Hrvati su ovisni o majčinoj sisi: Pitali smo stručnjake zašto mladi toliko dugo žive s roditeljima

Screenshot: YouTube

GOTOVO tri četvrtine mladih Hrvata nikako da napusti roditeljski dom. Po broju mladih od 18 do 34 godine koji još žive s roditeljima, Hrvatska je rekorder u Europskoj uniji.

Prema podacima Eurostata, iza Hrvata se nalaze Slovaci, Srbi, Talijani te Maltežani.

Koji su razlozi da se mladi teško odvajaju od roditeljskog doma pitali smo prof.dr.sc Vlastu Ilišin s Instituta za društvena istraživanja.

Ilišin kaže kako postoji cijeli niz razloga koji su međusobno povezani - od kulturoloških do ekonomskih.

Novac nije jedini uzrok

"Nije samo jedan uzrok tome što mladi dugo ostaju s roditeljima, to nije novija pojava, ima više uzroka. To je nešto što je kod nas dosta karakteristično. Ako krenemo od širih uzroka, to su kulturološki uzroci. U mediteranskim zemljama, gdje i mi pripadamo, obiteljse veze su čvršće, veća je spremnost da se živi zajedno, to je prihvatljivije i uobičajenije, to je kulturni kod", kaže Ilišin u razgovoru za Index.

"No, to ne znači da mladi ne žele otići od roditelja, jedno naše istraživanje od prije nekoliko godina je pokazalo da su mladi svjesni da ostaju dugo kod roditelja. Dvije trećine ih smatra da je to zato jer ne mogu priuštiti da odsele", jedan od ključnih razloga, onaj ekonomski, navodi Ilišin.

A onda daje i pojašnjenje zbog čega je to tako.

"Mi na tržištu nemamo stanova za unajmljivanje po prihvatljivim cijenama, vi imate privatne stanove koji su za mlade skupi. Nemate beneficirane stanarine i socijalne stanove, a mi smo poznati po tome što imamo visok udio privatnog vlasništva nad nekretninama. Mladi si ne mogu priuštiti kredite, a ne mogu im ni roditelji više pomoći kao što su mogli ranije. Kriza je sve te trendove pogoršala, mladi sve manje mogu računati na roditeljsku pomoć. Većina mladih, pak, radi na određeno, nisu kreditno sposobni. Ako imaju male plaće onda ne mogu unajmiti stan pa žive s roditeljima. To je ta kombinacija različitih faktora", objašnjava Ilišin.

Zanimalo nas je postoje li nekakve razlike po regijama, s obzirom da Dalmacija više pripada mediteranskom kulturnom krugu, dok je kontinentalni dio Hrvatske okrenut prema srednjoj Europi. No, Ilišin kaže da nekih velikih razlika nema.

"Ne postoje velike razlike u regijama hrvatskim, bar ne izrazite. Mi smo radili ispitivanje stavova, tu tek nema razlike", kaže.

Naravno, od roditelja uglavnom odlaze oni koji osiguraju zaposlenje.

"Oni koji odu od roditelja uglavnom su zaposleni, jasno. I tu puno pripomažu roditelji, ali se zbog krize manje može računati na njihovu pomoć. Oni svoju nekretninu imaju, ali teško mogu pomoći djeci da nabave svoju", kaže Ilišin za Index.

Mjere postoje, ali nisu jednostavne

Postoji cijeli niz mjera koje se mogu poduzeti, ali nisu baš jednostavne.

"Mislim da tu ne postoje nekakve jednostavne mjere, ali vjerojatno bi se trebalo razmisliti na koji se način mogu subvencionirati stanarine mladima koji žele osnovati obitelj, ali i samcima. Ali s obzirom na demografske pritiske vjerojatno bi mlade obitelji imale za to šanse. Treba se izgraditi više stanova kojima raspolaže lokalna samouprava koja će ih iznajmljivati po povoljnim uvjetima. A ona koja je još bolja mjera, ali koja je teža, je da naprosto porastu plaće i zaposlenost i što je osobito važno, da se ne šire oblici rada koji je nesiguran. Tko ima visoku plaću, a radi na određeno, nije kreditno sposoban. Tu je puno toga što bi trebalo učiniti", nabraja Ilišin.

Naravno, osim kulturoloških i ekonomskih razloga, postoje i oni znatno prizemniji. Ponekad se, naime, mladima jednostavn ne da otići od sigurnosti obiteljskog doma.

"Ima tu i komoda, to se i vani pokazuje. Dio mladih ne želi otići od kuće jer im je dobro kod roditelja, pa čak i kad počnu raditi. Svakodnevne brige tada uzima netko drugi i ako je taj stambeni prostor dovoljno velik, mladi mogu ostvarivati određene slobode, roditelji su tolerantniji. Mogu imati prijatelje, partnere i tako dalje. Kupovanje i opremanje vlastitog stambenog prostora je skupo pa ne možete druge stvari priuštiti", kaže Ilišin.

"Znatno veći problem je ipak što se odlazak ne može priuštiti. I nije samo u seljenju, mladi se žele odseliti u pristojan prostor. Navikli su na uređen prostor, vi danas za male novce možete naći neku šupu, no pitanje je je li to dostojno toga", kaže Ilišin.

Jukić: Došlo je do paradoksalne situacije

Doktor Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju u Vrapču, smatra da je došlo do jedne paradoksalne situacije jer pubertet počinje ranije, a adolescencija se produžila.

"Činjenica je da je sada paradoksalna situacija. Pubertet nastupa ranije pa bi adolescencija nakon koje slijedi separacija trebala nastupiti ranije. No, period adolescencije se produžuje pa se osamostaljivanje odgađa. Ne mislim da su tu neki značajni psihijatrijski problemi u pozadini. Takvi su problemi uvijek prisutni u ovom pitanju, ali vjerojatno nisu veći nego prije 50 godina", kaže Jukić za Index.

"Danas se mladi duže obrazuju pa kasnije postaju samostalni. Prije bi se odmah poslije škole išlo u proces rada, a danas su ljudi koji se školuju ovisni o roditeljima dok ne završe fakultet. Pa se onda ne mogu zaposliti. Sa druge strane, kad je to toliko dugo prisutno događa se da se čovjek navikne na takvu situaciju i jednostavno zbog "komoditeta" ne kreće u novi život već tu odgovornost ostavlja na roditeljima", zaključuje Jukić razgovor za Index.