Hrvatska, Albanija i Kosovo jučer su potpisali Deklaraciju o jačanju obrambene suradnje, a Srbija je nakon toga najavila da će tražiti hitno objašnjenje ministarstva vanjskih poslova Hrvatske i Albanije u vezi s potpisanim dokumentom.
O čemu se u tom dokumentu radi i zašto je to izazvalo toliki bijes srpskog predsjednika Aleksandra Vučića netom nakon završetka najmasovnijih demonstracija u modernoj povijesti Srbije?
>> Vučić: Hrvatska, Kosovo i Albanija prekršili sporazum iz 1996.
>> Anušić: Prošlo je vrijeme kada je Hrvatska pitala Beograd što će i kako raditi
"Riječ je o kršenju takozvanog subregionalnog sporazuma o kontroli naoružanja iz 1996. godine, ali vidjeli smo po reakcijama iz Hrvatske i nekih drugih dijelova regije da to njih ne zanima mnogo. Gotovo sam uvjeren da NATO nije bio ni obaviješten i da im nisu čak ni rekli koji su sporazumi prekršeni", kazao je Vučić.
Deklaraciju koja bi trebala pridonijeti sigurnosti jugoistoka Europe u glavnom gradu Albanije Tirani potpisali su jučer ministri obrane tri zemlje: Ivan Anušić, Pirro Vengu i Ejup Maqedonci.
"Otvorili su utrku u naoružavanju u našoj regiji, to je za nas teška situacija, ali smo razumjeli njihovu poruku", rekao je Vučić.
Anušić je na X-u poručio kako je prošlo vrijeme kad je Hrvatska pitala Beograd što smije i kako treba raditi. Kad je riječ o sadržaju deklaracije, napomenuo je da je suradnja s Albanijom i Kosovom usmjerena na razmjenu znanja, suradnju vojnih industrija i potporu euroatlantskom putu Albanije i Kosova.
Deklaracijom, kojoj mogu pristupiti druge države, ističe se važnost zajedničkih odgovora na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost.
I hrvatski premijer Andrej Plenković danas je pojasnio kako ovaj sporazum nije neprijateljskog karaktera.
Prema neslužbenim informacijama Indexa, ovdje se doista radi o uobičajenoj suradnji, koja za cilj ima jačanje savezništva i suradnju u obuci ili vježbama, ali i bolju vidljivost zajedničkim nastupanjem prema međunarodnim institucijama.
Vojni analitičar portala Obris Igor Tabak kaže da su konkretni učinci ovog dokumenta relativno skromni.
"Hrvatska i otprije surađuje s Albanijom, ako ništa, kroz NATO kontekst. Ima dugu suradnju s Kosovom, koje je Hrvatska priznala. Taj dio nije nov. Ono što jest novo je način na koji Srbija gleda na te stvari.
Uz traženje ustaša po vlastitoj političkoj sceni, mislim da im je dobro u trenutačnim turbulentnim domaćim odnosima došla prilika da probaju pažnju skrenuti na vanjske neprijatelje. Tu je Hrvatska za službeni Beograd uvijek dobrodošla, posebno ako se povezuje uz Kosovo i Albaniju", rekao je.
Dodaje da je pozivanje na sporazum iz 1996. poprilično deplasirano.
"Albanija sporazumom nije obuhvaćena. Hrvatska ga se pridržava. Status Kosova je nejasan. Kosovo to nije reguliralo, vjerojatno će to biti jedna od zadaća kad EU postigne normalizaciju između Prištine i Beograda.
Taj sporazum je jedna formalna stvar koja funkcionira bez problema i malo tko ga se sjeti u praksi osim kad može biti, kako se to kaže, zgodna moneta za potkusurivanje", rekao je.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić kaže da ovaj deklarativni dokument nije vojni pakt i da to treba odmah odbaciti.
"Ali dobro je da Hrvatska osnažuje svoj regionalni položaj, za to su zainteresirani Albanija i Kosovo, to očito smeta Srbiji. Radi se o početku suradnje koja će se razvijati, vidjet ćemo u kojim sve smjerovima i hoće li se netko tome priključiti. Ta suradnja je očekivana, naravno da države traže zajedničke elemente suradnje.
Hrvatska ima ovdje jednu priliku, ima svoju vojnu industriju, može to isporučiti drugim partnerima. Mora ih naći i nalazi ih. Imamo i određene potrebe. Srbija ne bi to smjela gledati kao problem. Hrvatski vojnici su uostalom prisutni na Kosovu", kaže Avdagić.
Bitan kontekst ovog sporazuma je geopolitički. O tome je govorio i Plenković komentirajući da "moramo pratiti stabilnost u BiH i situaciju u Srbiji". Jasan je bio i Anušić, koji je napomenuo da nova geopolitička situacija zahtijeva stvaranje novih i osnaživanje postojećih savezništava.
Cijeli svijet prolazi kroz tektonske promjene. Jedan od obrisa novog svijeta jest i odnos Sjedinjenih Država prema NATO-u, pri čemu je jasno da američkom predsjedniku Donaldu Trumpu transatlantsko savezništvo i multilateralizam ne znače previše.
Sam Balkan uvijek je bio trusno područje uz kompleksnu političku i etničku dinamiku na poluotoku. Ova nestabilnost još se više pojačava u vrijeme globalnih kriza, kao što su trenutačne napetosti, što dodatno komplicira geopolitičku situaciju u regiji.
Osim napetosti u odnosu Prištine i Beograda, BiH se suočava sa sve ozbiljnijom političkom krizom zbog separatističkih težnji Republike Srpske. U Srbiji masovni prosvjedi protiv Vučića mogu imati implikacije na stabilnost cijele regije. Tu je i uvijek aktualno pitanje Kosova.
"Mislim da se ide predaleko kad se govori o tome je li NATO upitan, vidjet ćemo na summitu kolike promjene savez zahvaćaju. Svi sporazumi i deklaracije su uobičajeni za države bez obzira na konotaciju da doživljavamo i gledamo geopolitičke promjene. Što bi bilo čudno? Da Hrvatska i Srbija sklope takav sporazum s obzirom na to da nemamo uređen odnos, nemamo čak ni granicu uređenu.
Vidimo da u Srbiji nije prestala politika koja je počela u vrijeme Slobodana Miloševića, samo što više nije stvar u 'Velikoj Srbiji', nego u 'srpskom svetu'.
Ovdje nema elemenata prijetnje Srbiji. Pretenzije prema Srbiji nemaju ni Hrvatska ni Albanija. Ali srpska politika je nešto sasvim drugo, dosta je toksična u regionalnom smislu. Hrvatska baš zato može odigrati ulogu stabilizatora", rekao je Avdagić.
Tabak napominje da je već dosta desetljeća prilično jasno da je samo jedan izvor nestabilnosti u regiji, a on se nalazi u Beogradu.
"Raspadom Jugoslavije samo se smanjio domet nepodopština koje Beograd uspijeva raditi i nastavlja ih iz nekog razloga podržavati i u BiH, a i situacija s Kosovom nikako da se normalizira... Unutarnja politika je u Srbiji jednako nestabilna uz sukob demokracije i autokracije.
Pri tome obično trpe svi susjedi. Nije nimalo neočekivano da se Hrvatska periodički nađe na nekakvoj meti tamošnje propagande. Dok se u Beogradu stanje ne stabilizira i demokratizira, to je nešto na što moramo računati i nisam siguran da se suverene okolne države trebaju toliko osvrtati na redovite izljeve bijesa i nekonstruktivnosti koje vidimo iz Beograda", objasnio je Tabak.