Foto: FAH
VELIKA BRITANIJA izglasala je izlazak iz Europske unije.
I dok je prva polovica današnjeg dana bila ispunjena razočaranim izjavama od strane niza čelnika preostalih 27 članica EU-a, ton se od podneva počeo mijenjati - sve više europskih lidera, analitičara, novinara i političkih komentatora krenuo je isticati prednosti Europske unije bez Velike Britanije.
Ono što se za vrijeme britanske referendumske kampanje samo šaptalo u Bruxellesu i međunarodnim krugovima sada će, poput nadolazeće plime, preplaviti europski javni diskurs.
Činjenica je - Velika Britanija je u mnogim pogledima bila kočničar integracije i kohezije unutar EU-a, a Unija iz ovog raskida može izaći jača, tako što će pronaći snagu koja joj je potrebna da izvrši transformaciju na koju se (i predugo) čekalo.
Prve reakcije u političkim i financijskim sferama ukazuju na to da se pred Velikom Britanijom, ali i Europskom Unijom, nalazi period kratkoročne volatilnosti i neizvjesnosti. No, s one strane kratkoročnog, EU mora iskoristiti presedan gubitka Britanije (ovo je prvi put u povijesti Unije da se država članica odlučila na izlazak iz iste) kako bi inicirala korjenite promjene unutar te jedinstvene političke tvorevine.
Europskoj uniji su potrebne velike reforme
Problemi demokratskih deficita na koje se upozorava već godinama - udaljenost birača od Unije, slabljenje nacionalne parlamentarne kontrole, percepcija Unije među biračima kao birokratizirane megatvorevine, nezainteresiranost birača za samo EU te posljedična niska izlaznost na europarlamentarne izbore i malaksali europski identitet - nisu riješeni, a val porasta popularnosti antieuropskih i antimigrantskih stranaka diljem Europe djelomice je uzrokovan upravo tom nesposobnošću Unije da se približi Europljanima.
Brexit bi stoga mogao biti upravo onaj poziv na buđenje koji će ubrzati proces reformi te tako približiti Uniju građanima.
Vremena je malo - nakon globalne financijske krize i krize eurozone, EU se morao suočiti s migrantskom krizom, koja je u dijelu zemalja članica Unije dodatno dala zamaha jačanju euroskeptičnih opcija, a konzervativne nacionalističke opcije (poput onih na vlasti u Mađarskoj i Poljskoj), nastavljaju s mobilizacijom glasačke potpore putem javnih okršaja s Bruxellesom.
Lekcije iz povijesti
Ne treba zagrabiti daleko u europsku povijest kako bi se naišlo na primjere opasnosti koketiranja s nacionalizmom i šovinizmom. I dok se mane EU-a na svakom koraku glasno potenciraju, baština ideje o ujedinjenoj Europi danas je, kada se kontinent suočava sa sigurnosnim prijetnjama ukrajinsko-ruskog rata, rastuće terorističke ugroze, izbjegličkom krizom i nizom drugih izazova, važnija nego ikada.
Europski projekt od svojeg uspostavljanja omogućio je period mira i stabilnosti bez presedana na kontinentu. Uz sve svoje nedostatke i nedorečenosti, zemlje članice su kroz višeslojnu integraciju i uparivanje suvereniteta ostvarile značajan gospodarski napredak te zabilježile period dugotrajnog blagostanja i zbližavanja.
Novi izazovi pred nama traže i nova rješenja. Opstojnost Unije u konačnici ovisi o Europljanima, a vremena za čekanje više nema - ili će Unija pronaći način da se demokratizira i približi građanima, ili će entropijske euroskeptične silnice pronaći način da iskoriste njihovo nezadovoljstvo.
* Robin-Ivan Capar je nacionalni istraživač za jedan od vodećih europskih think-tankova - Europsko vijeće za vanjske odnose. Završio je postdiplomski specijalistički studij Prilagodbe Europskoj uniji na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a magistrirao je lingvistiku te talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.