Foto: Robert Anić/PIXSELL/Hina/Index
HRVATSKA se danas pridružila SAD-u, Velikoj Britaniji i još 13 zemalja Europske unije koje su odlučile protjerati ruske diplomate kao odmazdu nakon pokušaja ubojstva njenog građanina nervnim otrovom 4. ožujka.
>>Hrvatska protjeruje ruskog diplomata
>>Javilo se rusko veleposlanstvo, Plenkovićevu odluku smatraju neprijateljskim činom
Velika Britanija je još prije 12 dana objavila da protjeruje 23 ruska diplomata koja je proglasila prikrivenim obavještajnim agentima. Amerika je danas objavila da protjeruje 60 diplomata, uključujući 12 iz sjedišta UN-a u New Yorku, te zatvorila ruski konzulat u Seattleu. Američki dužnosnici za Politico su priopćili kako je uklonjen “velik broj neprihvatljivo brojnih ruskih obavještajnih časnika koji borave u SAD-u”. Ukrajina ih protjeruje 13. Kanada, Njemačka, Francuska i Poljska protjeruju po 4, Litva i Češka po 3, Nizozemska, Danska, Italija i Španjolska po 2, a Hrvatska, kao i Mađarska, Latvija, Finska, Švedska, Norveška Rumunjska, jednog.
>>JE LI HRVATSKA ZA ILI PROTIV PUTINA? Kolinda ga zove u goste, a Plenković je uz Veliku Britaniju
Hrvatska protjeruje samo jednog diplomata, veleposlanik ostaje
Kao što vidimo, Hrvatska se pridružila ovoj ad hoc koaliciji Zapada kojom želi pokazati “da stojimo rame uz rame kako bismo poslali najsnažniji mogući signal Rusiji da ne može nekažnjeno kršiti međunarodno pravo", kako je ustvrdila britanska premijerka Theresa May. No vlada Andreja Plenkovića očito je taj odgovor svela na najmanju moguću mjeru, protjeravši samo jednog diplomata. Možemo zaključiti da su odgovori većine zemalja prilično odmjereni, budući da nisu protjerale same veleposlanike Ruske Federacije. To su navodno učinile samo Poljska, Litva, Latvija i Estonija, koje su tradicionalno u vrlo hladnim odnosima s Rusijom zbog povijesnog iskustva s ruskom dominacijom u Sovjetskom Savezu, odnosno iza komunističke Željezne zavjese, kao i straha od nove ruske agresije po uzoru na “hibridnu” invaziju Ukrajine i aneksiju Krima.
Ni UK ni SAD nisu protjerale ruskog veleposlanika, pa tako ni njihov veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov zasigurno nema razloga za brigu. Ipak, to ne znači da bi značaj ovih diplomatskih mjera trebalo podcijeniti. Kako je rekao britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson, radi se o “najvećem kolektivnom protjerivanju ruskih obavještajnih časnika ikad”.
>>ZAPAD SE UJEDINIO PROTIV RUSIJE Hoće li Putin požaliti zbog neviđenog napada u srcu Engleske?
Kolinda i Plenković na sastanku ujutro konačno usuglasili stav
Sve do danas, doduše, uopće nije bilo jasno kako će se Hrvatska postaviti u ovoj škakljivoj situaciji: dok je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović čestitala ruskom kolegi Vladimiru Putinu na ponovnom izboru i ponovila poziv u posjet Hrvatskoj, premijer Andrej Plenković bio je u Bruxellesu na sastanku Europskog vijeća koje je u zajedničkoj izjavi poručilo da se "slaže s britanskom vladom da je Rusija vrlo vjerojatno odgovorna za napad u Salisburyju i da nema drugog vjerojatnog objašnjenja". Podsjetimo, dan ranije su London, Berlin, Pariz i Washington objavili zajedničku izjavu kojom su osudili navodni ruski napad kao udar na britanski suverenitet, kršenje Konvencije o kemijskom oružju i međunarodnog prava i “prijetnja sigurnosti svih nas”.
Grabar-Kitarović, Plenković, predsjednik sabora Gordan Jandroković i šef SOA-e Danijel Markić danas su imali sastanak u Banskim dvorima gdje su raspravili o mjerama protiv Moskve i očito usuglasili stav Hrvatske koji je dosad izgledao prilično nekonzistentno. Naša zemlja ipak nije jedina koja je dosad slala određene proturječne signale po pitanju stava prema Rusiji: američki predsjednik Donald Trump također je nazvao Putina i čestitao mu na ponovnom izboru, iako su mu savjetnici navodno u smjernicama velikim slovima napisali “ne čestitati”, s obzirom izvještaj izbornih promatrača o raširenoj krađi glasova. Osim toga, Trump u razgovoru nije ni spomenuo napad u Velikoj Britaniji. S druge strane, postupci Bijele kuće u suprotnosti su s Trumpovom pomirljivom retorikom prema Rusiji - ovo je već drugo kolektivno protjerivanje ruskih diplomata i zatvaranje konzulata, nakon što je i administracija Baracka Obame protjerala 35 ruskih diplomata 2016. zbog miješanja u američke izbore.
Ruski napad nervnim otrovom kap koja je prelila čašu?
Čitava ova diplomatska kriza, možda i najteža od kraja Hladnog rata, nastala je nakon što su Sergej Skripal, bivši britansko-ruski dvostruki špijun koji je dobio azil u UK-u, i njegova kćer Julija, završili otrovani. Osim njih, i dvojica britanskih policajaca završili su u bolnici nakon što su i sami izloženi tragovima ovog otrova. Britanske vlasti tvrde da su forenzičkom analizom utvrdile da se radi o novičoku, ekstremno smrtonosnom nervnom agensu koji je izumljen u Sovjetskom Savezu osamdesetih godina prošlog stoljeća, te da Moskva “vrlo vjerojatno” stoji iza tog napada.
Taj zaključak London vjerojatno temelji kako na vrsti bojnog otrova, tako i na dosadašnjem obrascu ubojstava ruskih prebjega, disidenata i oporbenjaka. U slučaju ubojstva bivšeg špijuna KGB-a Aleksandra Litvinenka polonijem višegodišnja istraga također je zaključila da je Putin “vjerojatno” osobno naredio ovaj atentat. Vlada Therese May najavila je da će prikupljene uzorke koji dokazuju da se radi o novičoku poslati na uvid međunarodnoj Organizaciji za zabranu kemijskog oružja. Moskva pak ogorčeno poriče da je imala ikakve veze s napadom, otvoreno se izruguje britanskoj istrazi , sugerira čak i da je UK sam izveo napad za koji sad svaljuje krivnju na Rusiju te traži da joj se dostave uzorci otrova kako bi sama provela vlastitu istragu.
Ipak, ako uzmemo u obzir čitav niz ruskih “aktivnih mjera”, odnosno akcija koje analitičari stavljaju pod zajednički nazivnik “hibridnog ratovanja” protiv SAD-a i EU-a, možemo zaključiti da je napad nervnim otrovom na britanskom tlu ustvari bila kap koja je prelila čašu strpljenja zapadnih zemalja. Osim sofisticirane kampanje uplitanja u američke izbore 2016., koja je uključivala hakiranje, objavljivanje brojnih dokumenata i propagandu na društvenim mrežama, Moskva je navodno lani hakirala i predizborni stožer francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, a 2015. hakerskim napadom srušila i francusku televiziju TB5Monde.
Britanski ministar obrane Gavin Williamson u siječnju je iznio dramatično upozorenje, tvrdeći da ruske službe špijuniraju britanske energetske zalihe i imaju plan za prekid opskrbe energijom pomoću cyber-napada, što bi moglo “prouzročiti totalni kaos” u toj zemlji. Nadalje, kako piše Guardian, u Njemačkoj su ruski hakeri srušili računala ministarstva vanjskih poslova prošlog mjeseca. Poljska vlada objavila je da su u zadnjih šest mjeseci njene institucije bile meta u prosjeku jednog cyber-napada tjedno. U Litvi je ruski spyware pronađen na računalima vlade, a Estonija je još 2007. pretrpjela cyber-napad koji je trajao puna tri tjedna.
Maštruko: Hrvatska je mogla i bez toga
Za komentar o ovom diplomatskom sukobu i hrvatskom postavljanju u njemu, odnosno odluci da se pridružimo protjerivanju ruskih diplomata, obratili smo se iskusnom diplomatu i sociologu religije i politike Ivici Maštruku. “Prvo, Velika Britanija se u svojim vanjsko-političkim procjenama, osobito nekima koje su izazvale probleme u međunarodnim odnosima, pritom mislim na Irak i na Libiju, nije pokazala vjerodostojnom. Odnosno, svoje odluke nije temeljila na provjerenim dokumentiranim i evidentnim činjenicama, što je i u nekoliko navrata priznalo
"Hrvatska je mogla i bez toga. Odnosno, postoji mogućnost samostalnog i odvojenog djelovanja, tim više što i u samoj Europskoj uniji ne postoji jedinstvena politika kad je u pitanju odnos s Rusijom. Postoje neki načelni stavovi koji se poštuju više ili manje, i kojima Hrvatska uvijek pristupa iako veliki broj zemalja EU-a ima slobodu u tom djelovanju i ne ponašaju se uvijek u skladu s naređenjima iz Bruxellesa. Hrvatska, dakako, ima više razloga za njegovanje dobrih, kvalitetnih odnosa s Rusijom na gospodarskom i financijskom području, i nema razloga da se sada u ovoj neprovjerenoj situaciji ponaša na takav način. Dobro, protjerala je samo jednog diplomata i to je sada jedna formalna gesta kojom je Plenković pokazao da poštuje dogovor koji je postigao u Bruxellesu. Ali moglo je komotno i bez toga, ništa se ne bi dogodilo bez toga ni u Hrvatskoj ni unutar Europske unije", smatra Maštruko.
"Sasvim je evidentno već duže vrijeme da hrvatsko vodstvo nema jasnu vanjsko političku strategiju, bez obzira što su sada zapravo na čelnim pozicijama i Sabora i vlade i na mjestu predsjednika bivši diplomati. Međutim, ja ne vidim zapravo da je došlo do određenog sukoba ili nesuglasja kad je u pitanju Rusija. Predsjednica je bila u posjetu, kao što je uobičajeno kad se ide u posjet jednoj državi, onda se u principu uvijek uputi kurtoazni poziv čelniku te države da dođe u posjet. To je jedan normalni, diplomatski uzus koji se i u ovom slučaju poštivao. Isto tako, kad je predsjednica čestitala izbor predsjedniku Putinu, radilo se o jednoj kurtoaznoj čestitci koja se upućuje bez obzira što netko misli o izabranom predsjedniku. Nije neuobičajeno da se ponovi poziv koji je poslan prilikom posjeta", objašnjava naš sugovornik.
"Prema tome, ona je postupila u skladu s dobrim običajima i ne vidim tu nikakvog problema, isto kao što ne vidim nikakvog problema da Putin dođe u posjet Hrvatskoj, jer to Hrvatskoj može biti samo u interesu, zbog razvijanja dobrih odnosa s Rusijom. Tome, jasno, ovaj potez protjerivanja diplomata neće doprinijeti, jer ćemo sigurno morati računati na uzvratnu mjeru. Da nismo protjerali ovog diplomata ništa se ne bi dogodilo, imali bi dobre odnose i s Rusijom i s Europskom unijom, jer nisu ni sve članice Europske unije tako postupile. A s Rusijom ćemo imati problem i to ostavlja posljedice, bez potrebe, da se ti odnosi zaoštravaju", zaključuje bivši diplomat.