Postoji temeljna istina u središtu ovog sukoba koja je jednako neugodna koliko i razotkrivajuća. Najgorljiviji pristaše Izraela vjerojatno bi jednako nepokolebljivo podržavali Palestinu da su rođeni u palestinskoj arapskoj i/ili muslimanskoj obitelji.
A najgorljiviji pristaše Palestine vjerojatno bi jednako nepokolebljivo podržavali Izrael da su rođeni u židovskoj i/ili izraelskoj obitelji, za Quillette piše Ali Amjad Rizvi, pakistanski pisac i humanist koji je napustio islamsku vjeru i danas živi u Kanadi.
Uglavnom su načela i vrijednosti koji utječu na pogled ljudi na ovaj sukob posljedica slučajnosti rođenja. Oni se primarno odnose na lojalnost, a ne na to tko je u pravu ili u krivu. Obje strane inzistiraju na tome da u ovom sukobu ne postoje dvije strane. Svaka strana traži višu moralnu osnovu. Svaka od njih inzistira da pogledate "ispravan povijesni kontekst".
Inherentno plemenski sukob
I, što je možda najtragičnije od svega, svaka povezuje vodstvo druge strane s njezinim ljudima. Kolektivna krivnja dovodi do kolektivne kazne. Ovo je inherentno plemenski sukob, a gorivo koje plemenski sukob održava na životu je polarizacija: što više ljudi bira strane, to sukob više bjesni.
Ovo nije argument za neutralnost ili za moralnu jednakost. Postoji razlika između neutralnosti i objektivnosti. Teroristi Hamasa izveli su brutalan, namjeran, neljudski napad na nedužne izraelske civile, muškarce, žene, djecu, pa čak i novorođenčad.
Vjerujem da postoji moralna razlika između Hamasa i trenutnog vodstva Izraela: prvi namjerno ubija djecu, dok je drugi spreman prihvatiti smrt djece kao neizbježnu kolateralnu štetu. U svakom slučaju, sve se ovo odnosi na vodstvo Gaze i Izraela - ne na ljude koji tamo žive.
Ako ste roditelj u ruševinama, koji u rukama drži beživotno tijelo svog djeteta, nemate luksuz razmišljanja o moralnoj filozofiji. Samo želite pravdu. Nije važno na kojoj ste strani. Kao što je Yuval Noah Harari rekao Christiane Amanpour u jednom od najpronicljivijih intervjua o ovom sukobu, u tom trenutku nemoguće je sebe ne vidjeti kao žrtvu.
"Možete biti i žrtva i počinitelj zločina u isto vrijeme"
Glasovi oko vas nazivaju vas počiniteljem, teroristom, okupatorom ili ugnjetavačem - ali na kojoj god strani bili, vi ste žrtva. I kada vam milijuni ljudi oko vas i na društvenim medijima kažu da ste vi krivi jer ste vi ili vaši susjedi glasali za Hamas prije 15 godina ili alternativno da vaša vlada nasilno okupira ljude protiv njihove volje, osjećate nepravdu. A kada svjetski čelnici ili prosvjednici daju javne izjave potpore i suosjećanja s drugom stranom - s ljudima koji su ubili vaše dijete - gubite čak i nadu u pravdu.
"Trebalo bi biti moguće shvatiti da možete biti žrtva i počinitelj u isto vrijeme. Ovo je složeno, kada stojite tisućama kilometara od sukoba, možete to uvidjeti. Ali za ljude na terenu to je nemoguće. To je jednostavno psihološki nemoguće", kaže Harari.
Kada promatrač iz daljine komentira sukob, upleteni će često reći: "Ne razumijete, niste na terenu." Ali udaljeni promatrači često mogu objektivnije vidjeti stvari u složenim sukobima kao što je ovaj - na način na koji oni na terenu ne mogu.
Postoje dobri razlozi zašto ne dopuštamo kirurzima da operiraju vlastitu djecu, ne dopuštamo novinarima da izvještavaju o pričama u koje su emocionalno uključeni i ne dopuštamo žrtvama zločina da se osvete počiniteljima.
Zadnja četiri rata Izraela i Hamasa nisu ništa promijenila. Kome ovaj put rat ide u korist?
Objektivnost i određena razina emocionalne odvojenosti posebno su važni, koliko god ih je teško održati upravo sada, kada svi žele istaknuti nešto, ali vrlo malo njih želi napraviti promjenu.
Posljednja četiri rata između Hamasa i Izraela nisu ništa promijenila. Sa svakim sukobom sve više civila je umrlo, još više ih je raseljeno, a Hamas je dobio više sredstava od svojih pristaša nego ikad prije. Ovo je peti rat u 15 godina, a najsmrtonosniji za Izrael od njegova osnutka.
Što je onda cilj? Kome ovaj put rat ide u korist? Hamasu. Nemojte imati iluzija: mrtvi Izraelci su dobri za Hamas, ali mrtvi Palestinci su još bolji. Zapadne simpatije i potpora Palestincima dramatično su porasle u posljednjem desetljeću i pol, potaknute užasnim slikama koje se pojavljuju iz Gaze svaki put kad dođe do rata između Izraela i Hamasa.
Beskrajno licemjerje Hamasa
Zbog toga Hamas ispaljuje svoje rakete iz škola, džamija i bolnica. Zbog toga Hamas upućuje civile da se okupe na krovovima zgrada u kojima su smješteni njegovi čelnici, kako bi mogli biti uhvaćeni u unakrsnoj vatri. Hamas je potrošio milijune dolara na izgradnju opsežne podzemne mreže tunela i bunkera za skladištenje i transport oružja.
Samo članovi Hamasa imaju pristup ovim bunkerima, gdje se sklanjaju dok civile bombardiraju iznad zemlje. Kada granatiranje završi, oni se ponovno pojavljuju i ponovno preuzimaju kontrolu. Za razliku od Izraela, Hamas nije izgradio nijedno civilno sklonište u Gazi.
Hamas ima političke i financijske koristi od prizora žalosti, patnje i mrtvih palestinskih civila koji su posvuda u vijestima. Uspješno su oteli i iskoristili bol i patnju palestinskog naroda kako bi postigli svoj apokaliptični cilj uništenja Izraela. Oni su moralnu savjest međunarodne zajednice iskoristili kao oružje protiv Izraela.
Možete biti pro-Palestinac ili prohamasovac. Ne možete biti oboje.
Izraelsko vodstvo igra na ruku terorizma
Ipak, izraelsko vodstvo, kako piše Michael Spitz, igra na ruku teroristima: "Prvi val bio je sam napad, Hamas je dobro znao da će Izrael predvidljivo odgovoriti: s eksponencijalno većom snagom i štetom. Njihov širi plan: uvući Izrael u Gazu, gdje će trupe dočekati urbana gerilska vojska. Hamasov cilj: eskalacija."
Izrael sada šalje trupe u Gazu. Velik dio bojnog polja bit će u Hamasovim podzemnim tunelima, gdje je Hamas ne samo spreman dočekati ih već je planirao upravo ovakvu vrstu urbanog krvoprolića. Bit će mnogo mrtvih izraelskih vojnika - pobjeda za Hamas. Bit će još tisuće mrtvih Palestinaca - također pobjeda za Hamas.
Nažalost, nije važno tko je bombardirao bolnicu Al-Ahli ili kakve su činjenice. Milijuni ljudi nastavit će vjerovati da je bolnicu pogodila izraelska vojska, ubivši stotine nevinih ljudi te da su sve snimke koje pokazuju drugačije lažirane od Izraela i njegovih saveznika. Svi vizualni dokazi, reći će oni, zapadna su propaganda koju je generirala umjetna inteligencija.
Serija pobjeda za Hamas
Arapi su bijesni, protestiraju u cijeloj regiji. Ovo je pobjeda za Hamas. Summit u Ammanu s predsjednikom Bidenom te palestinskim i jordanskim čelnicima je otkazan. I ovo je pobjeda za Hamas. Saudijsko-izraelski dogovor je torpediran. I to je pobjeda za Hamas. Izrael i njegovi simpatizeri mogu iznijeti sve dokaze svijeta da se radi o neuspješnoj raketi lansiranoj iz Gaze. Neće biti važno.
To je ono što Izrael mora razumjeti. Ali sadašnje vodstvo Izraela pod Benjaminom Netanyahuom bilo je nevjerojatno glupo na više načina.
Izrael je slabiji zbog Netanyahua
Netanyahu je oslabio Izrael. On teži rješenju s jednom državom. Na kraju će ova dvonacionalna država imati više od 50 posto Arapa. Ako dobiju pravo glasa, Izrael više neće biti židovska država. Ako ne dobiju pravo glasa, Izrael više neće biti demokracija. On vodi Izrael prema tome da bude ili židovska država ili demokracija, ali ne oboje.
Netanyahu poriče ovu "demografsku tempiranu bombu" i nastavio je graditi i širiti naselja na Zapadnoj obali, čemu se protivi gotovo svaka američka administracija od Lyndona Johnsona. To je iskorijenilo svaku preostalu nadu u rješenje s dvije države. Ne postoji racionalno, svjetovno opravdanje za širenje naselja - ono je motivirano isključivo Svetim pismom.
Nepokolebljiva potpora Izraelu bila je jedno od rijetkih pitanja koja su desetljećima uživala punu dvostranačku potporu i republikanaca i demokrata u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom Obamine ere Netanyahu je otuđio polovicu te podrške, pretvarajući pitanje Izraela u stranačko pitanje. Njegovi desničarski tvrdokorni potezi također su stvorili rascjep između izraelskih Židova i američkih Židova, koji većinom glasaju za demokrate.
Pokolj 7. listopada se u potpunosti mogao spriječiti
Svojom nedavnom reformom pravosuđa i diktatorskim osvajanjem vlasti u zemlji, Netanyahu je također polarizirao izraelski narod, produbljujući političke podjele više nego ikada. Ovo je sigurno jedan od razloga masovnog obavještajnog neuspjeha koji je doveo do najsmrtonosnijeg terorističkog napada u povijesti Izraela.
Izraelski dužnosnici vole reći da je ovo njihov 11. rujna, ali nije. Za razliku od 11. rujna, ovaj napad je bio očekivan, predviđen i izveden konvencionalno. Sve izraelske smrti i otmice 7. listopada u potpunosti su se mogle spriječiti.
Netanyahuov rejting već je bio na dnu prije nego što se to dogodilo. Sada je ministrima iz njegovog kabineta zabranjen ulazak u vlastite bolnice, a članovi obitelji žrtava bacali su kavu na njihove tjelohranitelje i bili su prisiljeni udaljiti se od pokušaja izražavanja sućuti žrtvama, uz povike "izdajice" i "imbecilu". Rečeno im je: "Uništili ste našu zemlju!"
Nije uspjelo ranije, neće ni sad. I Izraelci i Palestinci će živjeti gore, a Hamas bolje
Ipak, izraelski premijer je spreman poduzeti istu akciju koju je poduzeo nekoliko puta prije, koja nije uspjela u prošlosti i koja neće uspjeti ni sada. Kao i uvijek, to će samo pogoršati stvari za narod Izraela i Gaze - a poboljšati za Hamas. Izraelci su ljutiti jer znaju da je nešto krvi njihovih najmilijih na njegovim rukama.
Budući da 80 posto Izraelaca sada kaže da Netanyahua treba smatrati odgovornim za neuspjehe 7. listopada i budući da se čini kako ima sposobnost raspirivanja podjela, njegov opstanak kao premijera mogao bi ugroziti opstanak Izraela kao demokratske židovske države.
Tijekom 75 godina od osnutka Izraela, cijele generacije ljudi rođene su u ovoj zemlji, s obje strane. Možda imate mišljenje o pogreškama svojih djedova i baka i pradjedova, ali nitko od onih koji tamo danas žive nema drugo mjesto koje bi mogao zvati domom. I Izrael i Palestina su stvarni i oboje su ovdje da ostanu. Nijedan razgovor o onome što se dogodilo u prošlosti - koliko god bio legitiman - nikada nije (niti će ikada) dovesti do rješenja.
Potrebna je poniznost, otvorenost i radikalna empatija
Jedini način da se promijeni budućnost je oblikovati sadašnjost. To zahtijeva poniznost, otvorenost i radikalnu empatiju. Kao što filozof Alan Levinovitz piše: "Svaki put kada ne vjerujete u nečiju tvrdnju, zapitajte se koji bi vam dokazi bili potrebni da promijenite mišljenje o toj tvrdnji. Ako takav dokaz ne postoji, tada je (a) tvrdnja doslovno nemoguća ili (b) vaš pristup procjeni tvrdnje je pogrešan."
Biti proizraelski ili propalestinski orijentiran samo produbljuje plemensku podjelu. Ali postoje dvije strane ovoga. S jedne strane, tu je strana Hamasovog ubojitog terorizma i Netanyahuove bešćutne nesmotrenosti. A s druge strane, tu su palestinski i izraelski narod, koji zaslužuju živjeti dostojanstveno, sigurno i s nadom.