ŽALI se Klerisa Zagorec da teško živi. Kaže u intervjuu Večernjem listu da mora plaćati odvjetnike, vraćati kredit od 750 tisuća eura podignut za isplatu otkupnine otmičarima Zagorčeva sina, žali se da zbog besparice ponekad i preskoči neku ratu, da se mora snalaziti i posuđivati novac, a nakon presude suprugu Vladimiru čak joj je blokirana imovina u Hrvatskoj. Drugim riječima, i bogati plaču.
I doista, nije lako biti supruga zatvorenog, osuđenog, osramoćenog, a po najnovijim verzijama, i osiromašenog generala/poduzetnika/službenika. Nije lako zbog djece, bračnog života, obitelji, poslova, obitelji, prijatelja, zbog društvenog ugleda i stila života na koji je navikla. Naročito nije lako doživjeti da specijalci upadnu u stan i pred četverogodišnjim djetetom uhite oca i odvedu ga s lisičinama na rukama. Ali usprkos svemu tome, pomalo je neukusno kao supruga Vladimira Zagorca, čovjeka čiji se poslovi procjenjuju u stotinama milijuna eura i koji je u jednom danu uspio skupiti milijun eura jamčevine, a preko noći 750 tisuća eura otkupnine, javno se žaliti na besparicu i predstavljati gotovo kao socijalni slučaj.
Zašto ne pita supruga gdje je novac?
Uostalom, ako Klerisa već nema sredstava za život, zašto ne pita supruga gdje je novac? Jer on se prije samo nekoliko mjeseci novinaru austrijskog Kleine Zeitunga hvalio: "Sigurno nisam siromašan, no do tog sam blagostanja došao radom". "Blagostanja". Tako je general sakriven u Beču u trenutku kad je plaćao odvjetnike, vraćao kredit za 750 tisuća eura i položio milijun eura jamčevine, opisivao svoje imovinsko stanje.
Što se promijenilo otkad je Zagorec izručen Hrvatskoj? Ništa posebno. Kao što se ništa posebno u njihovu imovinskom stanju nije promijenilo ni nakon što je sud blokirao račune i nekretnine koje posjeduju u Hrvatskoj.
Jer taj "dućan, stan i vikendica" nisu Zagorčevima omogućavali onakav životni standard, kao što ni generalska plaća od 15 tisuća kuna u MORH-u nije Zagorcu omogućila onakav poduzetnički uspjeh. Priča da je kredit u Hypo banci od 750 tisuća eura za otkupninu Zagorec dobio hipotekom na vikendicu na Krku otvara pitanje kakva je to, pobogu, vikendica. Kao što priča o "dućanu, stančiću i vikendici" otvara pitanje i odakle mu milijun eura za jamčevinu. Možda bi ti isti "članovi obitelji i prijatelji" koji su navodno prikupili toliku svotu, mogli nekako pomoći Klerisi da vraća kredite.
Tko još registrira imovinu na svoje ime?
Naravno da su sve te priče o osobnoj imovini osuđenog generala koja se nakon sudske presude treba blokirati prilično smiješne. Pa tko još od velikih igrača registrira imovinu na svoje ime? Čemu služe razne tvrtke, off shore računi, poslovni partneri, sefovi i trezori, banke iz kojih se povlače kreditne linije kako kome padne na pamet? Kao da nije bilo dovoljno što nas je Zagorec pokušavao uvjeriti da je sve stekao s plaćom od 15 tisuća kuna - dok su mu preko ruku prolazili milijuni nigdje zabilježenog novca (o draguljima da se i ne govori) - već bismo sada trebali povjerovati u priču kako novac prije izručenja nije spremljen na sigurno. Kako se ne kriju u raznim tvrtkama iz Lihtenštajna ili Austrije, kao i onih u vlasništvu njegovih prijatelja ili pak totalnih anonimaca.
Vladimir Zagorec nikad nije bio budala. Teško da je to sada postao. Teško da je nakon dva desetljeća besprijekornog poslovanja, zatiranja tragova do te mjere da sud ovisi o osvetničkom svjedočenju osuđenog otmičara, širenja mreže poslovnih kontakata koje su sezale do Kaptola, zaboravio spremiti nešto u škrabicu, za "crne dane". Za koje je, kao oprezan i promućuran čovjek, znao da će doći još prije nekoliko godina kad je pretučen u podzemnoj garaži, a naročito nakon što mu je oteto dijete i kad je Hrvoje Petrač pokrenuo pravosudni proces zbog famoznih dragulja.
I zbog svega toga, žalopojke njegove supruge mogu biti uvjerljive i možemo se s njima poistovjetiti samo do trenutka dok ne spomene besparicu. Ni jednoj ženi nije lako kad joj suprug završi iza rešetaka, ali ruku na srce, Klerisi bi ipak trebalo biti mrvicu lakše nego drugima.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: HRT, Goran Mehkek / CROPIX