Foto: Siniša Hančić/Pixsell; Montaža: Index (što je sve Todorić imao 2014. godine)
Iako iz kompanije negiraju da se nešto posebno događa - tvrde da je situacija normalna, i da uredno mogu servisirati sve svoje obveze - reakcija ulagača na odustanak od sindiciranog kredita za financiranje kratkoročnih obveza bila je burna. Cijena obveznice spustila se za 15 posto - na razine koje sugeriraju da ulagači, vlasnici njihovih obveznica, smatraju da je Agrokor u teškoj situaciji.
Todorić će nekoga morati pustiti u vlasničku strukturu
Todorić voli biti apsolutni gazda Agrokora pa je tako dugo bio 100-postotni vlasnik i odgađao javnu ponudu dionica (IPO), no to bi se uskoro, iz ranije navedenih razloga moglo promijeniti. Već nekoliko godina kroz medije se provlačila informacija da se Agrokor sprema na IPO. U igri su bile razne kombinacije, a nakon preuzimanja Mercatora, špekuliralo se da bi na Londonskoj burzi mogao biti izlistan Adria Retail - trgovački dio Agrokora koji bi se sastojao od Mercatora i Konzuma.
Bez obzira kao će na kraju izgledati "spašavanje" Agrokora, izvjesno je da se bliži dan kada će Todorić prestati biti jedini vlasnik najveće privatne kompanije u Hrvatskoj.
2014. Index je napravio ovu montažu: To je sve tada bilo u Todorićevom vlasništvu
Krajem 70-ih pokreće uzgoj cvijeća, a pravi biznis procvjetao 90-ih
Vratimo se sada nekoliko desetljeća unatrag da se prisjetimo kako je sve počelo.
Ivica Todorić u privatni biznis ulazi u drugoj polovici 70-ih godina nakon što mu se otac vratio iz zatvora gdje je bio zbog krađe 6 milijuna njemačkih maraka iz Agrokombinata u kojem je bio direktor. Pokreću proizvodnju cvijeća i sadnica.
No pravi Todorićev uspon kreće za vrijeme najgoreg rata, 90-ih godina, kada kroz privatizaciju preuzima neke od najvažnijih tvrtki iz prehrambenog sektora.
Agrokor kao dioničko društvo počelo je raditi 1989. godine a prva akvizicija bila im je tvornica za preradu soje u Zadru. Nakon toga, 1992. godine Todorić postaje većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade, a godinu dana kasnije preuzima tvornicu ulja Zvijezda i DIP Turopolje. Nastavlja širenje te 1994. godine u njegov sustav ulaze Ledo, Konzum, Silos - mlinovi, Bobis i Solana Pag.
Agrokor nakon ovih svih akvizicija mijenja organizacijsku strukturu te 1995. postaje "Agrokor koncern".
Nakon par godina pauze od akvizicija 1998. godine postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino d.d. poznatije kao "Podrum Mladina“, a iza toga, 1999. godine tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci spaja u kompaniju PIK Vinkovci d.d.
Kreće širenje na susjedne zemlje
Kreće širenje na susjedne zemlje, te 2000. godine kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka, i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo – Čitluk. Nakon toga, 2003. godine kupuje 55,49% dionica srpskog Frikoma, te 51% udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo.
U Hrvatskoj 2004. godine kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika i Slobodu iz Osijeka.
Osim toga, širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo kft Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11% dionica porečke Agrolagune.
Vraćamo se u Srbiju gdje 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina, i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. Slijedi ulazak u vlasničku strukturu Tiska d.d. 2007. godine, a kasnije, 2009. godine Konzum osniva Kozmo d.o.o. čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima. Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.
Za preuzimanje Mercatora založio 75 posto Agrokora
Najveća Todorićeva akvizicija je slovenski trgovački lanac Mercator. Transakcija je finalizirana 2014. godine te je Agrokor za 550 milijuna eura preuzeo najveći slovenski trgovački lanac
Vrlo rizičan potez za našeg Gazdu za zatvaranje te transakcije morao založiti tri četvrtine Agrokora. Za preuzimanje Mercatora Todorić je izdao tzv. PIK zajam u vrijednosti od 475 milijuna eura. Radi se o kompleksnom financijskom instrumentu koji kompanije izdaju ako su im nedostupni drugi izvori financiranja. Ovaj tip financiranja, u slučaju neplaćanja, vjerovnicima omogućava brz i jednostavan ulazak u vlasništvo, kroz stjecanje starih ili novih dionica. Taj dug na naplatu stiže 2018. godine. Ako ga Todorić ne uspije vratiti ostaje bez dobrog dijela vlasništva u kompaniji.