NAPAD Rusije na Ukrajinu, napetosti u Južnom kineskom moru i oko pitanja Tajvana, rat u pojasu Gaze i rast broja vojnih sukoba u Africi snažne su indikacije da je došao kraj relativnog mira u svijetu. Većina država zadnjih se godina ubrzano naoružava, poglavito one u Europi koje desetljećima nisu dovoljno ulagale u svoje vojske.
U obnovu vojnog arsenala krenula je i Hrvatska. Nakon borbenih aviona Rafale, protuzračnog sustava Mistral, helikoptera Black Hawk, protuoklopnih vođenih raketa SPIKE i borbenih vozila Patria, kreće se u nabavu topničkog sustava HIMARS.
Prema neslužbenim informacijama do kojih je došao Jutarnji list, Hrvatska dvije godine pregovara s SAD-om oko kupnje novog sustava HIMARS, a završetak nabave se očekuje u roku od četiri godine.
Zbog vala kupnji oružja zadnjih godina u javnosti se stvorio dojam da se Hrvatska intenzivno naoružava, ali podaci pokazuju da je to naoružavanje bitno manje nego u ostalim državama Europe. Susjedna Mađarska i Srbija zadnjih godina puno više povećavaju vojne troškove i one su među državama koje prednjače po tom pitanju u Europi.
Što je HIMARS?
HIMARS je pokretan topnički sustav zemlja-zemlja na kotačima koji čine kamion, sustav za upravljanje vatrom te kontejner s kapacitetom od šest raketa. Razvijen je u drugoj polovici 90-ih godina, a proizvodnja je počela 2003. Proizvođač je Lockheed Martin Missiles and Fire Control, dio najveće korporacije koja proizvodi oružje na svijetu.
Na službenim stranicama Lockheed Martina navodi se da u svijetu postoji više od 600 sustava HIMARS s akumulirana 2 milijuna operativnih sati. U Europi ga imaju samo Poljska, Ukrajina i Rumunjska, i to odnedavno. Prvi je isporučen u Rumunjsku 2021., a nedavno je otvoren i centar za održavanje i popravke sustava HIMARS u toj državi.
Poljskoj je prvi isporučen sredinom svibnja ove godine. Kupnju HIMARS-a planiraju još Italija, Latvija i Estonija, a od država izvan Europe Tajvan, Australija i Maroko. Potražnja za HIMARS-om je toliko velika da je Lockheed Martin morao proširiti kapacitete proizvodnje sa 60 komada na godinu na 96 komada.
"Hrvatskoj treba praktički sve"
O razboritosti kupnje sustava HIMARS razgovarali smo s vojnim analitičarom Marinkom Ogorecom, koji smatra da je to ispravna odluka. "Činjenica je da Hrvatskoj trebaju sustavi dalekog dometa. Uostalom, Hrvatskoj treba praktički sve", smatra Ogorec.
"Nismo do sada imali ovakav tip naoružanja. Najbliže što imamo je stari sovjetski sustav GRAD. Ali on ima manji domet od HIMARS-a, manje je precizan i općenito manje učinkovit. Ovo je ustvari nastavak prebacivanja s istočne vojne tehnologije na zapadnu, što je poglavito započeto zamjenom MiG-ova Rafaleima.
Moja pretpostavka je da Hrvatskoj trebaju i dalekometni topnički sustavi. Imamo njemačke PzH 2000, ali njih je za sada malo i treba ih nabaviti daleko više. Oni bi trebali zamijeniti preostalo topništvo koje je znatno potrošeno u Domovinskom ratu. Zaključno, treba nam sve, a HIMARS je dobra opcija", tvrdi Ogorec.
Mađarska prva u Europi po rastu vojnih troškova, Srbija pri vrhu
Države Europe počele su se intenzivno naoružavati ne samo od invazije Rusije na Ukrajinu nego od okupacije Krima. Podaci Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira pokazuju da su neke države udvostručile vojne troškove od 2015., a dvije čak i utrostručile.
Susjedna Mađarska ostvarila je 2023. više nego trostruko veće troškove za vojsku u odnosu na 2015. (prema cijenama i tečaju iz 2022.). Prošle godine su iznosili 3.88 milijardi dolara (po tečaju i cijenama 2022.), a 2015. 1.15 milijardi dolara. To je najveći rast u cijeloj Europi, izuzmemo li Ukrajinu.
Litva je utrostručila vojne troškove (povećanje 208.7 posto), a Latvija povećala za 161.8 posto. Nakon njih dolazi Poljska, koja je 2023. potrošila 26.78 milijardi dolara (cijene i tečaj 2022.), a 2015. 11.33 milijarde.
Među deset država koje su najviše povećale vojne troškove je i susjedna Srbija, koja je 2023. potrošila 1.84 milijarde dolara na vojsku, a 2015. 0.9 milijardi dolara. Hrvatska je zabilježila blag rast od 31.2 posto, odnosno s 0.98 milijardi dolara 2015. na 1.29 milijardi prošle godine.
Države koje su u povijesti iskusile utjecaj Moskve najviše se naoružavaju
Iz podataka je jasno da su najveći rast vojnih troškova imale države s istoka i sjevera Europe. Okvirno, što je država dalje od Rusije, to je manje povećavala vojne troškove zadnjih godina. Ista zakonitost postoji i kada se gleda rast između 2019. i 2023., samo što Poljska zauzima prvu poziciju, a Mađarska drugu.
Za Litvu i Latviju je jasan razlog povećavanja vojnih troškova. Obje zemlje su u prošlom stoljeću bile pod centralnom vlašću Moskve/Sankt-Peterburga, nad njima se provodila rusifikacija, Litva graniči s Rusijom preko ruske eksklave Kalinjingrada, a Latvija ima veliku rusku manjinu. Nedavna povijest je pokazala da sve te čimbenike Rusija iskorištava kao opravdanje za vojni napad.
Poljska pak graniči s Bjelorusijom, de facto produžetkom Rusije pod vlašću diktatora. A njena povijest je pokazala da je uvijek na putu Rusije tijekom njenih pokušaja ekspanzije na zapad. Staljin je tek drugi vođa SSSR-a, na čije se nasljeđe današnja Putinova Rusija poziva, koji je napao Poljsku u 20. stoljeću. Prvi je bio Lenjin u Poljsko-sovjetskom ratu između 1918. i 1921.
Izdvaja se Mađarska, koja nema veliku rusku nacionalnu manjinu i ne graniči s Rusijom ili nekim od njenih satelita iako je u Mađarskoj revoluciji 1956. osjetila "čizmu Moskve", kada je SSSR poslao tenkove da uguši pobunu u tadašnjoj Mađarskoj.
Strah Poljske i Mađarske
Naš sugovornik Marinko Ogorec smatra da nema ništa čudno u tome što Mađarska radikalno povećava troškove za vojsku. "Mađari nisu u idealnim odnosima s Rusijom. Nisam siguran ni koliko je uopće moguće biti u dobrim donosima s Rusijom trenutno", pojašnjava.
"Orban procjenjuje da im je bolje oslanjati se na vlastite snage, a na tom tragu su i Poljaci. NATO je dobar zaštitni mehanizam, ali i Poljaci i Mađari sve više postaju svjesni da bi morali sami amortizirati početni udarac, dok ne profunkcioniraju NATO mehanizmi. Vjerojatno je to osnovni razlog zašto Mađarska toliko povećava izdvajanje za obranu", zaključuje Ogorec.
Unatoč dojmu koji se stvara u javnosti, podaci pokazuju da Hrvatska nije povećala vojne troškove razmjerno jako kao ostale države Europe. Rast od 31.2 posto između 2015. i 2023. je jedan od najmanjih, pa se ne može tvrditi da se Hrvatska naoružava značajno više od drugih država regije i kontinenta, već upravo suprotno.