NAKON što je zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić u samo nekoliko rečenica otkrila horor u hrvatskom zdravstvu kroz koji prolaze žene, pozvali smo čitatelje da nam jave svoja strašna iskustva iz hrvatskih bolnica.
Ministar Kujundžić danas nije izgubio povjerenje sabora, kao što nije podnio ostavku nakon što je mladić umro na cesti u Zaprešiću, bez obzira što je javnost zahtijevala njegov odlazak.
I tada smo pozvali ljude da nam jave probleme s kojima su se susretali u hrvatskom zdravstvu. Svejedno, i nakon užasnih priča koje smo objavili, Kujundžić, glavni odgovorni za resor zdravstva, grčevito se tada držao za fotelju, kao što se grčevito drži i danas.
Imate li i vi horor priču o hrvatskom zdravstvu? Pošaljite nam je (anonimno ili ne) na desk@index.hr ili u inbox naše Facebook stranice. Objavit ćemo ih i na taj način upozoriti javnost na užase koji se događaju u hrvatskom zdravstvu.
4 liječnika ne vide da nema ruke
"4 liječnika u Merkuru, na 4 ultrazvuka nisu vidjela da beba u trudnoći nema ruku.
Imamo 11 ultrazvuka s datumima i potpisima u kojima piše anatomija bebe uredna.
2 godine nitko nije nazvao i pitao kako je dijete koje je rođeno bez ruke, a pročelnik Merkura se kleo da će nam pružiti svu potrebnu pomoć....Raspitali smo se o eventualnoj tužbi protiv bolnice, rekli su da nećemo nać nijednog liječnika u Hrvatskoj da svjedoči. Rekli su nam da će nas koštati 30-tak tisuća eura i da ćemo možda dobiti 10-tak tisuća kuna zbog krivog informiranja i duševne boli."
"Najbolje je sve izvaditi"
"Majka (rane pedesete) je 2015. bila na pregledu u Petrovoj gdje je ustanovljeno da ima veći miom, a doktor "mrtav hladan" nakon 5-minutnog pregleda "zaključio" kako je najbolje sve to izvaditi jer eto, više neće imati djece.
Pod "sve" je mislio i maternicu i jajnike u kompletu.
Tjedan dana kasnije odveo sam majku u privatnu polikliniku na pregled, doktoru nije bilo logično čemu vaditi jajnike koji su apsolutno zdravi, zahvat je bio desetak dana kasnije, uklonjen je samo miom. Cijena: oko 4000 eura."
Kurva jer koristi pilule
"Bila sam kao studentica na pregledu kod ginekologa u Domu zdravlja u Zagrebu. Dok sam gola i raskrečena ležala na stolu, neki muškarac je ušao u ordinaciju. Ginekolog mi je objasnio da je to njegov prijatelj koji je pedijatar i da se ne trebam ništa sramiti.
Također, kao studentica sam bila na pregledu kod ginekologa u istom tom Domu zdravlja za kontracepcijske pilule. Tzv. liječnik me nazvao kurvom jer se mnoge žene bore sa neplodnošću, a ja kurva bi pila pilule."
"Jel on malo emotivan?"
"Brat je ovog rujna imao upalu slijepog crijeva te je operiran u našičkoj bolnici. Četiri dana kasnije je otpušten kući sa temperaturom, bez pregleda krvne slike i bez prepisanih antibiotika. Tri dana mu se temperatura ne spušta te počinjemo dizati paniku i vodimo ga nazad u Našice gdje ga prima kirurg koji se u tom trenu našao, kirurgov zaključak je bio da se površinska rana malo ugnojila te je očistio ranu na način da je bratu zabio skalpel u trbuh na živo bez ikakvog upozorenja da se "to malo iscijedi". Brat tvrdi da je bol bila strašna. Kirurg mu je tada rekao da "sjedne malo vani dok ne dođe k sebi prije puta kući". Brat je tada zaista zgrčen u bolovima sjedio vani i nije mi ni mogao objasniti što se dogodilo.
Sasvim slučajno nailazi kirurg koji ga je operirao i daje vrlo domišljatu opasku "što je sad njemu, jel on malo emotivan?". Objasnio nam je da postoji mogućnost da dok se vadi slijepo crijevo da samo slijepo crijevo dodirne ranu i tako prenese bakterije i rana se upali, što se meni osobno čini kao potpuno neprihvatljivo. Rečeno nam je da se sutra vratimo na kontrolu.
Sutra se vraćamo u bolnicu i tek onda brat dobiva potpuno novu dijagnozu, da postoji nekakva nakupina nečega na mjestu gdje je crijevo operirano i da to treba punktirati, ali to oni ne mogu u Našicama nego se mora prebaciti u KBC Osijek. To se događa oko 13h i u Osijeku prolazi cijeli dan samo u proceduri prijema. Tek sutra dan mu se vadi krv i CRP na krvnoj slici pokazuje preko 170! Napominjem da se ovo događa punih 5 dana nakon što je pušten iz bolnice u Našicama.
Liječnici u Osijeku ne pronalaze ništa za punktirati, nego pronalaze upalu crijeva. Liječenje antibioticima u bolnici je trajalo još punih 9 dana.
Laički se zaključuje da je on pušten iz bolnice sa upalom crijeva koja se fino "kuhala" 5-6 dana umjesto da se to otkrilo na vrijeme i riješilo kroz dodatnih dan-dva u bolnici ili uz prepisane antibiotike. Od rutinske operacije su uspjeli napraviti cirkus koji je trajao skoro 20 dana. Tu se radi i o danima kada ništa nije jeo ni pio, jake mučnine i povraćanja žuči od jakih antibiotika i općenite iscrpljenosti tijela od koje se još nije u potpunosti oporavio."
"I ondje počinje horor"
"Moja je majka prije nekoliko godina ima nesreću u kojoj je vozilo naletjelo na nju. Pala je i udarila glavom. Imali smo sreću da je hitna pomoć u našem mjestu odlična pa su doista brzo došli i odlučili ju, zbog udarca glavom, poslati u Rijeku. I ondje počinje horor.
Zaprimljena je na hitnu pomoć u Rijeci kasno navečer gdje je nekoliko sati ležala, uz još nekoliko ljudi, u praznim noćnim hodnicima. Iako je moja sestra bila ondje i tražila i doktore i sestre, oni su se uporno oglušivali na sve. Jednostavno ili nisu imali vremena (što je bilo čudno jer nikakve "akcije" nije bilo) ili im se nije dalo jer je bilo gluho doba noći. Bila sam na telefonu sa svojom sestrom cijelo vrijeme i kada smo shvatile da nitko ne reagira, odlučile smo biti upornije. Nju nitko nije doživljavao iako je stalno tražila pomoć.
Tako sam oko 3 sata ujutro, u čistom očaju, nazvala hitnu pomoć u Rijeci, tražila doktoricu koja je bila zadužena za ovaj slučaj i rekla joj da, ako se ponovi riječki slučaj u kojem osoba koja je udarila glavom umre zbog njihovog zanemarivanja i ignoriranja, tužit ću ih do svoje smrti. U tome se trenutku doktorica (inače mlada i neiskusna i, jako zanimljivo, podrijetlom iz našeg mjesta) očito odlučila trgnuti.
Sestra mi je nakon 10-ak minuta javila da je doktor s neurologije hitno došao, negodovao doktorici zašto nije odmah zvala i tada su odveli majku na odjel neurologije. Ondje je ležala tjedan dana i djelomično se oporavila. Moram reći da su na neurologiji s njom doista postupali dobro i s njihovim smo pristupom i pacijentu i obitelji jako zadovoljni.
O pristupu policije u našem mjestu cijeloj situaciji neću ni govoriti. To je već neki drugi horor. "
Termin za mjesec dana
"Na sreću, nemam horor priču, ali isto tako nemam lijepu priču. Kiretažu u Petrovoj, nasreću, nisam iskusila, jer kad sam zvala naručiti se na kiretažu za plod koji se ne razvija, temeljem uputnice mojeg ginekologa, rekli su mi da imaju termin tek za mjesec dana (inače, ostanak ploda u maternici je zdravstveno opasna situacija). Na kraju sam kiretažu obavila pod općom anestezijom u poliklinici Podobnik, uz cijenu od preko 4000kn (sam zahvat i pregled prije i poslije)."
Šivanje bez anestezije
"U Vinogradskoj prije 4 godine zadržana sam zbog povišenog tlaka u trudnoći (nakon redovnog pregleda, došavši s očekivanjem da nakon pregleda idem kući). Na odjelu mi je sestra dala epruvetu da u nju dam urin, na wc-u nije bilo ni wc papira, ni sapuna, ni papira za ruke. Pregledi rodilja odvijali su se na način da sestra utrčava prije vizite, najavljuje vizitu, a potom rodilje skidaju uloške i mrežaste gaćice, a doktor zaviruje u međunožje da pogleda zarasta li sve u redu. Srećom, ova se praksa u međuvremenu promijenila i postala je humanija. Šivanje puknuća međice ili epiziotomije izvodi se bez anestezije.
Horor priče svojih prijateljica neću iznositi u detalje, recimo samo da je bilo carskih poroda nakon kojih nisu dani analgetici, preklinjanja za carski nakon više desetaka sati pokušavanja prirodnog poroda ili otečenih udova, curenja plodne vode 24h i forsiranja prirodnog poroda, nakon čega je beba dobila bakteriju i slično."
"Da sam došla samo koji tren kasnije, ne bi mi bilo spasa"
"Studentica sam, vraćala sam se vlakom doma i cijelim putem ali i već tokom dana i noći sam osjećala užasne bolove u trbuhu. Čim sam stigla kući roditelji su me dovezli na hitnu i tu kreće horor. Doktorica sva mrzovoljna što ju smetamo uopće u 8 sati navečer pita A ZAŠTO NISTE BILI KOD SVOG DOKTORA?!?! Zar bih toliko čekala i trpila do 8 navečer da dođem na hitnu ako sam mogla ići ranije svojoj doktorici?? Uostalom čemu to pitanje uopće od jedne doktorice.
Nakon što sam objasnila što je bilo (ujedno sam rekla da sam imala kolokvij i da nisam mogla ranije doći ni kući a kamoli doktoru) ona zaključuje da je to od stresa zbog kolokvija?!?! I daje mi injekciju protiv bolova iako sam sva zgrčena bila, niti sam hodati mogla. DAKLE NIJE ME NITI PREGLEDALA NITI NIŠTA?!?! Dakle na temelju mog stresa ona meni daje injekciju protiv bolova. Dolazim kući, injekcija počinje djelovati i osjećam se malo bolje. No nakon prestanka djelovanja injekcije bolovi se povećavaju i završavam na hitnoj u bolnici gdje mi je ustanovljeno puknuće slijepog crijeva gdje su mi rekli koja to glupača radi na hitnoj te da sam došla samo koji tren kasnije ne bi mi bilo spasa.
Inače toj doktorici to nije prvi slučaj da pogriješi u dijagnozi, iako ovo po mome nije pogreška u dijagnozi nego nestručnost i manjak volje za radom.
8 prijeloma - operacija nije potrebna
"Otac mi je radio na izgradnji lokalne ceste u Župi Dubrovačkoj te je zbog greške na mjenjaču brzina valjak od 26 tona pregazio mu nogu. Imao je 8 prijeloma ali je doktor odlučio da operacija nije potrebna te mu je samo stavio longetu. Doktor koji je to napravio je danas Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik, dr. Marijo Bekić.
Otac je bio na bolovanju 2 godine te je bio prisiljen vratiti se na posao iako zbog liječničke greške nije mogao stajati/hodati duže od 15t-ak min u komadu.
Nesreća se dogodila prije 9 godina, a posljedice su zauvijek."
"Nemojte se trzat"
"Nakon višesatnog poroda u zagrebačkoj bolnici, šivanje na živo, bez anestezije uz napomene: "Nemojte se trzat pobogu!!!"
Strahotaaa!!"
"Gnoj mi se razlijevao po stomaku"
"Želite iskustva iz bolnice - evo može anonimno ako ćete objaviti - 2014. godina. Našice, gangrenozna upala slijepog crijeva - bol u stomaku započeo u podne prethodni dan i polako se razvijao čitav dan da bi iza ponoći bolovi postali na mahove iznimno jaki uz jaukanje i previjanje u fetalnom položaju u krevetu pred jutarnje sate, ali izdržao sam i od 7.05 kod svoje doktorice kojoj sam sve rekao kako mi nije dobro i da nešto jako ne štima.
Ni ona me nije doživila ozbiljno jer me sestra pustila da čekam do 7.40 i kad je već troje pacijenata prije mene pustila i kad sam povisio glas i rekao DOKTORICE MENI NIJE DOBRO, tek onda sam došao na red, pa da bi me ona poslala na hitnu "jer će biti brza obrada" u 7.50.
Tamo sam blejao u ogromnu tablicu hitnih stanja DVA SATA, a za to vrijeme mi se razlijevao gnoj po stomaku! Koliko sam se puta sjetio te tablice kod sam ležao u bolnici, a i kad sam izašao... Tamo jedino pali napraviti scenu i vrištati, jer inače te ne dožive, nebitno što si im rekao da nisi oka sklopio od bolova tu noć, a niti jeo skoro 24h, ah, boli te trbuh, ma, proći će!
Oko 10h otišao na RTG i vađenje krvi, čekao nalaze i previjao se u bolovima do 13h, da bi nalazi bili nejasni, a niti na pregledu prilikom pipanja mjesta gdje bi se trebala pojaviti karakteristična bol mene ništa nije bolilo pa su me poslali na ultrazvuk abdomena.
Nešto prije 14h obavljen pregled i ustanovljena gangrena, tj. prsnuće sljepog crijeva i tada mi više nisu dali da jedan korak napravim, odmah u kolica i u roku 20min bio uspavan i operiran, što se tiče tog djela svaka čast, ali prethodnih 7h ne bih poželio ni najgorem neprijatelju!!
I povrh svega, zbog prsnuća sam morao dobivati koktel antibiotika od kojih mi je jedan izazivao strašne nuspojave na srce, kažem to sestri, ona odmahne. "Ma to ti od stresa, kad ti se daje se uzbudiš pa srce počne jače kucati" - na kraju nakon mog višestrukog inzistiranja na pregledu kod interniste, EKG nije bio uredan, maknuli me s medizola i nuspojave nestale!
Nažalost ne skroz... Jako su neozbiljni, oni sve najbolje znaju, teško je naći medicinskog djelatnika koji te neće svisoka gledati kada ti, vlasnik vlastitog tijela, pokažeš malo veći interes za samog sebe nego prosječan pacijent, da ne kažem patnik koji nastane od ovakvog sustava".
Struganje i čupanje naživo unutarnjeg organa
"Nažalost, imam identičnu priču. Iz bolnice Hrvatski ponos u Kninu. Nakon saznanja o spontanom pobačaju došla sam im na odjel i sestra me naručila za pet dana...kad je plod već bio tjedan dana mrtav u meni.
Na dogovorenu kiretažu došla sam u ponedjeljak u 7 sati natašte. Ja imam dogovorenu kiretažu, a oni nemaju sterilne instrumente. Čekam do 14:30 sati gladna i žedna da oni steriliziraju jebene instrumente. Doktor razgovara sa mnom kao da smo krave skupa čuvali, bez ikakvih suosjećanja za to što žena prolazi nakon gubitka djeteta. Kad je počeo postupak, počela je moja patnja. Nisu mi dali anesteziju već su mi dali neko sredstvo za smirenje od kojeg sam cijelo vrijeme povraćala. Kad sam upitala sestru zašto nema anestezije, ona je počela živčaniti: 'šta ja mislim da je to samo tako lako dobiti, ako to želim onda moram ponovo sve dogovarati i čekati još tjedan dana'.
Još tjedan dana odgađanja i straha hoće li doći do dodatnih komplikacija od mrtvog ploda. Tko je to prošao naživo, pamtit će to do kraja svog života. Struganje i čupanje naživo unutarnjeg organa. Kad je sve završilo. sestra je stavila plod u prozirnu bočicu na stol kraj mene. Za slučaj da nisam dovoljno istraumatizirana. Želim da svi znaju kakvo nam je zdravstvo koje svi plaćamo i koje ne zaslužujemo. Sramota da sa svim blagodatima suvremene civilizacije jedna žena danas to prolazi. Svi smo odgovorni progovoriti."
"Strop mi se počeo urušavati iznad glave"
"Moja horor priča započinje 23.01.2018. u 06:00h, u OB K*******
Zanemarit ćemo to što su me prisilno porađali samo zato što sam ušla u 41.tjedan trudnoće, iako sam imala sve nalaze uredne.
Kada su me "prikopčali" na drip, doslovno su me ostavili samu, i tako sam ležala sama s već prejakim bolovima do nekih 9:00, iznad mene se čula užasna buka, to su bili radnici koji su u prostoriji iznad nešto rušili, a u 9:00 je počela moja muka, buka je postajala sve jača isto kao i moj strah od bolova i nemira, i onda se dogodilo nešto meni u tom trenutku užasno, strop se počeo urušavati točno meni iznad glave.
Naravno ja sam odmah počela vikati upomoć pošto sam svo to vrijeme bila sama, a već se nisam mogla dignuti od bolova, hvala Bogu tad je došla doktorica (koja je stvarno bila divna) i odvukla moj krevet u drugi box, tada je već došao moj muž i napokon sam mislila kako ću sada biti sigurna i pri miru, ali ne.
I u tom drugom boxu nije bilo mira, mojoj bebi su pali otkucaji srca i morala sam na hitni carski, ali su doktori i to odlučili odgoditi, jer eto, zbog radova nemaju slobodnih sala za hitni carski, šef ginekologije je istjerao moju doktoricu jer se nije slagao s njom da mi je stvarno potreban carski jer nema smisla riskirati živote.
Dok sam tako ležala u strahu i suzama za svoj i za život svoje bebe, u sobu mi je uletilo 5 radnika (točno im i danas vidim zbunjena lica) koji su trebali popravljati strop u box-u do, ali su brzo odustali nakon što su vidjeli moje intimno područije.
I tako nakon 11 sati muka odlučili su mi dobrih 15 minuta skakati po trbuhu da izvuku moju jadnu djevojčicu, muža su istjerali van, jer to nije bilo za gledati.
Hvala bogu beba je živa, imala je samo hematom i popucane kapilare u okicama radi mučenja.
Kasnije je dehidrirala jer dok je bila u inkubatoru nisu je donosili k meni na hranjenje.
Moja priča je na kraju imala sretan završetak, zahvaljujem dragome Bogu na tome, jer mi doktori sigurno nisu pomogli."