TEORIJSKA astrofizičarka Katie Mack s državnog sveučilišta Sjeverna Karolina komentirala je snimke NLO-a koje je nedavno službeno objavio Pentagon.
Naime, američke vlasti su krajem travnja službeno objavile tri kratke snimke koje pokazuju neidentificirane leteće objekte (NLO), a koje je prije toga objavila jedna privatna kompanija. Snimke pokazuju objekte koji se kreću nevjerojatno velikom brzinom. Dva videozapisa sadrže i reakcije članova američke vojne flote koji u strahu komentiraju kako brzo se objekti kreću.
Astrofizičarka piše za Scientific American kako ne namjerava osporiti vjerodostojnost snimki.
"Ne zbog toga što mislim da se radi o vanzemaljcima. Čak ni zbog toga što mislim da se ovi objekti ne mogu objasniti. Jednostavno, kao astrofizičarka, nemam za to motivaciju jer to zapravo nije moje područje. Zato ni drugi astrofizičari nisu puno komentirali ove snimke.
To ne znači da mi mislimo da vanzemaljci ne postoje. Koliko znam, većina misli suprotno. Život na našem planetu vjerojatno je nastao kao posljedica ekstremnih uvjeta na ranoj Zemlji, možda u blizini podmorskog hidrotermalnog izvora, gdje su se počele spajati zalutale aminokiseline i stvarati prve jednostanične organizme.
Ima puno razloga da vjerujemo kako takvi uvjeti mogu postojati i drugdje u svemiru - možda čak i na nekom drugom planetu unutar našeg Sunčevog sustava. Na Marsu je prije moglo biti života jer je u prošlosti imao gušću atmosferu i tekuću vodu na površini. Jupiterov mjesec Europa i Saturnovi Titan i Enkelad također možda sadrže život“, piše Mack, koja se inače bavi proučavanjem tamne tvari, crnih rupa i formiranja ranih galaksija.
Našoj najbržoj letjelici trebalo bi 70.000 godina do najbliže zvijezde
"No, za sada nismo uočili nikakve dokaze koji upućuju na to da postoje razvijena vanzemaljska društva s naprednom tehnologijom koja bi mogla konstruirati objekte što smo vidjeli na ovim snimkama. Kada astronomi traže život drugdje u svemiru, ne oslanjaju se na priče iz znanstvene fantastike, već na logiku utemeljenu na onome što znamo o zvijezdama.
A jedna stvar koju sigurno znamo jest da je svemir nevjerojatno velik. Zvijezda koja je najbliža našem Suncu, Proksima Centaura, udaljena je od nas više od 4 svjetlosne godine, a našoj do sada najbržoj svemirskoj letjelici trebalo bi oko 70.000 godina da dođe do nje. Čak i da neka vanzemaljska civilizacija ima brže letjelice, razumno je za pretpostaviti da će prvo poduzeti bržu i pristupačniju opciju i poslati elektromagnetski signal. Ili bi možda u vlastitom dvorištu izgradila neku veliku, očiglednu strukturu koja apsorbira elektromagnetsko zračenje. Projekt SETI tražio je oba dokaza, a za sada nije imao sreće“, dodala je astrofizičarka.
"Ovdje ćemo najvjerojatnije naći vanzemaljce"
"Tijekom godina bilo je nekoliko nagovještaja o fenomenima za koje su astronomi smatrali da bi zapravo mogle biti vanzemaljske konstrukcije - čudna zatamnjenja na poznatim zvijezdama ili, primjerice, međuzvjezdani asteroid. Otvoreni smo za takve mogućnosti. Kada u svemiru naiđemo na nešto jako neobično, raspravljamo o tome i radimo izračune. No za sada obična planetarna znanost može bolje objasniti mnoge neobične fenomene nego vanzemaljska tehnologija. Naravno, ako se pojave dodatni dokazi o bićima na drugim planetima, odmah ćemo skočiti na to i istražiti.
U međuvremenu, nastavljamo potragu za vanzemaljcima koji ne šalju signale i ne grade strukture. Vanzemaljski život ćemo najvjerojatnije naći ako promatramo egzoplanete, brojne planete koji kruže oko drugih zvijezda. Upravo smo došli do te razine da možemo registrirati kemijski sastav atmosfere nekog egzoplaneta. Ako možemo izravno opaziti egzoplanet ili vidjeti njegov prolazak ispred zvijezde, možemo pretraživati spektar njegove svjetlosti kako bi uočili tragove kemijskih spojeva koje mogu proizvesti jedino biološki organizmi, poput mikroba, gljiva ili nekih većih organizama“, smatra Mack.
Neobičan skup spektralnih linija
"Mada su ovakva istraživanja u ranoj fazi, lov na biološke signale jedan je od najuzbudljivijih projekata današnje astronomije. Kada konačno u svemiru pronađemo drugi život, dokaz o njegovom postojanju će se vjerojatno sastojati od neobičnog skupa spektralnih linija koje se vide u svjetlosti matične zvijezde, a koja se odbija ili filtrira kroz atmosferu jednog dalekog i nedodirljivog svijeta.
Naravno, postoji mala mogućnost da nas posjećuju tehnološki napredni vanzemaljci koji iz nekog razloga s oprezom izbjegavaju svaki sustav nadgledanja neba koji imamo i koji ne ostavljaju nikakav vidljivi trag osim nekoliko zbunjenih pilota.
Mislim da je takva vjerojatnost izrazito mala i da bi me u to moglo uvjeriti mnogo više dokaza od nekolicine zrnatih snimaka. Čak i ako bih htjela potrošiti vrijeme da iskopam priručnike za kameru aviona zrakoplovne mornarice i odredim geometriju leta, moja bi jedina nagrada vjerojatno bila duga i naporna rasprava s posvećenom publikom koja se proteže u spektru od onih koji misle da su NLO-i zabavna ideja do onih koji ozbiljno pokušavaju dokazati da su posjete vanzemaljaca stvarni događaji.
Dakle, s isprikama onima koji bi htjeli da ja i moji kolege skočimo u ove vode, mislim da ćemo se zasad ipak većinom zadržati na našem terenu – svemirskim prostranstvima. Tamo gledamo u veliki, veliki svemir i čitav niz svjetova. Možda jedan od njih krije nešto nevjerojatno“, zaključila je Mack.