Vulkan koji je potresao jugozapadni Island posljednjih godinu dana kod Klare Halldórsdóttir istovremeno izaziva strahopoštovanje i užas. Prišla je krateru kako bi se divila vatrenoj erupciji i rijeci ohlađene lave koja se proteže prema Grindaviku, gradu u kojem je živjela cijeli život. Ali ovaj ju je vulkan također natjerao da napusti svoj dom.
U studenom prošle godine tlo se počelo tresti. Bili su to znakovi upozorenja na skoru erupciju. Njezina se obitelj brzo spakirala i napustila grad. Gotovo godinu dana kasnije, samo se nekolicina od 3600 stanovnika vratila, piše CNN.
Islanđani poput Klare imaju složen odnos s vulkanima. Oni su i sila uništenja - lava je već progutala domove i uništila ceste u Grindaviku - i izvor obilne čiste energije. I sam Island nastao je vulkanskom aktivnošću i pomicanjem tektonskih ploča.
Island je nastao od lave, pare i topline. Nalazi se uz Srednjeatlantski greben podvodnih planina koje razdvajaju dvije ploče. Od prosinca 2023. poluotok Reykjanes na jugozapadu Islanda pogodio je niz potresa i erupcija.
Prva erupcija
Prva erupcija stigla je u prosincu. Iz pukotine dugačke više od tri kilometra izašle su fontane lave. Uslijedilo je još pet erupcija koje su progutale kuće na periferiji grada, pretvorivši Grindavik u grad duhova. Lava je također tekla blizu geotermalnih toplica Plave lagune, jedne od najpoznatijih turističkih atrakcija Islanda.
Island je navikao na vulkane. Svakih pet godina dogodi se jedna erupcija, iako većinom u nenaseljenim područjima. Neke čak opisuju kao „turističke vulkane”, jer su pristupačni i nisu razorni. Ove nove erupcije su opasne i mogu trajati stoljećima. I također mogu držati ključ nove budućnosti.
Dok ova nova vulkanska era mijenja živote na jugozapadu, stotinama kilometara sjeveroistočno u vulkanskom krateru Krafla planira se bušiti izravno u komoru magme.
Bjarni Pálsson je inženjer u islandskoj nacionalnoj elektroenergetskoj tvrtki Landsvirkjun, koji je 2009. vodio projekt dubokog geotermalnog bušenja u Krafli. Pokušavali su bušiti gotovo pet kilometara u zemlju, ali bušilica se stalno zaglavljivala na istoj dubini.
Kad su je konačno uspjeli osloboditi, pronašli su kristaliziranu rastaljenu stijenu. Bio je to dokaz da su naišli na komoru magme. Ovi rezervoari supervruće rastaljene stijene postoje posvuda uz vulkane, ali ih je vrlo teško pronaći i obično su mnogo dublje. Pálssonova ekipa je požurila ohladiti bušotinu, upumpavši oko milijun tona hladne vode prije zatvaranja.
Eksperiment bušenja
Petnaest godina kasnije, Pálsson je opet na istom mjestu, naoružan novom tehnologijom i znanjem. Ambicija je geotermalnih stručnjaka i vulkanologa koji čine Krafla Magma Testbed pretvoriti ogromnu toplinu i pritisak u neograničeni izvor geotermalne energije.
„Ovo nikada prije nije učinjeno", rekao je Hjalti Páll Ingólfsson, direktor Geotermalnog istraživačkog klastera koji vodi projekt. Ako uspiju, implikacije bi mogle odjeknuti diljem svijeta. Procjenjuje se da oko 800 milijuna ljudi živi unutar 100 kilometara od aktivnog vulkana.
„Gledamo u nebo i trošimo milijarde dolara da bismo razumjeli daleke planete, ali ne trošimo ni približno toliko na razumijevanje vlastitog planeta”, rekao je Ingólfsson.
Bušenje magme na gotovo 1000 Celzijevih stupnjeva neće biti jednostavno. Ako sve bude išlo po planu, prva bušotina bit će dovršena 2027. godine i bit će to prva ugradnja senzora izravno u komoru magme. Cilj je razotkriti misterije magme: kako se kreće kroz koru, njezinu toplinu, pritisak, kemijske procese - kako bi se bolje predvidjelo kada i gdje će se dogoditi erupcije.
Ako prvi eksperiment bušenja uspije, krenut će se na drugu bušotinu, koja bi trebala biti dovršena 2029. godine. Tada će znanstvenici pokušati iskoristiti intenzivnu toplinu magme za proizvodnju nove vrste geotermalne energije, mnogo puta jače od konvencionalne. Geotermalna energija već je revolucionirala život na Islandu. Prije samo oko 80 godina, energenti na Islandu uglavnom su bili nafta i ugljen. Sada se više od 90% domova grije geotermalno.
Posljedice bi mogao osjetiti cijeli svijet
Ova čista, konstantna i stabilna energija promijenila je Island od jedne od najsiromašnijih zemalja u Europi do jedne od najbogatijih”, rekao je Vordís Eiríksdóttir, direktor geotermalnih operacija Landsvirkjuna.
Umjesto mješavine vode i pare dovedene na površinu konvencionalnom geotermalnom energijom, iz magme se može dobiti super vruća para s puno većom gustoćom energije. Mjerenja od prije 15 godina pokazala su da je snaga koju proizvodi magma bila 10 puta veća od konvencionalne geotermalne energije, koja ima temperaturu do 300 stupnjeva.
Ne samo da bi bilo učinkovitije, nego bi zahtijevalo puno manje prostora. Bušotine potrebne za ovu energiju magme bile bi otprilike dva ili tri puta skuplje od konvencionalnih, procjenjuju znanstvenici, ali bilo bi potrebno daleko manje bušotina. Sadašnjih 18 standardnih bušotina u Krafli, koje proizvode dovoljno energije za oko 30.000 domova, moglo bi se zamijeniti sa samo dvije bušotine magme.
Kako se energija magme pretvara u čistu električnu energiju? Vruća para iz podzemlja dovodi se u razmjenjivač topline, gdje zagrijava vodu do točke ključanja i pretvaranja u paru. Ova para pokreće turbinu i proizvodi električnu energiju, a rashlađena para iz magme pretvara se u tekućinu i vraća pod zemlju da bi se ponovno zagrijala. S druge strane, para izlazi iz turbine, hladi se i kao tekućina ponovno dolazi u razmjenjivač topline.
Bude li projekt uspješan, implikacije bi se mogle osjećati daleko izvan Islanda. Na mnogim mjestima vjerojatno bi trebalo kopati mnogo dublje od Kraflinih bunara, upozorio je Jefferson Tester, profesor održivih energetskih sustava na Cornellu, zbog čega je bušenje u njima skuplje. Ali ako su snaga i učinkovitost geotermalne magme golemi kao što se čini, postoji računica.
Grindavik ostaje sablasno prazan
Bušotina također mora biti stabilna desetljećima. „Snaga je jedno, ali energija na duge staze je nešto drugo”, rekao je Ingólfsson iz Klastera geotermalnih istraživanja.
Još se ne znaju kako se ta magma održava na tako maloj dubini. Kako ostaje vruća, iako je obavijena mnogo hladnijim kamenom? Hoće li zadržati temperaturu tijekom cijelog životnog vijeka geotermalne bušotine? Jedna hipoteza je da je komora magme toliko ogromna da je učinak hlađenja okolnog kamenja beznačajan. Druga glasi da je zagrijava neki nepoznati element odozdo.
Nakon niza potresa, poluotok Reykjanes u kolovozu je doživio još jednu erupciju. Lava iz te erupcije nije tekla prema Grindaviku, jer su izgrađeni obrambeni zidovi za zaštitu grada. Ali nitko ne zna kada i gdje će doći do sljedeće erupcije.
Grindavik ostaje sablasno prazan. Samo se nekolicina ljudi vratila. Klara kažu da se ne namjerava vratiti: „Nitko ne zna koliko će godina trebati dok ovdje ponovno ne bude sigurno”.