike Kongo, tragično je ubijen 17. siječnja 1961. godine, manje od sedam mjeseci nakon što je Kongo stekao neovisnost 30. lipnja 1960. Kako je pisao The Guardian, u ovo ubojstvo su bili umiješani ljudi iz vrha SAD-a i Belgije.
Ubijen je uz pomoć kongoanskih suradnika i belgijskog odreda smrti. Belgijski povjesničar Ludo De Witte nazvao je ovaj zločin "najvažnijim atentatom 20. stoljeća" zbog njegove dalekosežne povijesne i političke važnosti.
Tko je bio Patrice Lumumba?
Lumumba je bio karizmatičan vođa, koji se zalagao za istinsku neovisnost Konga, nacionalno jedinstvo i potpunu kontrolu nad prirodnim resursima zemlje. Njegova vizija bila je da bogatstvo Konga bude iskorišteno za dobrobit naroda, a ne za interese zapadnih sila. Međutim, u kontekstu Hladnog rata, zapadne sile, osobito SAD i Belgija, smatrale su ga prijetnjom svojim strateškim interesima.
Kongo, bogat ključnim sirovinama poput uranija, koji je korišten u izradi prvih atomskih bombi, bio je od iznimne važnosti za zapadni blok. Strah da bi resursi Konga mogli pasti pod utjecaj Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika doveo je do toga da su zapadne sile iskoristile sva sredstva kako bi neutralizirale Lumumbu.
Belgijski odred smrti uhvatio ga je na putovanju pa ga mučio po raznim zatvorima u nehumanim uvjetima. Zatim su ga ubili, a njegovo su tijelo otopili u kiselini. Na vlasti nije bio ni tri mjeseca.
Aktualan i 60 godina nakon ubojstva
Politička situacija u Kongu bila je izrazito nestabilna. Zemlja je bila podijeljena na četiri odvojene vlasti: središnju vladu u Kinshasi (tada Léopoldvilleu), rivalsku vladu Lumumbinih sljedbenika u Kisanganiju (tada Stanleyvilleu) i secesionističke režime u bogatim pokrajinama Katanga i Južni Kasai.
Lumumbina eliminacija omogućila je zapadnim silama da podrže prozapadni režim u Kinshasi i konsolidiraju vlast nad cijelim Kongom. Do 1963. godine završene su secesije Južnog Kasaija i Katange, ali problemi zemlje ostali su itekako prisutni.
Lumumbino ubojstvo važna je tema u javnom diskursu u DR Kongu i danas. Smatra se "izvornim grijehom" zemlje jer je spriječilo ostvarenje ideala nacionalnog jedinstva, gospodarske neovisnosti i panafričke solidarnosti, koje je Lumumba zagovarao.
Njegova smrt izazvala je val nezadovoljstva i masovni pokret za tzv. drugu neovisnost, koji su predvodili njegovi bivši suradnici. Iako je taj pokret privukao radnike, studente, nezaposlene i seljake, vodstvo Nacionalnog oslobodilačkog vijeća (CNL), među kojima su bili Laurent-Désiré Kabila i Christophe Gbenye, više se bavilo vlastitim interesima nego dobrobiti naroda.
Isprika je stigla tek 2002.
Premda se o belgijskoj i američkoj involviranosti pričalo još tijekom 1960-ih, belgijska vlada uputila je ispriku DR Kongu tek 2002., tri godine nakon što je policijski službenik Gérard Soete priznao svoju umiješanost u Lumumbinu smrt.
Također je otkrio da je Lumumbino tijelo otopljeno u kiselini kako ga ne bi mogli pronaći. Prema izjavama američkih i belgijskih suradnika iz 1960., Lumumba je "pobjegao iz zatvora".
Najvažnija Lumumbina ostavština je ideal nacionalnog jedinstva. Postao je najvažniji domaći heroj, a u Središnjoj Africi o njemu se raspravlja i 60 godina nakon njegove smrti. Jugoslavija je još tijekom Hladnog rata osudila Belgiju i Zapad, a kritika je ovjekovječena Ulicom Patrisa Lumumbe, koja se i danas nalazi u istočnom dijelu Beograda.